Transfer vrijedan pozornosti: Zorana Vukić (35), donedavna urednica u informativnom programu na TV Mreži postala je nova uzdanica produkcije Euron film &TV koja za potrebe Nove TV producira emisiju "Informer". Odsad je se može vidjeti svaku subotu u toj emisiji koja je ponovo pronašla svoje mjesto u programu te privatne televizijske kuće i koju ona uređuje. Kako je Zorana studirala ekonomiju, bliske su joj gospodarstvene teme koje će obrađivati, a na atraktivnost u prezentaciji svakako će utjecati i njezini "tajni" aduti: godinama se bavila manekenstvom, trenirala rukomet i kickboxing, snimala reklame i glumila, a posebna su joj ljubav - kaktusi.
Kakav vam je bio prvi radni dan u novoj sredini?
- Nakon šest godina promijenila sam radnu sredinu pa je moj prvi radni dan na Novoj TV bio popraćen uzbuđenjem. Otprije poznajem Dalibora Bosančića, urednika emisije "Zdravlje na kvadrat", i on me upoznao s novim kolegama. Vjerujem da ćemo odlično surađivati u stvaranju emisija.
S obzirom na vaše afinitete, jeste li upozorili kolege da ne bi bilo dobro da vam se zamjere?
- Fizičkom konstitucijom sigurno ne izazivam strah okoline, ali mislim da kolege niti ne pomišljaju da se ispod nježnog izgleda krije osoba koja je trenirala ne baš nježne sportove, kao što su rukomet i kickboxing. Borilačke sportove trenirala sam četiri godine i njima sam se bavila sve donedavno. Trenirala sam s vrsnim trenerima, vodila borilačka događanja, putovala na inozemne mečeve, bila na obuci u stranim klubovima. Jedino se nisam natjecala jer si zbog prirode posla nisam mogla dozvoliti udarce u lice.
Kojih biste pet osoba voljeli intervjuirati?
- Voljela bih razgovarati s ministrom Zdravkom Marićem, poduzetnikom i inovatorom Matom Rimcem, kreativnim ljudima iz gaming industrije te svakako jednom od najuspješnijih hrvatskih gospodarstvenica.
Po čemu pamtite manekenske dane?
- Gotovo dva desetljeća uživala sam u svijetu manekenstva. Iako nemam potrebnu visinu, dobro sam se u njemu snalazila. Nosila sam revije domaćih dizajnera, surađivala s domaćim i stranim vizažistima, stekla iskustvo poziranja fotografima... Sve to omogućilo mi je da postanem svjesna svog fizičkog izgleda, ali me i usmjerilo u kojem smjeru želim ići u životu. Tako da sam samo fotoaparate zamijenila televizijskim kamerama.
Jeste li kroz manekenstvo naučili biti dotjerani u svakom trenutku?
- Od malih nogu bila sam tipična curica koja se divila glumicama i pjevačicama, što joj je najveći fetiš željela sam se presvlačiti i šminkati pa je nekako bilo logično da upišem Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga - kozmetičarski smjer - gdje sam naučila što znači briga o njezi tijela i kako je primjenjivati. Nemam problematičnu kožu, ali itekako pazim da je pravilno njegujem.
Kako biste definirali vaš odjevni stil?
- Privatno volim nositi sportsku eleganciju, a kada je posao u pitanju poštujem poslovni dress code.
Imate li vlastiti recept za zabljesnuti u pet minuta?
- Prije možda u 15 minuta, jer toliko mi treba da se kompletno spremim. Preferiram zlatna ili sjenila u boji mesa, crveni ruž, kosu pustim padati u valovima ili je smotam u punđu, a sve to uz malu crnu haljinu i štikle.
Što vam je modni fetiš?
- Nekada su to bile štikle, a sada poslovna odijela i sakoi. Imam ih u svim bojama.
S obzirom na to da živite s glumcem Jakovom Gavranom, koliko vas se često može vidjeti u kazalištu?
- Pa ja sam zbog prirode novinarskog posla vjerojatno češće proteklih godina bila u kazalištu od njega. Obožavam komedije i mjuzikle i sav trud koji je potreban oko izrade predstave. Zahvaljujući ljubavi prema kulturi i kazalištu pokrenuli smo dječju scenu i zajedno produciramo predstave koje su nastale prema tekstovima Mire Gavrana. Zajedno smo i glumili u jednoj od predstava, što nam je bilo neobično iskustvo.
A na viteškim turnirima koje on organizira?
- Na viteške turnire nisam išla dok nisam upoznala Jakova. Jakovu je to jako važno, a ono što je njemu važno postalo je važno i meni. On uživa u oživljavanju srednjovjekovne hrvatske povijesti pa ga rado dolazim gledati.
Kako se snalazite u njegovom arsenalu buzdovana i mačeva?
- Kao i on među mojim kaktusima.
Otkada skupljate kaktuse?
- Skupljam ih desetak godina i oni su moja oaza. Imam ih 700, raznih vrsta, oblika i veličina. Najstariji imaju oko 40 godina, a najveći je viši od 180 centimetara. Osvojila sam ga tomboli na jednom sajmu kaktusa u Austriji. Ne mogu opisati osjećaj koji me obuzeo kad sam vidjela to savršenstvo od biljke, ali i Jakovljevo lice na kojem se vidjelo pitanje kako ćemo ga prevesti do Zagreba. Taj kaktus definitivno je moja najljepša uspomena s obilazaka sajmova.
Zašto baš kaktusi?
- Mnogi ih ne vole zbog bodlji, ali ja u njima vidim prekrasnu strukturu, opiranje prirodi, ali i najljepše cvjetove, zbog kojih ponekad probdijem noć jer se tada otvaraju i cvjetaju.
Što vas nakon napornog dana najbolje opušta?
- Umjetnost! Imam puno knjiga o umjetnosti, ponešto i umjetnina, redovito pratim aukcije, a epidemija koronavirusa mi je omogućila da neke muzeje posjetim virtualno. Baš kao i gledanje nekih online predstava. Sve uz dobru šalicu kakaa. Vikend volim provesti uz mamu i mačku. Nas tri smo jako vezane, svašta smo prošle u životu, nekako smo prkosile izazovima i to nas vjerojatno i drži. Mama je napokon u penziji, mačka ima 21 godinu i šest mjeseci i jako volimo svoj mir i bliskost.
Kamo ćete najprije otputovati kad to bude moguće?
- Definitivno na sajam kaktusa u inozemstvo jer osim što volim kupovati nove kaktuse kakvih nema kod nas, obožavam susrete s mojim kaktusarima. Zajedno kupujemo, putujemo, dobro se zabavljamo, ali i hranimo. Toliko nam je postalo zabavno da na sajmove odlazim čak i s Jakovom.
Koja vam je najveća neostvarena želja?
- Da uredim vrt u kojem će biti i staklenik, jer čim se ukaže sunce želim biti vani i među biljkama.