Alzheimerova bolest spustila je zastor na sedam desetljeća dugu koncertnu karijeru Tonyja Bennetta, zlatnog dečka američke estrade. Premda je obolio još 2016., glazbeno ga pamćenje nije iznevjerilo pa je i dalje nastupao te besprijekorno izvodio svoje evergrine. Napunio je 3. kolovoza 95 godina i rođendan proslavio u njujorškom Radio City Music Hallu zajedničkim koncertom sa svojom dragom, 60 godina mlađom prijateljicom Lady Gagom. Za jesen je imao zakazan niz koncerata u SAD-u i Kanadi, no onda je 13. kolovoza Bennettov sin i menadžer Danny objavio tužnu vijest da njegov slavni otac više nikad neće kročiti na scenu.
- Ovo je za nas bila teška odluka jer je on sposoban izvođač, ali tako su naredili liječnici - objasnio je Danny Bennett (66).
- Njegovo zdravlje je najvažnije. Radit će druge stvari, ali ne i koncerte. Putovanja ga umaraju i ne želimo da, primjerice, padne na pozornici. Pjevati još može, za to ne brinemo. Iako ima kratkotrajni gubitak pamćenja, ne koristi teleprompter i nikada ne propušta ni jedan stih pjesme. Cijeli je život proveo u glazbi i to ga još čini sretnim - rekao je.
Pjevati i zabavljati ljude, to Tony Bennett nikad nije smatrao radom i poslom, nego smislom života. Rođen je u njujorškoj četvrti Astoria, u siromašnoj imigrantskoj obitelji podrijetlom s Kalabrije. Otac mu je bio sitni trgovac, mati švelja, a Anthony Dominick Benedetto, kako su nazvali svoje treće dijete, sa 16 je godina prestao pohađati školu primijenjenih umjetnosti jer je morao zarađivati kako mu obitelj ne bi skapala od gladi. Budući da je već tada odlučio živjeti od pjevanja, s velikim je veseljem radio kao “raspjevani konobar” u nekoliko talijanskih restorana u Queensu. Osim hrane i pića, gosti su od njega mogli naručiti i pjesmu po svom izboru.
Volio je taj posao, no kad je 1944. napunio 18 godina, američka vojska ga je mobilizirala i poslala na europsko ratište. Mladi pješadinac umjetničke duše borio se u Francuskoj i Njemačkoj, nekoliko puta umalo je izgubio glavu, a u rovovima je pod topničkom vatrom skicirao i crtao kako ne bi izgubio zdrav razum. U ratu se nagledao svakakvih strahota, pogotovo tijekom oslobađanja koncentracijskog logora Landsberg pokraj Dachaua.
- Riječi ne mogu opisati kako sam se osjećao vidjevši kakav se užas tamo događao. Nakon tog iskustva postao sam doživotni pacifist. Iako ga Amerikanci smatraju svojim nacionalnim blagom, pacifist Bennett nikad nije javno izvodio američku himnu jer smatra je ratnom koračnicom. U vojsci je na vlastitoj koži osjetio i traume rasne segregacije. Jednom je u vojničkoj kantini sjeo za isti stol s crncem, svojim prijateljem još iz srednje škole, što je izbezumilo dežurnog bijelog časnika. Bennettu je s uniforme strgnuo kaplarske oznake i istjerao ga iz kantine.
- Pola sata kasnije za kaznu sam morao iskapati leševe američkih vojnika iz zajedničke grobnice i stavljati ih u mrtvačke sanduke. To je bilo stravično, najdepresivnije iskustvo u mom životu - prisjeća se Tony.
Nakon povratka iz rata mladi veteran iskoristio je pravo na stipendiju i upisao se na njujoršku umjetničku akademiju American Theater Wing, gdje je naučio bel canto. Kad ga je 1949. čula kako pjeva u nekom noćnom baru, tada popularnoj pjevačici Pearl Bailey jako se svidio njegov topao i rezonantan bariton, oduševilo ju je kako frazira i improvizira melodiju, pa ga je pozvala da nastupi na njezinom koncertu u Greenwich Villageu. Na koncert je došao i čuveni američki zabavljač Bob Hope. Prepoznavši izniman talent anonimnog pjevača, Hope ga je pozvao na svoju turneju, uz sugestiju da za scenske potrebe ime prekrsti u Tony Bennett. Neki su mu sugerirali i da ode na estetsku operaciju nosa, no njih nije poslušao.
