Nakon prestanka karantene, doživjela si lijep dan, potpisala si ugovor na pet godina s Croatijom Records? Jesi li već puna radnog elana?
- Jesam. Jako mi je nedostajao "normalan" svakodnevni život pun dinamičnih aktivnosti pa se jedva čekam baciti na posao. Baš mi je falio kreativan rad, još samo jedva čekam da krenu neka okupljanja i sve je na svom mjestu.
Kako si proslavila tu poslovnu suradnju?
- Otišla sam s ekipom na ručak. Najbolje se slavi uz dobru hranu.
Često naglašavaš da si osoba koja ne gleda televizor, ne čita mahnito vijesti, kako si provodila dane u karanteni?
- U karanteni su me zanimale one osnovne informacije kao što je broj zaraženih pa bih samo malo naćulila uši ako moji doma gledaju sjednicu stožera. Inače sam se i dalje radije družila s knjigama, pjesmama, gitarom, a čak sam malo i vježbala na što me je inače gotovo nemoguće natjerati. Dosada čuda čini.
I tvoj pas se malo udebljao?
- Pas koji je osvanuo na Instagramu i pokupio brojne simpatije je zapravo pas mamine rodbine sa sela gdje često provodimo vikende. Zove se Pisi što je tradicionalno ime za sve tamošnje pse i to je mojim prijateljima uvijek urnebesno smiješno kad prepričavam. Presladak je i baš ga briga za kilažu, možda bismo se nekad svi malo trebali ugledati na njega.
Virtualni zbor je obradio tvoj hit "Život nije siv", jesi li bila oduševljena?
- Prekrasno mi je vidjeti da ljudi obrađuju "Život nije siv" u raznoraznim varijantama, akcijama, često za neke pozitivne poruke i ciljeve. Još uvijek se nekad moram uštipnuti da u to povjerujem. Hvala svima koji vole tu pjesmu i neprestano joj daju novi život.
Prije dolaska u izolaciju si bila u New Yorku, kako si se provela? Je li to tvoj grad iz snova?
- Tako je, osim New Yorka posjetila sam i Pittsburgh, Philadelphiju i Nashville. New York je definitivno nešto posebno. Obožavam doći tamo na nekoliko dana i izgubiti se u tim gužvama i uličicama gdje uvijek ima novih stvari za otkrivanje. Ali nikako se ne mogu zamisliti da živim tamo. Što se tiče veličine, Zagreb mi je baš grad po mjeri.
Mia Dimšić
Mia Dimšić
Jesi li otkrila neki novi hobi?
- Neko vrijeme sam učila španjolski online na fakultetu, a sad sam se toga ponovno prisjetila u nedostatku drugih aktivnosti. Osim toga, već nekoliko godina imam digitalni pianino, a sad sam se prvi put malo više pozabavila vježbanjem. Sve u svemu, karantena mi je otvorila puno novih dotad zanemarenih opcija i to mi se jedino svidjelo u vezi nje.
Zašto si tipična slavonska duša?
- Zato što više od ičega volim puno ljudi oko sebe, smijeh, nekakvu živu svirku, da se svi onako uhvatimo ruku pod ruku i njišemo. Valjda zato i nisam jedna od onih kojoj se svidjelo biti doma u izolaciji. Osim toga, uvijek sam opsjednuta time kako sam nekoga ugostila i jesam li bila dovoljno uslužna. To je totalno dio slavonskog odgoja.
Koliko si bila u zagrljaju s tamburicom?
- Tambura je dio mog života oduvijek zbog tate koji je svirač, a u trećem srednje sam i sama počela svirati bugariju (ritam instrument najsličniji gitari) u tamburaškoj školi Franje Slavka Batoreka u Osijeku. Ostala sam u orkestru osam godina i s njima proputovala pola svijeta. Zadnja putovanja prije nego što sam prestala su bila u Brazil i Kina.
Počeli smo živjeti novo normalno... Što ti je posebno čudno?
- Suzdržanost i odmicanje ljudi je nešto na što ću se vjerojatno još dugo navikavati. Osim toga, nepojmljivo mi je da već mjesecima nismo bili ni na jednom koncertu. Da mi je to netko rekao početkom godine, bilo bi mi nezamislivo. Ali ono što je vrlo pozitivna pouka za mene je koliko se čovjek jednostavno i relativno bezbolno na sve navikne.
Koliko su ti nedostajali prijatelji?
- Jako. Izuzetno sam društvena i teško mi je padalo što ne možemo nikuda, a Skype i Zoom druženja su mi bili samo još veća frustracija - tako blizu, a tako daleko. Sva sreća, prošlo je i ne ponavljalo se.
A koncerti?
- Da. Kad ih je bilo puno, bila sam iscrpljena i jedva čekala da malo stanem, a sad bih se veselila takvoj iscrpljenosti. Ali stvarno sam optimist i vjerujem da će možda čak i ovo ljeto biti barem napola spašeno što se tiče okupljanja. Bitno je da su ljudi živi i zdravi, a ostalo će se lagano pokretati.
Mia Dimšić
Mia Dimšić
Jesi možda počela vježbati?
- Jesam, ali moram napomenuti da i dalje ne shvaćam ljude koji govore da se na vježbanje navučeš i postane ti potreba. Nakon dva mjeseca, i dalje se svaki put tjeram na to i jedva samu sebe nagovaram. Sretna sam nakon vježbanja, ali već sutradan to zaboravim i opet se moram natjerati.
Želiš li možda još raditi na duetima, tko ti je na listi? Marko je bio pun pogodak...
- Slažem se da je Marko bio pun pogodak i presretna sam s cijelom pričom oko našeg dueta. Općenito je baš lijepo kad ne moram sama promovirati i izvoditi pjesmu, ovako je puno zabavnije i definitivno si u karijeri želim još puno dueta, ali mislim da ima vremena. Nikud mi se ne žuri. Kad se opet dogodi prava pjesma ili ponuda, znat ću. Lista je vrlo široka, ali posebno bih izdvojila Nenu Belana koji je ne samo moj veliki uzor u glazbenom smislu nego i baš moj tip osobe i s njim bi bilo veselje i radost napraviti nešto.
Marko Tolja, Mia Dimšić
Marko Tolja, Mia Dimšić
Koliko imaš šešira?
- Zapravo dosta malo, nisam od šešira. Uvijek ga kupim i kažem da ću ga nositi, ali jednostavno nemam tu naviku. Ako je ljeto, uvijek se ispod njih skuham i pokvare mi frizuru. Možda imam 2 ili 3 neka ljetna.
Bez čega ne možeš zamisliti dan...
- Bez nesice s malo mlijeka.
Čitajte i:
Mia Dimšić sasvim iskreno: 'I ja sam bila žrtva vršnjačkog nasilja'
Mia Dimšić otkrila nam je po čemu je tipična Slavonka i kako se u njezinoj obitelji slavi Božić
Mia Dimšić osvaja Ameriku: Novi veliki uspjeh glazbenice iz Osijeka