Dok brusi formu za svoje druge zimske olimpijske igre koje se u veljači održavaju u Pjongčangu u Južnoj Koreji, Zagrepčanka Vedrana Malec (27) privremeni je dom pronašla na slovenskoj Planici. Pod budnim okom iskusnog trenera Marka Gracera (53) iz Kranjske Gore, hrvatska prvakinja u skijaškom trčanju svaki dan prijeđe dvadesetak kilometara, a zastane samo kad treba poslušati njegove savjete ili popiti vodu iz bočice. Trener tabletom snima njezine pokrete na snježnoj stazi, a navečer analiziraju svaki detalj. Nakon napornog dana jedva dočeka večer i odmor u svojoj sobi u domu u Nordijskom centru, u podnožju skijaške skakaonice na Planici. Cimerica joj je prijateljica, ali i konkurentica Vesna Fabjan (32) iz Kranja, koja je na posljednjoj olimpijadi u Sočiju prije četiri godine iznenadila osvajanjem brončane medalje u sprintu.
- Odlično se slažemo, ne kompliciramo život jedna drugoj, imamo slične interese i svakodnevnu rutinu. Zajedno treniramo i od Vesne mogu puno toga naučiti - kaže Vedrana Malec. No kada počnu natjecanja, sve se mijenja.
- Na utrkama nema prijateljstva, tada smo samo konkurentice. Jedino što želim je pobjeda - kaže slovenska olimpijka. Cimerice s Planice uskoro će postati suparnice u Pjongčangu iako je malo nedostajalo da Vedrani Malec ozljede pomrse planove. Od jeseni 2016. trpjela je jake bolove u leđima za koje liječnici nisu mogli pronaći pravi uzrok: sumnjalo se na herniju diska, što je pokazivala i magnetska rezonancija. Kad se stanje donekle saniralo, nastavljala je s utrkama unatoč bolovima, no u siječnju prošle godine počelo ju je mučiti desno stopalo.
- Ne znam kako sam se uopće mogla natjecati uz tako snažne bolove jer doslovce sam skijala samo na lijevoj nozi. Bilo mi je žao prekinuti s utrkama usred sezone jer bila sam dobro pripremljena i u super formi. Nisam si htjela priznati da ne funkcioniram, da ne mogu pomaknuti nogu... Spasila me moja fizioterapeutkinja Alica Fabijanić otkrivši uzrok tegoba: problem je bio u malom mišiću u stražnjici koji je pritiskao periferni živac duž noge. Prognozirali su mi da s takvom ozljedom više neću moći skijati pa sam tražila i druga mišljenja. Na operaciju nisam morala jer živac se, srećom, obnavlja, no za to treba vremena, a bolove ću osjećati sve do proljeća ili čak ljeta. Unatoč svemu, izborila sam olimpijsku normu pa odustajanje od odlaska u Južnu Koreju nije dolazilo u obzir - kaže uporna sportašica koja se treniranju vratila lani u proljeće, nakon tri mjeseca terapije, ali tek od listopada punom snagom trenira skating odnosno skijaško trčanje slobodnim stilom, u čemu će se okušati u Pjongčangu na utrci od deset kilometara. No tek što je zaliječila jednu ozljedu, lani u lipnju snašla ju je nova nezgoda. Ustajući naglo iz kreveta - glavom je udarila o zid. - Kad se cimerica Vesna vratila u sobu i vidjela me kako flašom hladim oteklinu na glavi koja mi je doslovce pucala od bolova, obje smo se smijale mojoj nespretnosti. Glava me boljela i sutradan na treningu, a jedno oko mi se zatvaralo. Morala sam na hitnu gdje su konstatirali da sam zadobila potres mozga i frakturu lubanje, ali srećom nije bilo krvarenja u mozgu. Nakon mjesec i pol stanke počela sam s laganim treninzima, ali ono što sam propustila ljeti - vožnju biciklom, kajakom po Jarunu, rolanje po asfaltu i teretanu - teško je nadoknaditi. Cimerica me zeza da sam se promijenila i postala tvrdoglavija. Osim povremenih glavobolja, s glavom je sad sve u redu, i s nogom više-manje premda sam promijenila hod. Znam da su roditelji zabrinuti, ali poštuju moju odluku da nastavim sa skijanjem. Najvažnije je da time ne ugrožavam svoje zdravlje. Moja sestra Lorena zna reći: da barem mogu tvoju bol prenijeti na sebe... - kaže olimpijka koja je od djetinjstva odgajana u sportskom duhu. Nezin tata Zlatko Malec direktor je naših nordijskih reprezentacija i vođa olimpijske ekipe, a pet godina starija sestra također je bila uspješna nordijka.
Vedrana je s pet godina proskijala u svojoj ulici u zagrebačkim Šestinama podno Medvednice, gdje postoji duga tradicija nordijskog skijanja. Posvećenost sportu nije ju omela u studiju i u roku je, s 24 godine, magistrirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Kad se nakon Sočija razišla sa svojim dugogodišnjim trenerom Zoranom Skenderom iz Ravne Gore - jer su im se ambicije razlikovale - pojavila se mogućnost da trenira sa slovenskom ženskom ekipom, a prije dvije godine se i preselila na Planicu.
- Trebala mi je godina dana da uhvatim njihov ritam i da mi se tijelo navikne na nov način treninga, teži od dotadašnjeg. Prije toga morala sam loviti snijeg po talijanskim i austrijskim skijalištima, a na Planici ga ima cijele godine. Kad okopni na stazama, treniram u zasnježenom tunelu ispod novog Nordijskog centra - kaže naša najbolja skijaška trkačica koja u Zagreb skokne tek povremeno na dan-dva - k svojoj fizioterapeutkinji i na liječničku kontrolu, da se vidi s roditeljima i sestrom ili kad treba oprati poveću hrpu odjeće. Vedranin boravak na Planici, prema riječima njenog trenera, stoji oko osam tisuća eura na godinu, a usluge servisera na natjecanjima od 12 do 15 tisuća, u što nisu uračunati oprema i putovanja. Troškove joj uglavnom pokrivaju Hrvatski skijaški savez i Hrvatski olimpijski odbor, a kad zašteka - uskaču roditelji, na čiju se logistiku može uvijek osloniti. Sestra Lorena, koja je završila Kineziološki fakultet i trenerica je nordijskog trčanja u Skijaškom klubu Sljeme (čija je članica i Vedrana), zadužena je za prijevoz na relaciji Planica-Zagreb, tata za dulja putovanja na utrke, a mama Zdenka, koja jedina u obitelji nije sportašica, strpljivo sluša njihove probleme i udovoljava njihovim željama. Za našu skijašku trkačicu trener Marko Gracer kaže da beskrajno strpljiva, i da toliko bolova koliko ona može podnijeti još nije vidio. - Jako je motivirana i zahvaljujući tome prebrodila je tegobe - hvali je trener i dodaje da je s njom lako trenirati premda je katkad, kao Ovnica u horoskopu, tvrdoglava. A uporna Vedrana Malec sve karte stavlja na olimpijske igre: još točno ne zna u koliko će disciplina nastupiti, ali ponijet će deset do dvanaest pari skija i štapova za sve uvjete na stazi. Ne razmišlja o tome kako će nakon olimpijade posložiti život te hoće li nastaviti sa skijaškim trčanjem u kojem se vrhunac karijere postiže između 27. i 34. godine. Jednog dana željela bi se zaposliti u struci i kao novinarka izvještavati sa sportskih natjecanja.