Hopeov se štićenik proslavio 1951. singlom “Because of You”, najslušanijim na džuboksima širom SAD-a, prodanim u više od milijun primjeraka. Prvi put je iskusio što znači biti popularan. Na maturalnoj proslavi jedne ženske škole tek što je stao na binu, nastao je stampedo. Prestravljeni Tony bježao je koliko ga noge nose, ali pomamljene cure su ga sustigle i rastrgale mu odjeću kao pirane šniclu. Iste je godine nakon nastupa u nekom noćnom klubu u Clevelandu upoznao Patriciju Beech, studenticu umjetnosti, s kojom se 1952. vjenčao u njujorškoj Katedrali svetog Patrika.
Mladence je ispred katedrale dočekao ožalošćeni zbor od 2000 Tonyjevih obožavateljica, takozvanih bennettonki, odjevenih u crno. S Patricijom je Tony dobio dva sina - Dannyja i Daea - i nastavio nizati hitove. Kad je 1955. počela era rock and rolla, Bennettove su pop balade još zauzimale visoko mjesto na ljestvicama slušanosti. Tada je već počeo naginjati prema jazzu i surađivati s orkestrom Counta Basieja. S pjesmom “I Left My Heart in San Francisco”, najpoznatijom u njegovu opusu, 1962. osvojio je prva dva Grammyja.
- To mi je najdraža pjesma jer s njom sam postao građanin svijeta. U kojoj god zemlji je izvodim, publika zna svaki stih - govorio je Bennett, kojem su 2016. u San Franciscu podigli spomenik.
Bennett se 1965. dokazao i kao borac za rasnu ravnopravnost stupajući uz Martina Luthera Kinga u maršu za građanska prava američkih crnaca. Bojkotirao je nastupe u Južnoj Africi sve dok je na vlasti bio apartheid. Od Ujedinjenih naroda je 2007. dobio nagradu za humanost zbog dosljednog zalaganja za ljudska prava. Burne 1965. Bennettov brak se raspao. Češće je bio na cesti nego kod kuće, a Patriciji su dozlogrdile njegove usputne avanture s drugim ženama. Razvod ga je toliko uzdrmao da je potražio psihološku pomoć. I karijera mu je počela zapinjati. Rock je dominirao glazbenom scenom pa su izdavačke kuće od pjevača Bennettova stila tražile da se prilagode novim trendovima, no Tony nije htio jeftinim trikovima obmanjivati publiku.
Ugovorom je bio vezan za Columbia Records i doslovce je povraćao kad su ga potkraj 60-ih primorali da na albumu “The Great Hits of Today” prepjeva aktualne pop i rock hitove. Kad mu je potom odvjetnik donio na potpis novi ugovor, miroljubljivom je trubaduru pao mrak na oči. Odvjetnika je nokautirao, a ugovor debljine manjeg telefonskog imenika iscijepao u komadiće. Preselio se u London u nadi da će Englezi imati više razumijevanja za njegova umjetnička stremljenja. Budući da Engleska nije ispunila njegova očekivanja, nakon tri godine dragovoljnog egzila vratio se u Ameriku. Kako bi sačuvao svoj umjetnički integritet i glazbu koju voli, jedino do čega mu je zaista stalo, početkom 70-ih osnovao je vlastitu izdavačku kuću Improv, snimio par zapaženih albuma s jazz pijanistom Billiejem Evansom, ali Improve nije dugo opstao na tržištu.
U međuvremenu je Bennett 1972. ušao u drugi brak s glumicom Sandrom Grant, s kojom je dobio kćeri Joannu i Antoniju. Ni s tim brakom nije imao sreće, razišli su se 1980., a do tada je ostao i bez menadžera i bez ugovora za snimanje ploča. Nastupao je jedino u Las Vegasu, počeo se drogirati, upao je u dugove i poreznici su mu skoro zaplijenili kuću u Los Angelesu. Slavni Tony Bennett dotaknuo je dno života i karijere. Supruga Sandra zatekla ga je 1979. u kadi napola mrtvog od kokaina. Odvezla ga je u bolnicu, gdje su mu liječnici u posljednji tren spasili život. Pošto se skoro fatalno predozirao, zatražio je pomoć svojih sinova. - Izgubljen sam - priznao im je.
- Izgleda da više nitko ne želi slušati moju glazbu - rekao je.
