Kako ste proslavili nagradu koju ste nedavno osvojili na kazališnom festivalu?
- Otišli smo na Qinqiang, odnosno Qin operu koju oboje obožavamo. Predivna večer!
Jesu li o vama pisali kineski mediji?
- Iskreno, nitko ne pamti da je neki stranac glumio cijelu predstavu na kineskom, tako da sam zainteresirala javnost. Dali smo veliki intervju za najveću kinesku agenciju Xinhua, snimili su i kratki film o meni, a izašlo je više članaka o našoj predstavi.
Je li vam bilo neobično nakon dugo vremena ponovno stati na scenu?
- Eh, da je samo riječ o sceni, lako bi to bilo… Stati pred malu djecu u vrtiću, knjižnici, igraonici - to je bila zabava.
Koliko vam je trebalo da izbrusite tekst na kineskom jeziku za predstavu?
- Više od šest mjeseci. Prije podne sam radila sama, a nakon toga sam s trenericom učila izgovor.
Kad ste počeli učiti kineski?
- Prije više od pet godina.
Možete li normalno komunicirati?
- Naravno, dugo sam već ovdje.
Čitajte i: Oskarovac Danis Tanović bez dlake na jeziku: ‘Ne mogu raditi s idiotima, ma kako dobri glumci bili‘
Jeste li ikada pobrkali riječi?
- Recimo, youyu znači melankolija, lignja, oklijevanje, imati prednost, bolje od… Sve se piše i čita youyu, ali su tonovi drugačiji. Pa ti vidi!
Jeste li naučili njihovo pismo?
- I pisati i čitati. Totalno sam pismena. Na ispitu samo za prva dva stupnja nema pisanja, ostali stupnjevi se ne mogu položiti bez pisanja.
Što vas najviše oduševljava u toj zemlji?
- Jednostavnost života. Sve što trebaš imaš na mobitelu. Sve se kupuje online. Nema gotovine, kreditnih kartica, nema računa, opomena, obračuna, preplate… Hoćeš struju? Plati 100 juana i pali svjetlo. Hoćeš plin? Plati 100 juana i pali plin, vodu, telefon, TV… Koliko platiš toliko imaš. Ove hrvatske netransparentne obračune, preračune i specifikacije više ne razumijem.
A što vam nedostaje od života u Hrvatskoj?
- Kći Buga, obitelj i moja ljetna oaza Ustrine.
Koliko vas je život u Kini promijenio?
- Nekad bitne stvari postale su mi nebitne. I napokon spavam. Prosjek spavanja mi je osam sati i pet minuta. Ne pitajte koliki je bio prije Kine.
Što je po vama najveća zabluda koju zapadni svijet ima o Kini i Kinezima?
- Da samo jedu rižu i da postoji nešto što se zove - kineska kuhinja.
Jeste li naučili kuhati koje njihovo jelo?
- Nisam naučila kuhati ni u Hrvatskoj, a kamoli u Kini. Kaže moj Ivica - ženi nije mjesto u kuhinji, pa zašto da se guram!
Kakva je situacija u Xi’anu što se tiče pandemije?
- Upravo smo ponovno u lockdownu. U našoj provinciji od 60 milijuna stanovnika u posljednjih tjedan dana imamo 17 novih slučajeva. Zatvoreni su trgovački centri, kazališta, koncertna dvorana…
Čitajte i: Matija Dedić otkriva kako ga žene inspiriraju, kakav je otac te koji su mu najveći strahovi
Je li tamo obavezno cijepljenje?
- Nije obavezno, ali se cijepi tko god može, uključujući i djecu. Ja sam primila i treće cjepivo. Mirno spavam.
Približavaju se Božić i Nova godina. Imate li u Xi’anu društvo s kojim možete proslaviti blagdane?
- Nemamo. Nema više nikoga jer su se svi nakon 2020. vratili kući ili odselili u druge gradove i zemlje. Imamo jedno drugo. Moj Šimić i ja.
Aktualno pitanje: U Hrvatskoj i Europi brojni su prosvjedi protiv uvođenja covid-potvrda. Je li u Kini moguće kretanje bez takve potvrde?
- Ovdje ne možeš preživjeti bez covid-potvrde. Ali kulture, društva, zajednice, ljude, društvena uređenja ne treba uspoređivati. Nije bitno što ja, kao stranac, mislim o sustavu koji je ovdje uspostavljen za suzbijanje korone. Bitno je da svi Kinezi koje poznajem snažno podržavaju ovaj pristup. Njihova zemlja - njihova pravila. A sigurnost je ovdje na prvom mjestu. U Hrvatskoj su, očito, prioriteti drugačiji. Tko šiša sigurnost kad je politika važnija od života!