Na njezine revije svi žele biti pozvani, njezine haljine nose zvijezde društvene scene, kreacije s njezinim potpisom nosile su holivudske zvijezde na svjetskim red carpet događanjima, a nju i dalje veseli kreiranje, stvaranje i lijepo odijevanje. Ženama u Hrvatskoj ona je otvorila vrata visoke mode, dizajnerica Aleksandra Dojčinović najbolja je ambasadorica svog branda Lei Lou.
Aleksandra je svoj brand od početka razvijala kroz priču žene koja voli lijepu i dobro skrojenu odjeću ali želi ući u dućan, isprobati i nositi bez ulaska u showroom, proba i po mjeri rađenih kreacija. Ona razumije potrebe modernih žena jer i sama svaki dan daje 150 posto od sebe.
U kratkom videu, otkrila nam je svoje male business tajne i savjete!
Baviš se modom cijeli svoj život, a poduzetnica si jer već 20 godina vodiš vlastitu tvrtku. Što je važnije u tvom poslu, kreativnost ili osjećaj za business?
Kada si kreativna osoba s tim se rodiš. To je tvoj prirodni talent i ti ga možeš brusiti s svaki dan, ali business je nešto što te tjera da duboko zaroniš u sebe jer se moraš neprestano razvijati i sam si sebi najveći neprijatelj. Kreativcu je puno teže razviti se u dobrog poslovnjaka nego nekom tko se bavi nekim drugim businessom. Tu je ključna disciplina jer je business sličan sportu. Moraš svaki dan trenirati kako bi izgradila disciplinu da s lakoćom obavljaš svakodnevne zadatke.
Dizajneri su kreativci i jako često se u poslovnom aspektu oslanjaju na nekog drugog, ti si i dizajnerica i manadžerica, otkud taj poduzetnički duh?
Rekla bih da sam bila željna stvaranja, a to je dobro i to te motivira. To je puno bolje nego kad recimo nastavljaš neki obiteljski uhodani business.
Za modnu industriju protekle dvije godine su bile jako izazovne: pandemija, u Zagrebu i potres, manjak interesa za stvari kao što je moda. Jesi li u nekom trenutku pomislila "što mi je ovo trebalo"?
Svatko na izazove reagira drugačije. Ja sam osoba koju takve situacije motiviraju. Meni je to odlično, dobijem neki pokretački poriv koji kaže „ajmo sad“. Kad imaš svoju tvrtku 20 godina, razvijaš se iz dana u dan. Za mene je proteklo razdoblje značilo izbor: mogla sam odlučiti hoću li sjediti doma zatvorena ili ne. Moja odluka je bila da svaki dan dolazim na posao i pokušam napraviti što mogu. Tad se u meni pojavila neka luda snaga da pokušam u svom poslovanju popraviti neke stvari i to sam i učinila.
Što je na koncu rezultat tog truda?
Rezultat je dobra atmosfera u timu i dobri rezultati ove godine. Pokrenula sam neke druge djelatnosti poput otvorenja optike, a ove godine planiram još jedan važan segment u modnom poslovanju s kojim ću staviti točku na i. Meni se sviđa da mogu disperzirati poslovanje pa i rizik. Ja svaki dan razmišljam kako želim da izgleda moj tim i u nekom trenutku rezultat postane sporedna stvar. Mene više ne zanima da meni netko plješće, želim se dobro osjećati kad otvorim vrata ureda.
Koliko je teško tebi kao direktorici izbjeći zamku mikromenadžiranja?
Ja sam osoba koja ne želi sve nadzirati makar to na van tako ne izgleda. Volim da moji suradnici pokušaju sami pa makar i da pogriješe, lijep je osjećaj kad mladi ljudi nešto nauče i razvijaju se. Ako sam ja nekog izabrala da bude dio mog tima, onda mogu pogriješiti samo ja jer sam ja ta koja bira.
Ti si oduvijek radila za sebe. Od koga si učila?
