Prije više od dvije godine Vesna Pisarović obradovala je brojne obožavatelje zakazavši veliki 'povratnički' koncert u Domu sportova. Povratnički je, zapravo, samo zbog veličine dvorane i izvedbe njenih starih hitova, jer Vesna nikad nije ni otišla od muzike. Koncert pod nazivom Probudi mi ljubav, odgađan je četiri puta, zbog svima znane situacije s pandemijom, no sada je konačno stigao njegov finalni datum - petak 29. travnja. Znaju to svi oni koji su kupili ulaznice, a njih je mnogo jer je koncert rasprodan.
Vesna je jedna od rijetkih pjevačica koja je istovremeno i pop zvijezda i jazz vokal, tu dualnost ona je prigrlila i sada je vješto kombinira. Kako nam je najavila u razgovoru, već idući tjedan - 5. svibnja - u zagrebačkom klubu Dva Osam ima i jazz koncert. Baš kao i u glazbi, Vesna živi u Zagrebu i Berlinu. Kako je se posljednjih godina češće moglo vidjeti u Hrvatskoj, mnogi su pomislili da se vratila iz inozemstva. "To nije baš točno. Još uvijek zapravo živim na dvije adrese, a dinamika toga kretanja mi je najviše nedostajala u proteklom razdoblju", kazala je Vesna za Gloria.hr. Osim toga otkrila nam je što sve mogu očekivati posjetitelji jednog od najiščekivanijih koncerata u dekadi, kao i što novog priprema u narednom periodu.
Koliko su vam nedostajale velike pozornice? Ne samo zbog pandemije, koja srećom jenjava, nego i zbog vaše predanosti jazz izričaju... zbog koje ste stavili na 'pauzu' vašu pop karijeru?
Iskreno rečeno, male pozornice su mi uvijek bile inspirativnije. Tu je i prisniji odnos s publikom, a i muziciranje je intenzivnije, jer su sve uši naćuljene na slušanje. U takvim klupskim situacijama osjećam se kao da sam u isti mah i na pozornici i dio publike, vidim publici izraze lica, pratim kako se kreće, tako da gotovo i da plešem s njom.
Velike pozornice imaju pak posve drugačiji smisao: zvuka, stava, scenskog pokreta - sve što se događa mora biti veće, više planirano, unaprijed osmišljeno. Ukratko, improvizacije i neočekivanih trenutaka je puno manje. No zasigurno je jedan od mojih najljepših jazz nastupa ikada upravo bio na velikoj pozornici hamburške Elbphilharmonie - gdje su i prostor i zvuk savršeni, gdje je i u velikoj dvorani prisutna glazbena intimnost.
Ovaj koncert se čeka već dugo, čak je četiri puta odgađan... Odakle vam strpljenje, volja?
Strpljenje i volja elementarni su dijelovi života posvećenog glazbi - bez njih teško da bih se uopće mogla odvažiti na različite umjetničke odluke i zaokrete. No ujedno, svi smo tijekom restriktivne faze pandemije bili stavljeni na test. Svašta nam se zbilo u te dvije godine, niti je svijet isti, niti smo mi isti. No, na moju ogromnu radost - dvorana će biti puna, a ja odbrojavam dane.
Moram pitati, što pripremate za svoju vjernu publiku, što će se moći čuti u Domu sportova?
U najkraćim crtama: bit će to dvosatni show u tri glazbene i scenske boje koji okuplja izvrsne suradnike i glazbenike iz svih glazbenih sfera, od mainstream pop glazbe do alternativne glazbe, klasike, suvremenog plesa, kazališta - uz neka lijepa iznenađenja.
Jedna ste od rijetkih pop diva, ako ne i jedina kod nas, koja je odlučila uložiti u svoje glazbeno obrazovanje, pauzirati nevjerojatnu pop karijeru i krenuti u jazz svijet. Što vam je tu bio najveći izazov?
Na početku, zasigurno prebroditi predrasudu da je jazz nešto što se pjeva iz srca, da su dovoljni samo stav, osjećaj ili emocija. Jazz glas je instrument kao i svaki drugi, ali su zato znanje i vještina koje ga okružuju, jednom kada se njima ovlada, univerzalno primjenjivi.
Je li vam teže stvarati i izvoditi jazz, ili ipak pop koji često osim pjevanja ima i ozbiljne scenske nastupe? Možete li nam otkriti kako se pripremate a jedno i za drugo?
Teško je uspoređivati jedno i drugo jer to su gotovo pa dva odvojena glazbena svijeta, dvije različite glazbene kulture. U pop glazbi cilj je uvijek uprizoriti spektakl - stoga je i ozbiljno osmišljavanje scenskog nastupa, ali i čitavog kolektivnog kretanja glazbenika, plesača, ton majstora, svjetla itd. ključno. U jazzu je pak priprema više pustinjačka - to su sati i sati predanog vježbanja u izolaciji, izučavanja, (samo)korigiranja i slično. A glazbena eksplozija se događa upravo u nekontroliranim situacijama improvizacije koja nastaje na sceni. Na neki način možemo reći i da je jazz upravo 'pandemijska' glazba, ali samo utoliko ukoliko zahtijeva samotnjačku predanost.
Što novoga spremate od glazbe?
Moram priznati da je za mene ovo razdoblje javne hibernacije ipak bilo vrlo produktivno. Odmah nakon koncerta u Domu sportova, 5.5. imam koncert u klubu Dva Osam s izvrsnim jazz triom i repertoarom s albuma Naša velika pjesmarica. Zatim slijedi koncert u Grazu s francuskim gitaristom Noelom Akchoteom te američkim basistom Gregom Cohenom, gdje predstavljamo moj nov projekt sevdaha, kojeg smo snimali tijekom pandemije. I naravno, tu je i vraćanje radu na novim pop pjesmama koje su se također kuhale protekle dvije godine, što me silno veseli.
Strastvena ste biciklistica, je li vam sport pomogao da se nosite sa svim izazovima? Gdje biciklirate po Hrvatskoj (na duge staze)?
Bilo je prilično intrigantno voziti bicikl u rano doba pandemije, kada je privremeno uvedena zabrana izlaska iz županija. No postojale su i tada tajne ceste za bijeg. A bijeg je upravo ono kako doživljavam bicikl: kako pobjeći od svog dnevnog i tjednog stresa koji me okružuje. Kako od buke grada doživjeti prirodu i samoga sebe u njoj.
Čitajte i: Vesna Pisarović o slabostima, ritualima i pjesmi koju nerado izvodi: ‘Publika je voli čuti‘