‘srno moja‘

Crveno za hrabrost: U njegovoj koncertnoj haljini, majka Bože Vreće skuplja snagu za veliku borbu

Princ sevdaha i svjetski poznati glazbenik Božo Vrećo zimu će provesti uz majku Milu, koja ga je cijeli život bodrila i ulijevala mu samopouzdanje, a sada je on njoj najpotrebniji.

Bosanski glazbenik Božo Vrećo trenutno prolazi kroz teške obiteljske trenutke.

"Umjetnik anđeoskog glasa, koji liječi duše i otvara srca", kako ga je opisao New York Times, doznao je da njegova voljena majka boluje od raka te joj odlučio biti podrška u svakom koraku, kao što je ona uvijek bila tu uz njega.

Objavu punu emocija Božo je objavio na Instagramu, uz fotografije na kojima on i njegova majka Mila poziraju ispred okićene božićne jelke.

"Majčica je tu i njena malena ruka u mojoj ruci, obukla je moju divnu crvenu haljinu sa koncerta i cijeli dan sam je mazio, tepao joj i iskazivao najdivnije riječi, ja sam njena snaga, ona je moja i ta neraskidiva nit ljubavi je naša najjača iskra hrabrosti koju možemo imati... Saznali smo skoro da ima rak i sada se borimo, skupa i neustrašivo kao i do sada sa svime i znam da ćemo i tog 'zlikovca' pobijediti, naša ljubav će ga otjerati što dalje, život takav kakav jeste donosi i teške i radosne trenutke i dok je ljubavi bit će još i života i radosti, hoću da samo vjerujem u to, da će biti dobro i još dugo godina me činiti sretnim, srno moja nisi sama, uvijek sam tu, tvoje šareno lane (kako ti znaš reći zbog mojih tetovaža) je tu uz tebe da te zaštiti!", dirljiva je poruka koju je Božo Vrećo objavio na Instagramu.

Na fotografijama Božo nosi crni kombinezon i crvene štikle te drži za obje ruke mamu Milu, odjevenu u njegovu prepoznatljivu crvenu toaletu za koncerte.

Božo se uvijek ponosio bliskim odnosom sa svojom majkom, a za Gloriju je jednom, na pitanje odakle mu samopouzdanje odgovorio: "Upio sam ga s majčinim mlijekom. Kad je moja mila majčica, koja se i zove Mila, u mom pubertetu shvatila tko sam, u kući je tri dana vladala tišina. No, četvrtog dana mi je naviklala kosu i povela me u trgovinu Židovke Đulfe u fočanskoj staroj čaršiji, gdje mi je kupila tri haljine. Isprva smo ih zajedno nosili po kući, sve dok nije došlo vrijeme da ih ponesem i izvan kuće. Majčica je mojoj ženskoj prirodi otada neprestano davala krila i govorila da me ona takvog rodila, da me nije društvo takvim napravilo. Na tome sam joj beskrajno zahvalan, jer ne postoji veća radost od slobode i veći čin ljubavi od toga da svome djetetu u ovom prekratkom i ludom životu budete potpora u njegovim najvažnijim odlukama".

Linker
19. travanj 2024 20:40