Otkako trenira u Piattijevom centru u Bordigheri, samo je nebo granica za zagrebačkog tenisača BORNU ĆORIĆA, koji je u svojem novom domu na talijanskoj rivijeri ugostio Glorijinu ekipu i otkrio kako se prije 22. rođendana popeo na 13. mjesto ATP ljestvice i zaradio pet milijuna dolara
Pitoreskna Bordighera nekoć je bila jedan od vodećih talijanskih rasadnika palmi i cvijeća, a danas je u tom gradiću na ligurijskoj obali najljepši cvijet - hrvatski tenisač Borna Ćorić. Otkako je 22-godišnjem Zagrepčaninu Bordighera početkom godine postala drugi dom, desetak tisuća tamošnjih stanovnika strastveno navija za njega i ponosi se svakim njegovim uspjehom. Slavio se i srebrni pokal što ga je Borna osvojio na nedavno održanom ATP turniru u Šangaju.
- Ovo je malen grad pa me mnogi prepoznaju na ulici. Iz Šangaja sam otišao bez osvojenog naslova, ali nisam razočaran jer sam u finalu izgubio od Novaka Đokovića, mog uzora iz djetinjstva i drugog igrača na svijetu. No ovaj dosad najveći uspjeh u karijeri nisam stigao slaviti. Već sutradan sam nastavio s treninzima jer teniska sezona traje do kraja studenog, kada me čeka i finale Davis Cupa - objašnjava jedan od aduta naše reprezentacije i trenutačno 13. tenisač na ATP ljestvici.
Mjesto u kojem živi Borna Ćorić
Iako je posljednjih tjedana usredotočen na treninge pa se stigne javiti samo najbližima, uspio je izdvojiti vrijeme za Gloriju i napraviti “đir” po Bordigheri i nedalekom Monte Carlu. U gradić na talijanskoj rivijeri, tridesetak kilometara udaljen od Kneževine Monako, Borna se preselio zbog tamošnjeg teniskog centra koji slovi kao jedan od najboljih u Europi. Vlasnik, Ricardo Piatti, svojedobno je trenirao i Novaka Đokovića i našeg Ivana Ljubičića, a o Borni govori u superlativima. Baš kao i Ljubičić, koji se posljednjih deset mjeseci brine o njegovoj karijeri.
Borna i njegov talijanski trener Riccardo Piatti
Borna i njegov talijanski trener Riccardo Piatti
- Ljubo mi nije samo menadžer već i prijatelj. Nas dvojica se poznajemo jako dugo, a otkako sam u Bordigheri, viđamo se skoro svaki dan jer on s obitelji živi u Monte Carlu. Ljubo me i spojio s trenerom Ricardom, koji je izvrstan mentor. U mojem timu je i hrvatski trener Kristijan Schneider, s kojim, pak, nekoliko puta godišnje treniram u Dubaiju - kaže Borna, koji u Piattijevom centru ima zvjezdani status. Kako i ne bi, kad su iza njega nevjerojatni uspjesi: sa 16 godina je postao juniorski prvak US Opena i ušao u hrvatsku tenisku reprezentaciju te, kao njezin “debitant”, u Davis Cupu poprilično namučio Andyja Murraya, tada trećeg igrača svijeta. Već dogodine je na turniru u Baselu pobijedio Španjolca Rafaela Nadala i ušao među 100 najboljih na svijetu. Nakon toga za Bornu je samo nebo granica...
Svake godine odigra 23 turnira pa mora biti u top formi
U Bordigheri, kaže, ima idealne uvjete za napredak. U svakom trenutku na raspolaganju su mu talijanski fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener iz Rijeke Dalibor Širola, ondje jede, odmara se, opušta se u bazenima i saunama. Od njega se samo očekuje da na terenu daje sve od sebe - a on to i čini jer posljednjih deset mjeseci ostvaruje najbolje rezultate u karijeri. Da je u odličnoj formi, pokazao je još u lipnju, kada je na ATP turniru u Halleu prvi put pobijedio najtrofejnijeg tenisača, Rogera Federera, protiv kojeg je slavio i u polufinalu Šangaja. Bornine pobjede nad šesnaest godina starijim Švicarcem prema mnogima su među najatraktivnijim ovogodišnjim trenucima na teniskim terenima, osobito stoga što Federera trenira Ivan Ljubičić.
