"Ma, mami si tako zapovijedaj." Davne 2000. godine, iako zvuči kao da je jučer bilo, sam mami prvi put rekla kako ću biti sama svoj šef. I od tada, sve teče glatko!
Jasno da ne. Tada sam imala pet slabašnih godinica, a jedino što je glatko teklo je upis u osnovnu školu jer eto bila sam dovoljno visoka i teška (Hvala Bogu na crnogorskim genima). Da mi je matematika jača strana, izračunala bih koliko sam godina imala kada sam upisivala prvi razred, ali taj težak zadatak ću ostaviti za državnu maturu ili neki prijamni ispit.
Čovjek bi rekao, da se iza jedne ovako "prgave" žene krije "dobrostojeća" prošlost školovanja. Apsolutno ne!
Nikad nisam bila popularna u školi. Zapravo sam u osnovnoj trpila "bullying", a u srednjoj me cure iz razreda nisu baš preferirale. Tako da mi je bilo predodređeno muško društvo, na koje se nikada nisam žalila. Na fakultetu, vrlo slična situacija. Na prvim poslovima, nešto malo bolje, ali slično.
Te situacije su me dovele do toga da se postavim i izborim za sebe!
Nikada mi nije bilo jasno zašto me ne prihvaćaju, zašto mi se smiju, zašto ogovaraju - i to žene u 90 posto slučajeva. I onda sam shvatila; zašto bih se uklopila i bila "jedna od" kada se mogu isticati i biti "jedina od"?
To me dovelo do toga, da sam sama sebi "šef". Naravno, još uvijek ne u potpunosti, ali na dobrom sam putu. Na kraju dana budeš zahvalan na životnim preprekama i neidiličnim situacijama jer one su te koje te čeliče.
Nemojte se bojati biti drugačije. Naučite slabost pretvoriti u hrabrost.
Voli Vas P.