Serija sa sedam nastavaka, snimljena po istoimenom romanu Waltera Tevisa, smještena je u 50-te i 60-te godine prošlog stoljeća i prikazuje meteorski uspon fiktivne šahistice Beth Harmon, djevojčice usvojene iz sirotišta u Kentuckyju, u svijetu šaha rezerviranom za muškarce.
Dojmljiva izvedba glavne glumice Anye Taylor-Joy i dvoboji na šahovskoj ploči napetiji od boksačkih mečeva opčinili su gledatelje pa je serija, objavljena krajem listopada, zahvaljujući usmenoj predaji postala najgledanija na toj platformi. Impresionirani su i ljubitelji šaha što je očito po objavi brojnih članaka u specijaliziranim časopisima i gotovo jednoglasnim pohvalama profesionalaca na društvenim mrežama.
"To je najbolje što sam vidio o šahu", kazao je francuski velemajstor Anthony Wirig. Isto misli i predsjednik francuskog šahovskog saveza Bachar Kouatly koji hvali njezinu realnost i stvarne šahovske partije.
A to i nije čudno ako se zna da su stručni savjetnici scenaristima bili bivši svjetski prvak i jedan od najboljih šahista u povijesti Gari Kasparov i Bruce Pandolfini, koji se općenito smatra najboljim američkim učiteljem šaha.
Lik Beth Harmon djelomično je nadahnut Bobbyjem Fischerom, američkim čudom od djeteta koji je postao svjetski prvak 1972. u "meču stoljeća" sa sovjetskim šahistom Borisom Spaskim održanim ured hladnog rata. "Mnogi će zahvaljujući ovoj seriji početi igrati šah", predviđa Kouatly.
A to se već i zbiva. Stranica "Learn chess in 24 hours" ima deset puta više posjetitelja otkako je serija objavljena na Netfixu.
Iako se mnogu natjecati zajedno, šah je disciplina kojom tradicionalno dominiraju muškarci i često se kritizira zbog seksizma. Na aktualnoj listi 100 najboljih šahista Svjetske šahovske federacije (FIDE), samo je jedna žena.
Taj aspekt je u seriji znatno ublažen. Najbolja svjetska šahistica u povijesti Judith Polgar, jedina žena koja je pobijedila svjetskog prvaka, ali se iz igre povukla 2014., kaže da su protivnici prema Beth Harmon bili "preljubazni" imajući u vidu kakvih se sve derogativnih komentara u karijeri ona naslušala. Neki muškarci koje je porazila čak joj nisu htjeli pružiti ruku.
"Situacija se ipak otada malo promijenila", rekla je Jocelyne Wolfangel, šefica "ženske sekcije" u francuskom savezu, koji pored mješovitih organizira i turnire za žene kako bi se popularizirao sport, a one stekle potrebno iskustvo.
"Ali sam mnogo puta čula da se dječacima govori kako ih može biti sram što su izgubili od djevojčica".