Ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi na otvorenju izložbe "Odgovor/Response" dubrovačkog je slikara Izvora Pendea (45) predstavio kao umjetnika koji na scenu donosi novu kvalitetu koja će ostati trajno zabilježena. Prema njegovim riječima riječ je o nevjerojatno snažnoj produkciji ujednačene visoke kvalitete, nezabilježenoj od naših najvećih majstora apstrakcije poput Ede Murtića. Izvor Pende jedinstven je po svom koloritu živih boja i majstorskim kompozicijama koje su prepoznali strani kolekcionari i ljubitelji suvremene umjetnosti, a dosad još nijednu sliku - koliko mu je poznato - nije prodao u Hrvatskoj.
Njegovi radovi na međunarodnom tržištu postižu cijenu od sedam do petnaest tisuća eura i smatraju se odličnim ulaganjem jer dubrovačkom majstoru apstrakcije cijena kontinuirano - raste.
Gdje vam je baza?
Dubrovnik mi je stalna baza, otkako sam se prije deset godine vratio iz Njemačke gdje sam živio trinaest godina. Studirao sam na Umjetničkoj akademiji u Dusseldorfu pa sam i danas čvrsto vezan za austrijsko i njemačko tržište, a imam svog njujorškog galerista.
Gdje vam je atelje?
Moj studio se nalazi u Gradu, u bivšem samostanu, koji je poslije Drugog svjetskog rata pretvoren u zatvor, a od sedamdesetih je bio sjedište gradskog ureda za kulturu. Malo mi je mali i preuzak za moje formate, ali sam njime zadovoljan jer su u Dubrovniku, kako kaže Branko Franceschi, i zatvori lijepi.
Tko su vaši kupci?
Uglavnom ljudi iz srednjeg sloja, a među njima su i kolekcionari suvremene umjetnosti.
Čitajte i: Za astronomsku cifru na online dražbi prodan najtajanstveniji crni dijamant na svijetu!
Prodajete li u Hrvatskoj?
Ne, koliko mi je poznato. Moj posao je da slikam, a prodajom se bave galeristi. Kako me u domovini nitko ne prezentira, to je vjerojatno glavni razlog jer slike iz studija nisu na prodaju.
Iz kakve ste obitelji?
Otac mi je glazbenik i slikar Ljubomir Buco Pende, moja baka je bila slikarica tako da sam odrastao u umjetnički poticajnom ambijentu.
Kako su vam roditelji odabrali ime?
Ne znam, to bi trebalo pitati njih. No, zato jako dobro pamtim da su me kao klinca prijatelji i školski kolege zezali jer je vrlo neobično. I dosad nisam upoznao niti jednog drugog Izvora.
Kako ste postali slikar?
Kao klinac najviše sam uživao igrajući biljar i nogomet na ulici, a želja za umjetnošću se pojavila kasnije i snažno me obuzela, pa mi je odmah bilo jasno što je moja profesionalna budućnost.
Tko su vaši najvažniji učitelji?
Karin Rissa moja profesorica na Umjetničkoj akademiji u Dusseldorfu, Markus Lupertz, tadašnji rektor Akademije, te kolega Daniel Richter.
Kako biste opisali svoj stil?
Riječ je o predmetnoj apstrakciji mada na mojim slikama nema utjecaja iz vanjskog predmetnog svijeta nego se radi isključivo o vlastitoj fantaziji. Boja dijeli i označava formu, daje kontrast i apsolutno je u službi kompozicije.
Jeste li ikad izlagali skupa sa suprugom, kiparicom Marijanom Pende?
Da. Moja supruga je studirala u Veneciji, a uglavnom izlaže instalacije od lateksa, gume, pleksiglasa... Zajedno sa Slavenom Toljom smo 2019. za vrijeme Venecijanskog bijenala predstavljali grad Dubrovnik i to je bila prilično zapažena izložba.
Što još smatrate vrhuncem karijere?
Izložbu Swimming Together na kojoj je kustos Branko Franceshi naizmjence izložio radove Daniela Richtera i moje, te ih predstavio u Rijeci, Splitu i Zagrebu. No, ovu zagrebačku izložbu smatram najvećim uspjehom.
Gdje ste upoznali suprugu?
Na Stradunu, gdje drugdje, i ona je Dubrovkinja. To je bilo prije 12 godina, a u braku smo već čitavo desetljeće.