Braća Danny i Dae Bennett također su se bavili glazbom, no imali su bolji sluh za biznis nego za note. Tada 25-godišnji Danny, punk rocker s dugom kosom obojenom u plavo, postao je očev menadžer. Preuzeo je kontrolu nad njegovim financijama, skresao mu troškove, restrukturirao dugove i vratio ga iz Las Vegasa u New York. Ocu je ugovarao nastupe pred mlađom publikom u malim klubovima i na koledžima. Poslije nekoliko godina takvog režima, Tony Bennett opet je uzletio. Potpisao je novi ugovor s Columbia Recordsom, koji mu je jamčio potpunu umjetničku slobodu, i 1986. s albumom “The Art of Excellence” nakon punih 14 godina vratio se na top liste. U eri punka i disco glazbe vokalni perfekcionist Bennett svojim je stilom pjevanja, repertoarom i scenskim izgledom (obvezatno u klasičnom odijelu ili smokingu) djelovao kao živi fosil, no mladima je bio cool.
Na dodjelama MTV nagrada ravnopravno je stajao uz Red Hot Chili Peppers, Elvisa Costella i slične glazbene antipode. Platinasti album “MTV Unplugged: Tony Bennett” 1994. osvojio je Grammy za album godine. Slavodobitniku je u trenutku tog trijumfa bilo 68 godina.
- Shvatio sam da ti mladi ljudi nikad prije nisu čuli pjesme Colea Portera ili Gershwina, za njih je to bilo nešto posve novo i drukčije, a kad si drukčiji, ističeš se u gomili - tumačio je Bennett svoju renesansu. Potkraj 80-ih našao je sreću u ljubavi s 36 godina mlađom njujorškom učiteljicom Susan Crow. Vjenčali su se 2007. i Susan je postala treća gospođa Benedetto, tjerajući ga da redovito igra tenis i triput tjedno vježba s osobnim trenerom.
Krepkom Tonyju bilo je 86 godina kad je s albumom “Duets II” zasjeo na prvo mjesto Billboardove ljestvice. Najstariji osvajač top lista u povijesti popularne glazbe ponovio je taj pot - hvat 2014. zajedničkim albumom s Lady Gagom “Cheek to Cheek”. I taj mu je album donio Grammy te rasprodanu svjetsku turneju.
Nadimak “Tony Benefit” zaslužio je stoga što je često i rado nastupao u dobrotvorne svrhe. U njujorškoj četvrti Queens, nedaleko od mjesta gdje je odrastao, 2001. je zajedno sa suprugom utemeljio javnu srednju umjetničku školu, koju je u spomen na svog idola i mentora nazvao “Frank Sinatra School of the Arts”. Deset godina starijeg Sinatru prvi put je čuo 1935. na radiju i to mu je odredilo život. Poput Sinatre, i Bennetta su na početku karijere malo pogurali italoamerički mafijaši, kojima je kasnije tu uslugu vraćao s višestrukim kamatama. Morao je pjevati na privatnim gangsterskim zabavama, nastupati u klubovima pod kontrolom mafije, a navodno su ga pustili na miru tek potkraj 60-ih kad je sa 600.000 dolara podmirio sve svoje obveze prema organiziranom kriminalu.
Poslije su mu često nudili uloge u kriminalističkim filmovima. Bennett je, kao i većina umjetnika, loše gospodario zarađenim novcem, nekoliko je puta bio pred bankrotom, a financijski se ustabilio tek kad je Danny preuzeo vođenje njegovih poslova. Prosječno je nastupao stotinjak puta godišnje i po koncertu zarađivao oko 50.000 dolara. Nikad nije imao velikih prohtjeva pa kad se sve zbroji, na raznim računima, u dionicama i fondovima ima više od 100 milijuna dolara.
- Volim udoban život, ali me ne zanimaju jahte i skupi auti - govorio je Bennett.
- Danas svi samo gledaju koliko je koji umjetnik zaradio; mene to ne impresionira. Nije najbolja pjesma koja se najbolje prodaje, već ona koja u slušatelja budi nadu i snove. Iako ga obožavatelji više neće moći slušati uživo, Tony ih nije sasvim ostavio na cjedilu. S Lady Gagom je posljednje dvije godine snimao novi album dueta, a taj će se njihov uradak pod nazivom “Love For Sale” na tržištu pojaviti u listopadu.
