Najboljom sportašicom godine proglašena je taekwondoistica Matea Jelić, osvajačica olimpijske medalje u Tokiju te naslov europske prvakinje u Sofiji.
"Bojim se sama sebe. Samo sebe se bojim i moram se boriti sa sobom svaki dan. Neću biti sretna ako je ovo sve što sam napravila", rekla je Jelić koja je prije tri dana proslavila 24. rođendan. Dodala je da se uvijek trudi biti bolja nego što je bila.
Ova mlada Kninjanka s adresom u Splitu, s 15 godina je umalo morala prekinuti karijeru zbog teške ozljede koju je doživjela na domaćem državnom juniorskom prvenstvu. Zbog udarca u trbuh završila je u bolnici - pukla joj je rodnica i došlo je do unutarnjeg krvarenja. Nakon nekoliko operacija i izlaska iz bolnice još je neko vrijeme hodala uz pomoć štaka, a treninzima se smjela vratiti tek poslije nekoliko mjeseci.
Kada je mislila da se nikada više neće moći baviti sportom, novu nadu joj je dala naša legendarna skijašica Janica Kostelić. Naime, Mateina majka slučajno je srela Janicu na bolničkom hodniku i zamolila je da posjeti njezinu kćer.
"Janica mi je oduvijek bila sportski uzor i mama je znala da će me njezin posjet ohrabriti. I doista jest. Meni je taj naš susret bio znak da ne smijem odustati od svog sportskog sna", prisjetila se Matea na Instagramu jednom prilikom. Već iduće godine, Jelić je postala svjetska juniorska prvakinja i otvorila si put do pobjede u Tokiju.
Težak put do uspjeha
Najboljim sportašem proglašen je gimnastičar Tin Srbić koji je ove godine na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio srebrnu medalju.
"Svake dvije godine dobijem ovu nagradu. Već je to konstantno. Sad bih mogao malo i preskočiti, vidjet ćemo. Kad je Fićo osvojio medalju to je kod mene potaknulo osjećaj da mogu i ja. Eto, 13 godina kasnije se ostvarilo", rekao je Tin Srbić u studiju Sportskih novosti.
Tin je prvu zlatnu medalju za Hrvatsku osvojio 2017. godine, no njegov životni put i put do uspjeha nije bio lak. Naime, ovaj Zagrepčanin trenirao je u zgradi staroj gotovo 140 godina, a ljubav prema sportu usadili su mu roditelji. Naime, njegova majka je plesala rock'n'roll dok mu je otac bio atletičar koji je trčao na 400 i 800 metara.
Roditelji su Tina prvo probali upisati na nogomet, gdje su ga odbili jer je s četiri godine još bio premalen, kao i za hokej, a u Sokol su ga primili tek preko očevih poznanika.
Tin od svog cilja nije odustao čak ni nakon teške životne situacije kada je njegov otac prije 12 godina imao moždani udar zbog čega je privremeno prestao pričati i pisati.
Otac se oporavio, ali nije se mogao vratiti poslu što je uzdrmalo financijsku situaciju u obitelji. Ipak, Srbić je uspio "isplivati" prema vrhu.
"Roditelji su odigrali veliku ulogu u mom uspjehu. Moram im se zahvaliti na svemu što su učinili za mene, od svakodnevne vožnje na treninge do svega ostaloga. Prošli smo svašta. Kada je tata imao moždani, u tim trenucima bilo mi je dosta teško. Nisam ni shvaćao zašto se to dogodilo. Tada je bilo možda teže, ta nepoznanica, a onda kada sam shvatio da to nije nešto što se dogodilo samo njemu na cijelom svijetu. Mama je fantastična, radi sve što može raditi, otkad smo klinci, ne znam što da kažem o njoj drugo nego da je moj heroj", rekao je Srbić jednom prilikom za Jutarnji.
Osim Srbića i Jelić, nagradu za ekipu godine dobio je stolnoteniski par Helena Dretar Karić i Anđela Mužinić, dok su za najbolju momčad godine proglašeni tenisači Nikola Mektić i Mate Pavić.