Ne robujem trendovima, za mene je to bacanje novca. Kupujem kolekcionarske stvari u kojima uživam. S vremenom ću ih uvrstiti u postav muzeja u Hrvatskom zagorju, a najveći dio preselit ću u dvorac Oršić u Gornjoj Stubici te u Veliki Tabor, gdje se već čuva većina primjeraka iz mojih zbirki. Ali i moj stan je mali muzej umjetnina koje svakodnevno koristim.
Sve što će se naći na mojem božićnom stolu ostavština je Elizabete pl. Drašković, slikarice i fotografkinje.
Zamišljam kako su ona i njezini sjedili oko stola u dvorcu Bisag i koristili svaki od tih predmeta. O kvaliteti stolnog suđa hrvatske grofovske obitelji Drašković svjedoči i činjenica da se gotovo jednaki predmeti, nastali u istoj radionici, nalaze u Bijeloj kući u Washingtonu, i oni su mi velika inspiracija.
1. Šećer držim u kristalnoj šećernici s poklopcem od pozlaćene bronce i - ključanicom. Naime, u 18. stoljeću rafinirani šećer bio je jako skup, mogle su si ga priuštiti samo bogate familije, ali ni njihova djeca nisu smjela do njega pa se posuda na stolu držala zaključana. Meni je draži šećer u kocki, a maknuo sam i ključić, neka gosti uživaju u slatkom.
2. Svakog Božića doza za kolače s početka 20. stoljeća, od kristala i srebra, prepuna je sitnih kolačića. Uz puslice, mađarice, čupavce, salamu sa smokvama i vanili-kifle, neizbježne su breskvice - kolači mojeg djetinjstva. Moja ih je majka radila savršeno, dodajući im male, okruglaste i sjajne listiće bušpana.
3. Srebrni desertni pribor za jelo za 12 osoba sačuvan je u originalnoj engleskoj kutiji iz polovine 19. stoljeća. Zanimljivo je da je Mary Todd Lincoln, supruga američkog predsjednika Abrahama Lincolna, u Bijeloj kući imala identičan beštek. Samo što su na sedefastim držačima urezani i njezini inicijali. Taj njezin otmjeni pribor za jelo dio je postava Smithsonian muzeja u Washingtonu.
4. Osim ubrusa od svilenog damasta s monogramom hrvatskog grofa Josipa Draškovića, koristim isključivo platnene ubruse. Uvijek se sjetim kako je jednom Miroslav Krleža konobaru koji mu je donio papirnatu salvetu rekao da je došao u restoran, a ne u toalet. Osim toga, u doba iz kojeg potječu svi ovi predmeti koristili su se isključivo platneni ubrusi.
5. Iz porculanskog secesijskog servisa neobična oblika s početka 20. stoljeća pijem čaj, a moji gosti kavu dok razgovaramo uz kolače.
Preostalih pet posebnih detalja iz doma Jure Gašparca i priče o njima pronađite u specijalnom izdanju Gloria Delicije, koje su u prodjai do 22. prosinca. Ne propustite!
