Priroda i društvo ljubimaca mnogim ljudima u ovim ludim vrmenima predstavljaju idealan način pronalaska mira, a tako je i kod našeg poznatog glumca Slavka Sobina. "Najsritniji sam kad sam šporak", napisao je kratko Slavko uz fotografiju snimljenu u prirodi.
Uz opušteni osmjeh, ono što najviše privlači pažnju su blatne mrlje na glumčevoj trenirci - a mrlje su u neodoljivom obliku šapa.
To je primijetila i Slavkova mama Mira pa je pitala je li ga uprljala Buba? Na to se Slavko samo našalio i otkrio da je ipak druga udomljena kujica krivac za njegov novi dizajn na trenirci. "Mara. Kad bi to Buba divljala i skakala po nekome???", odgovorio je Slavko uz emotikon srca.
Već je poznato da je Sobin veliki ljubitelj životinja, posebno pasa, zvijezda serije Crno bijeli svijet njihov je i veliki doborčinitelj. Osim što je udomio dvije kujice Bubu i Maru, Slavko je ljubav prema psima pretočio i u kreativan rad. Obzirom na to da mu je ova krizna godina promijenila mnoge planove, glumac se okušao u nečem novom - a kako kaže na realizaciju toga čekao je čak 10 godina.
Desetogodišnji san
Scenarij za dječju predstavu "Šapice", s kojom je nastupao diljem osnovnih škola po Hrvatskoj, Slavko je pretvorio u slikovnicu.
"Postoji jedan taj blok vremena od prije recimo 10 do 12 godina kad nije bilo bitno koliko ulažem, činilo se da sve stoji na mjestu. Najbolji primjer toga mi je period kad sam u Splitu pripremao predstavu Pinokio gdje sam igrao ni manje ni više nego Skakavca i paralelno snimao u Zagrebu Dolinu sunca gdje sam u nekim scenama potpuno nepotrebno i neopravdano bos hodao po snijegu misleći da će mi to sigurno donijeti kredibilitet i daljnje poslove. Trošio sam više od honorara jer sam svaku noć putovao u Zagreb na snimanje i svaki dan u 15 sati kretao nazad u Split da stignem na večernje probe. Ni dalje mi nitko ništa nije posluživao na pladnju i nije baš da sam dobivao poslove brzinom kojom su mi trebali i mislio sam se Ček, tko je ovdje lud?", započeo je u poduljoj objavi na Instagramu Slavko.
Iako je bio mlad i nestrpljiv kada će doći njegovih pet minuta, odlučio je da neće čekati posao nego napisati predstavu i tako si stvoriti posao.
"Tako su nastale Šapice koje smo po razredima igrali kolegica Nada Kovačević i ja. Nekad i po četiri u danu. Deset godina su me roditelji, jer oni uvijek vjeruju, nagovarali da je pretvorim u slikovnicu. Nakon nekoliko uspjeha i podosta, vjerujte mi naučenog samopouzdanja, poslao sam je Zoranu Maljkoviću i evo, za nekih mjesec dana bit će na policama knjižara. Zašto mi je bitna ova priča... jer dan kad su Šapice tipkane na mom laptopu i dan kad znam da izlaze su dobre dvije opisne točke u životu da mi potvrde da rad donosi rezultat. Ne preko noći, nego kroz desetljeće i ko zna kolko više. ", napisao je u objavi dan prije badnjaka glumac.
"Kad nema posla stvori ga, kad nema samopouzdanja, nauči ga imat, zasluži ga imat. Puno puno truda u život je potrebno uložit da na neke stvari budeš ponosan, a bit ponosan na sebe je dosta lijepo. Nadam se da će ova knjiga nekoj djeci isto bit lijepa. To mi je dovoljno", zaključio je.