Jesi li ikad pao s bicikla?
I danas ga voziš, usprkos tome? E, to je prava lekcija života...
Mislim, nebitno je kako ga voziš. Imaš li još uvijek pomoćne kotače iako ti je 35 godina ili uspijevaš žonglirati na samo jednom kotaču.
Poanta svega je da ga ipak, i dalje.. voziš. Pa makar jednom godišnje, kad se cijeli upališ od glave do pete od mišićne boli i uzdišeš kao da pluća nikad nisi razvio. Ali svejedno voziš dalje...
Isto ti je sa životom.
Padneš 10 puta u pokušaju da nešto postigneš, ali se i jedanaesti put digneš.
Kažu da je neuspjeh uvjet uspjehu. Isto ti je i ono: 'poslije kiše uvijek dolazi sunce' (iako se ne računa London, tamo poslije kiše uvijek dođe kiša). Al' dobro, nitko od nas ne živi u Londonu jer nitko nema para za isti. A ako živiš, onda ti nije potreban ovaj tekst koji pišem jer i sam znaš kako ustati nakon pada (očito ak' si do Londona došao).
No, za nas plitkog džepa, slijedi London za siromašne.
Npr. ja sam pala s pećine visoke 15 metara u more i slomila trticu ( lažem, nisam pala, krivo sam skočila), ali to me ne sprječava da opet skačem u more. Doduše s visine od 45 centimetara.
Pala sam ispit iz kirurgije dva puta, ali iz trećeg položila. A stvarno je bilo teško (ovaj put ne lažem).
Pala sam u pokušajima da izgubim nakupljene kilograme, ali sam shvatila da ne volim gubiti. I onda shvatila da je to samo još jedna glupa 'izlika' koja mi pravda odustajanje.
I evo, po tisuću stoti put slažem zdravi doručak (recept je u videu), dižem podeblju guzu i odlazim u teretanu. Dokazujem sama sebi da pasti nije problem. Nisi slabić ako padneš, već ako ne ustaneš.
Tko je još vidio sjediti na podu? Mislim, ako ništa drugo, prehladit ćeš mjehur.
Pratiš li me?
Nije bitno koliko puta si pao, već koliko si se puta ustao i nastavio boriti.
Mislim, pogledaj samo Lady Gagu koja je od 'ra ra ooh la la' i Bad Romance došla do Oscara.
Realno, žena je hodala u haljini od mesa i u sličnim svakojakim gluparijama, ali nije odustajala.
To ti je razlika između boraca koji ostvaruju svoje snove i onih koji odustaju nakon prvog pada.
Pa ti odluči, hoćeš li cviljeti nad ogrebanim dlanovima i slomljenoj trtici ili uzeti Oscara u ruke ( ili ako ne Oscara bar plaću, kišobran u Londonu, majicu M umjesto L).
Do tebe je... Ne zaboravi to nikad.
Pusa borcima, ukor onima na podu.
Sve vas voli vaša,
Paula Šik Sik!