Stan u Mesničkoj ulici u Zagrebu čiji dizajn potpisuje Ante Vrban, a koji ovih dana blista u blagdanskom duhu, osvaja na prvu već na ulaznim vratima. No, nakon što smo se s domaćinima raspričali o uspješnom biznisu, ali i obiteljskom životu, i stan je poprimio novu dimenziju – onu, koju može pružiti jedino toplina dvoje vedrih, optimističnih i ambicioznih ljudi oko kojih veselo trčkara jednoipolgodišnjak. Mladi, ali već 'kuhan i pečen' poduzetnik Matej Baričević Đorđević i njegova supruga Đurđica ispričali su nam kako uspijevaju pomiriti privatni i poslovni život, koliku je radost u obitelj unio njihov sinčić Mate te kako će provesti blagdane. Matej je otkrio i nove poslovne, ali i osobne planove.
Ne sjeća se Matej kad je u posljednjih deset godina usred radnog tjedna uzeo slobodan dan. Jutro započinje čajem, kavu već godinama ne pije, na propušta doručak. Na odlasku izljubi suprugu i odlazi u tvornicu Termoplast u Svetoj Nedelji koju je od djeda preuzeo prije deset godina, kad je tek napunio 18 i završavao srednju školu. Zahvaljujući djedu, već je tada bio spreman za ovakav pothvat. 'Djed Mato je bio poznati samoborski poduzetnik koji me od malih nogu vodio u tvornicu i upoznavao sa svakim segmentom poslovanja. Uz njega sam rastavljao i sastavljao strojeve, inzistirao je da krenem od tog temelja proizvodnje. 'Svaki se posao gradi odozdo, sinko', govorio bi mi. Sve sam proizvodne faze još kao klinac znao, a s radnicima u pogonu sam praktički odrastao. Kad je djed najavio da odlazi u mirovinu i da će morati zatvoriti tvornicu, meni se već činilo kao nekakav prirodni slijed da je ja preuzmem', započeo je Matej priču o svom ulasku u biznis.
Njegovi roditelji, ugledni psihijatar Veljko Đorđević i pravnica Višnja bili u šoku kad se tako mlad i neiskusan odlučio na ovakav zalogaj. 'Mislili su da je djed poludio kad mi daje tvornicu u ruke', priča Matej kroz smijeh.
Poslovna odluka je već bila pala, no on je svejedno upisao i medicinski fakultet. 'Od medicine sam odustao nakon godinu dana, biznis me previše vukao. Ubrzo sam upisao studij uz rad na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta i uspješno ga završio. Nikad nisam požalio što nisam postao, a privlačilo me djelomično, stomatolog ili plastični kirurg', govori.
Nije u počecima, priča, s poslom i pogonom sve išlo kao po loju. 'Vrlo brzo sam shvatio da je djedova tvornica u trenutku preuzimanja bila preglomazna, pogon potpuno zastario. Ili ga automatizirati i smanjiti broj radnika, ili neće biti dobro. Na to sam se fokusirao i na kraju sam na noge podigao moderan pogon s desetak radnika. Djed je, vidjevši kako sve radi automatika, mislio da je ušao u SF film. No, šalu na stranu, sada je trebalo osvojiti tržište, domaće i strano, mnogi su u Hrvatskoj počeli tražiti druge proizvođače kad su čuli da djed odlazi. Mene u početku kupci nisu doživljavali ozbiljno, izgledao sam im kao veliko dijete, no neki su mi nakon mojih upornih poziva na sastanke, mailova i telefonskih poziva ipak pružili priliku, poput tvrtke Pastor, proizvođača vatrogasnih aparata. No, kriza je bila u jeku, kupaca industrijske plastike kod nas sve manje i ja sam se naposljetku gotovo sasvim okrenuo izvozu. Najprije sam išao prema BiH i Srbiji, čak sam zadnju godinu studija završio u Beogradu jer sam tada ondje uhodavao posao. Danas radim za cijelu Europsku uniju, preko partnera iz Njemačke i Poljske', ispričao je Baričević Đorđević.
Nije to sve, u to je vrijeme s dvojicom prijatelja, danas kumom Josipom Šelendićem i poslovnim partnerom Davorom Bienenfeldom, vodio noćni klub Ritz koji je kasnije zatvoren. Potom je imao neko vrijeme imao i kafić VIP Travel Cafe kojeg je kasnije prodao.
Matej i Đurđica Baričević Đurđević sa sinom Matom
Termoplast je bio i ostao primarni biznis Mateja Baričevića Đorđevića. No, prije četiri godine ozbiljnije je ušao i u ugostiteljski biznis, kao suvlasnik danas jednog od najrespektabilnijih i najposjećenijih zagrebačkih restorana Time Restaurant & Bar.