- Naravno da mi je Ljubo čestitao - govori Borna. - O njegovom odnosu s Federerom ne razgovaramo, bavimo se samo mojom karijerom. Osim s Ljubom, iz teniskog svijeta blizak mi je samo Splićanin Mate Delić, koji me nakon Šangaja posjetio u Bordigheri. Moje društvo nema veze sa sportom, to su uglavnom dečki iz mog kvarta, zagrebačke Savice - govori Borna. Proteklih deset mjeseci za mladog su sportaša bili i svojevrsni ispit zrelosti. Tijekom odrastanja njegova mama Željka i otac Damir, pravnica i odvjetnik, sve su podredili tenisu. Iako ga roditelji i dalje prate na turnire, od početka godine zapravo živi sam. Bilo bi, doduše, previše reći da je u Bordigheri stvorio topli dom, jer mu stan služi samo za spavanje - ostalo vrijeme provodi na terenima, u avionima, restoranima...
Iako je hrana u centru odlična, Borna kaže da mu ipak nedostaje mamina kuhinja, no još mu više fali godinu i pol starija sestra Bruna, s kojom je veoma blizak. - Do sada je u Bordigheri bio samo otac -dodaje Borna. - Kako Bruna od početka godine živi u Londonu, gdje je upisala zadnju godinu studija menadžmenta, teško usklađujemo naše obaveze. Zadnji put smo se vidjeli u rujnu, na polufinalu Davis Cupa, ali čujemo se svaki dan. Kao djeca smo se znali svađati, no od puberteta smo najbolji prijatelji te si povjeravamo čak i ljubavne tajne. Borna Ćorić, koji je u svijet tenisa ušao s pet godina, doslovce živi san svakog mladog sportaša. Na korak je do ulaska u društvo deset najboljih igrača svijeta, a 22. rođendan proslavit će 14. studenog s pet milijuna dolara na računu - koje je stekao svojim trudom, znojem i mukom, a pola od toga zaradio je na turnirima odigranim 2018.
Uspješan, zgodan, visok 188 centimetara, Borna je idealan lik za ambasadora luksuznih brendova pa od lani surađuje i s njemačkom modnom kućom Philipp Plein, u čijim sportskim modelima izgleda poput manekena, a već tri godine je ambasador urarske manufakture Hublot - zajedno s legendarnim sprinterom Usainom Boltom i košarkašem Kobeom Bryantom. “Borna je predstavnik nove generacije tenisača”, obrazložili su iz Hublota, a s tim se 2016. složilo i uredništvo magazina Forbes te ga uvrstilo na svoju godišnju listu najutjecajnijih ljudi mlađih od trideset godina. U tom su trenutku iza Borne bile dvije velike pobjede - 2015. je u četvrtfinalu Dubaija svladao svjetskog viceprvaka Andyja Murraya, a godinu prije u četvrtfinalu Mastersa u Cincinnatiju slavio je nad tada trećim najboljim igračem, Rafaelom Nadalom. - Lijepo je kad drugi prepoznaju tvoj talent, no materijalno mi ne znači mnogo. Odgojen sam da cijenim prave životne vrijednosti te i sada najviše uživam u “malim“ stvarima: druženju s prijateljima, dobroj hrani, lijepoj pjesmi meni omiljenih glazbenika Doris Dragović, Petra Graše i Olivera Dragojevića... Zbog suradnje s Pleinom sam doista sretan jer mi je odlazak u shopping prava muka. Dizajnera nisam upoznao, sve je dogovorila moja bivša sportska agencija, a odjeću biram sam. Najradije nosim traperice i majice, no puno vremena provodim i u trenirkama. Automobil je najskuplja stvar koju sam si priuštio. Kupio sam si stvarno dobar auto jer u njemu provodim dosta vremena. Kako se bojim visine i izbjegavam avione kad god mogu, najradije se vozim sam na turnire. Svoj audi još nisam dovezao u Bordigheru pa mi Ljubo posuđuje svoju toyotu za izlaske - govori Borna, koji slobodno vrijeme najradije provodi u Monte Carlu. Ne u kockarnicama, nego u restoranima sa zdravom hranom i klubovima. I ondje je zvijezda pa dok nam je pozirao na glasovitoj gradskoj plaži Larvotto, osoblje obližnjeg restorana Miami Plage čekalo je u redu da mu čestita na uspjehu.
