Kad upišeš u Google riječ potpora - prvo što ti izbacuje su potpora za samozapošljavanje, potpora za zapošljavanje... jer eto mi smo narod koji muku muči kako zaraditi. Oko trošenja uglavnom nema dileme, niti muke.
Pa u to ime, ja ću ti biti potpora, podrška i vjerni pratilac u trošenju. Tko o čemu, Paula o shoppingu, bar sad u ovo vrijeme adventa kada izvlačimo pare iz najskrivenijih “stasheva”. Razbijamo kasice iz ‘98., odvaljujemo lokote sa sefova, izvlačimo čarape iz ladica i skrivećki vadimo lovu za “crne”, ili u ovom slučaju adventske dane.
Da ne bi samo o čarapama pričali, možemo i o grudnjacima. Jer meni prvo pada na pamet , kada čujem riječ POTPORA, dobar grudnjak koji drži sve na svome mjestu ili bar prividno stvara dojam da imamo to “sve” što bi htjele imati tu negdje oko srca. Oko srca su mi i moji najbliži. Čuvam ih ja duboko unutra, kao i onu lovu što mi je baba dala za sladoled 2010. pa sam ju vješto sakrila od same sebe.
Potpora su dakle, oni meni, a i ja njima. Potporu mi pružaju mama, tata, brat, sestra i moji prijatelji. Nekako, i kad te grudnjak iznevjeri, kad ti Google ne nađe rješenje, i kad si najjadnija na svijetu, i kad si najsretnija - uvijek se vratiš njima. Svojoj obitelji i svojim prijateljima, koji su ti podrška i u “najcrnijim” danima kad ti je svaki džep prazan, a svaka misao crna. Njima nije bitno imaš li ili nemaš. Njima je bitno da si tu, da slušaš, da razumiješ i na kraju krajeva samo da voliš. Isto kako i oni tebe.
Birajte brižno svoje potpore. I kad je grudnjak u pitanju i kad su frendovi ti na koje se oslanjate. Obitelj ne birate. Njima dajte najbolje, jer oni to uvijek vrate. To je oslonac koji nikad ne izda.
Ta potpora nikad ne izda.