'Često sam s obitelji bio gost u domu prijatelja Davora Bienenfelda. On bi nam za jelo pripremao takva čuda, da mi je njegov prijedlog da otvorimo restoran došao kao nešto sasvim prirodno. Još kad sam vidio da o restoranu i poslu priča s istim žarom kakav i mene obuzima u mom poslu, krenuli smo u realizaciju nečega što se danas pokazalo kao mjesto na koje smo ponosni. Time Bar & Restaurant, zajedno s nedavno otvorenom butik slastičarnicom Time, zapošljavaju sedamdesetak ljudi, što me jako veseli. Davor vodi cjelokupnu organizaciju, nabavu, kuhinju, osmišljava menije, regrutira nove zaposlenike. Na meni je, svakodnevno, administracija, knjigovodstvo, optimizacija poslovanja. Dobar smo tim. U poslu slastičarnice imamo i trećeg suvlasnika, Roberta Hromalića, slastičarskog čudotvorca', ispričao je poduzetnik koji s 29 godina radi dva vrlo uspješna posla, a u planu Timea je i širenje na još jednu, puno veću slastičarnicu, također u središtu grada.
Kad su pokretali Time, krenula je iznova i borba s državnim vjetrenjačama, iako je sada poduzetništvo već imao u malom prstu. 'Od kada sam kao mlad i neiskusan ulazio u posao pa do danas ništa se nije promijenilo u smislu tragikomičnih administrativno-birokratskih prepreka koje u našoj državi stoje na putu onima koji žele pokrenuti posao. Kad smo pokretali Time, papiri su bili moj posao. Sustav je i dalje spor, papiri se čekaju, a ganjati ih se mora na više različitih mjesta. Izvan Hrvatske se s time nisam susretao, niti se susrećem. To se vani tako ubrzalo, da se sve može obaviti u jednom danu, na jednom mjestu, i to gotovo sve putem interneta! A kad kod nas jednom jednom riješite papire, krenu nove muke, krenu nameti, davanja našoj državi su nepojmljiva. Zato sam čak razmišljao s vremenom ući u politiku. Nemam još strategiju na koji način se uključiti, to će biti jedna od mojih novogodišnjih odluka. Smatram i da se mladi moraju više uključivati u politiku kao partneri u vođenju države, otporom starijih prema njima nećemo moći zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, a gori nam tlo pod nogama. Velik broj mojih prijatelja je otišlo van, a mnogi od njih skupljaju novac da van pošalju svoju djecu, prvom prilikom. Ja volim ovu zemlju i volio bih promijeniti ovaj trend', rekao je.
Đurđica Baričević Đurđević: 'Navikla sam da kući dolazi tek navečer'
Matejeva supruga Đurđica počela se polako uhodavati u Matejeve poslove u Termoplastu, administrativne, iako još uvijek najveći dio dana posvećuje sinčiću Mati. Par se upoznao u jednom zagrebačkom kafiću preko zajedničke prijateljice, no trebalo im je nekoliko godina da postanu par. Zajedno su šest, a u braku dvije godine. Oboje rođeni Zagrepčani, vjenčali su se u crkvi Sv. Marka, a slavlje za 270 uzvanika upriličili u hotelu Sheraton. Prije godinu i pol na svijet je, kao najljepša kruna ove sretne ljubavi, stigao i mali Mate, koji je ime dobio po dva djeda – jednom s Matejeve, drugom s Đurđičine strane. Brigu oko malenog i kućanstva na sebe je preuzela Đurđica, Mateja u tjednu vidi tek navečer.
'Matej kući dolazi tek oko 19, katkad i kasnije. Strijelica sam, prilagodljiva, navikla sam se na to. No, svaku večer imamo svoje male rituale. Najprije zajedno kupamo Matu, poigramo se s njim, a kad zaspe, imamo malo vremena i za sebe. Petkom navečer redovito idemo u Time, tada jedna baka Matu čuva navečer, a druga ujutro, da možemo malo duže odspavati. Tu i tamo uspijemo otići i na neko putovanje, najčešće vezano uz Matejev posao, pa spojimo ugodno s korisnim', povjerila nam je Đurđica.
Dan Božića provesti će u krugu šire obitelji, a osim roditelja oboje supružnika, s njima će biti i Matejeva sestra, poznata glumica Gavelle Natalija Đorđević, te dva Đurđičina brata. Od Nove Godine ne očekuju partijanje do jutra, već će ispuniti Matejevu želju da ostanu kod kuće i uživaju u krugu najbliskijih prijatelja.