- Često jedem tamo, zato me znaju. Imaju najbolje salate, u kojima kombiniraju povrće i žitarice. U francuskoj i talijanskoj kuhinji posebno mi se sviđaju slastice, koje su mi, inače, jedini porok. Ne pušim, ne pijem, čak nisam ni od noćnih izlazaka... Ako i odem u neki klub, u krevetu sam najkasnije do ponoći. U Monte Carlu obično iziđem u Buddha Bar i Sass Cafe, a u Casinu sam bio samo jednom, iz puke znatiželje. Nadam se da ću iduću godinu imati i razloga za slavlje jer na tamošnjem turniru u protekle četiri godine nisam imao sreće - priča Borna, kojemu mediteranska klima na ligurskoj obali očito odgovara. Još donedavno doimao se poput tinejdžera, a danas zrači muževnošću - što su primijetile i mnoge njegove obožavateljice. Borna je među djevojkama oduvijek bio popularan, no nakon Šangaja se ne može obraniti. U dva-tri dana na Instagramu je dobio 15 tisuća novih pratitelja - među kojima je, dakako, najviše žena. - Nikada ne bih izišao s nepoznatom djevojkom tako da ne odgovaram na poruke na društvenim mrežama - otkriva Ćorić.
- Za ljubav u ovom trenutku nemam vremena jer ne želim da mi išta odvlači pozornost od teniskih terena. Nemam “svoj” tip žene i može me privući i plavuša, crnka, brineta... Važna mi je samo kemija. Borna i sam kaže kako osjeća da je u proteklih deset mjeseci znatno sazrio, a ta se promjena ne odražava samo na teniskom terenu, nego i u privatnom životu. Mnogo je, kaže, opušteniji, strpljiviji i manje se živcira oko nebitnih stvari. - Po prirodi sam tvrdoglav i uporan, tipičan horoskopski Škorpion, a moji me prijatelji zezaju da sam točan poput švicarske urice jer nikada ne kasnim. Tomu me naučio tenis, zbog kojeg sam propustio veliki dio mladenaštva, čak nisam bio na maturalnoj večeri s prijateljima iz Privatne gimnazije Benedikta Kotruljevića, no nijednom nisam zažalio što sam izabrao sportsku karijeru. Da se ne bavim tenisom, ne znam što bih drugo radio u životu. Iako sam uvijek bio vrlo dobar učenik, škola me nikada nije zanimala. Sport mi je omogućio da se izdignem iznad prosjeka, a meni je to oduvijek bilo važno - kaže Borna, koji si je za 18. rođendan na desni biceps utetovirao svoj moto “da u životu nema goreg nego biti običan”. Sad razmišlja o novoj tetovaži, a i o novim sportskim pobjedama: najviše bi ga, kaže, obradovalo zlato na Davis Cupu, koji se u francuskom gradu Lilleu igra od 23. do 25. studenog. - Pobjeda nad domaćinima bila bi mi najljepši dar za rođendan - kaže - koji ove godine neću slaviti. Lani sam ga s najbližim društvom proveo u jednom zagrebačkom restoranu, a cijelu večer su nas zabavljali tamburaši. Naime, možda u vrijeme mog rođendana budem u Londonu, na Mastersu, na kojem sudjeluje osam najboljih igrača u sezoni. Ja sam na toj listi trenutačno jedanaesti, no čeka me još turnir u Parizu te je sve moguće. Na početku ove godine cilj mi je bio ući u “klub dvadeset“, a eto, na kraju sam dogurao mnogo dalje.