Znanje moraš kupiti svuda oko sebe i jako je važno za mlade poduzetnike da se okruže ljudima koji će im biti inspirativni. Ja sam oduvijek željela biti u društvu ljudi koji su meni inspiracija. Na samom početku sam imala dosta klijentica koje su bile jako uspješne i znala sam njih često pitati za mišljenje ili savjet. Danas imam tu sreću da zaista poznajem moje poslovne idole i to je velika privilegija u životu. Ono što nisam znala u poslu, naučila sam. To je jako jednostavno. Čini mi se da inače u poslovanju žene vole zakomplicirati, a muškarci sve pojednostave. Mi žene trebamo nešto naučiti od njih. Ajmo pojednostaviti, ako postoje neki procesi koje ne znamo, ok, neka dođe netko tko zna i nauči nas.
Spomenuli smo muškarce i žene u poslu, gdje vidiš ključne razlike?
Iznimno uspješni muškarci i iznimno uspješne žene imaju potpuno identičan način razmišljanja. Oni su jako smireni i njihove reakcije su jako inteligentne, nikada kod njih nećeš naići na ishitrenu reakciju i tu nema razlike. Postoje naravno razlike gdje primjećujem da smo mi žene više samokritične, detaljnije, pažljivije i pokazujemo čitavu lepezu karaktera ali mi se isto jako mijenjamo. No, na kraju krajeva što je uspjeh. Uspjeh je ono što tebe čini zadovoljnom. Ti možeš raditi bilo koji posao, ili ne raditi uopće i biti zadovoljna jer uspjeh nisu velike brojke, uspjeh je zadovoljstvo.
Kad si ti osvijestila da je uspjeh zadovoljstvo?
Jako rano zapravo jer sam uvijek osjećala radost kad sjednem za svoj radni stol i ne želim da mi to itko uzme. To je to što me drži.
Kad bi morala istaknuti neku prijelomnu točku u poslovanju, što bi to bilo?
To je romantično razmišljanje i to ne postoji u stvarnom životu. Svaki dan je nova prilika i novi breaking point. Ja sam odjenula oko 200 holivudskih zvijezda i nije mi se dogodio trenutak da su me otkrili iz neke velike kuće i naručili tisuću mojih haljina, ali su mi se dogodili neki drugi super momenti koji su meni bili fantastični. Uvijek se gura ta priča o nekoj prekretnici i to nije dobro za mlade koji stalno čekaju taj neki trenutak. Recept je jasan, moraš svaki dan raditi i na kraju se zapitati jesam li ja dala 150 posto sebe ili nisam i što mogu sutra popraviti.
Što ti kao žena i poduzetnica misliš i osjećaš kad govorimo o poziciji žena u businessu?
Poduzetnike ne možemo dijeliti na žene i muškarce, ili jesi poduzetnik ili nisi. Ako si se odlučila ili odlučio na taj put onda to prihvaćaš. Također mislim da postoje neki segmenti u kojima je muškarcima teže od žena o čemu naravno nitko ne priča. I da, događa se puno toga, ali mislim da je prava snaga u podršci. Trebamo pružiti podršku jedne drugima, razmjenjivati iskustva, podijeliti znanje, trebamo učiti jedne od drugih.
Vidiš li tu negdje svoju ulogu?
Ja imam tu sreću da u moj krugu ima puno žena poduzetnica i stalno razgovaramo i razmjenjujemo mišljenja.
Tko ti je najveća podrška u poslu?
Mislim da je svaki poduzetnik sam sebi najveći i prijatelj i neprijatelj.
Kako se izboriš s tim kad su loši dani?
Kad dođeš na određenu razinu jednostavno se više ne želiš vraćati. Dovoljna mi je jedna sekunda da se toga prisjetim.
Da nisi dizajnerica, što bi bila?
Da nisam dizajnerica bila bi lobistica, jako mi se sviđa povezivanje ljudi koji imaju slične interese, to i radim u svom malom krugu.