Pod nazivom “Na moru ljubavi” - prvim stihom refrena pjesme “Kud plovi ovaj brod” koju je premijerno izvela 1970. na Splitskom festivalu - glazbena diva Radojka Šverko (73) započela je ovogodišnju koncertnu turneju. Nakon nastupa na Ljetnoj pozornici u Opatiji te u Splitu, pjevat će u Zadru pa Tivtu... Unatoč pandemiji, lani je održala šest solističkih koncerata, na koje je posebno ponosna.
"Korona je glazbenike, kao i mnoge druge, ograničila u radu. Strukovne udruge priskočile su u pomoć, da bar malo lakše prebrodimo ovu situaciju. Podsjetilo me to na neki način na razdoblje Domovinskog rata, kada nismo mogli nastupati nigdje, ni koliko smo htjeli, a djelatnost muzičara više je bila usmjerena na humanitarni rad. Također, nas glazbenice nitko ne pita imamo li od čega živjeti kad ostanemo u drugom stanju i moramo karijeru barem privremeno staviti na čekanje. No takve situacije prođu, pa će proći i ovo", optimistična je Radojka Šverko, kojoj je tijekom pola stoljeća koliko je na sceni osebujni mezzosopran osigurao pobjede i nagrade na najprestižnijim svjetskim i domaćim festivalima.
Iza sebe je ostavljala izvođače koji su poslije postajali svjetske zvijezde. Tako je, primjerice, 1969. na dva festivala, najprije na Malti, a potom u blizini Firence, pobijedila i Davida Bowieja, a na Olimpijadi pjesme u Ateni bila je druga, dok je slavna američka pjevačica Natalie Cole bila na desetom mjestu.
"U te tri i pol ili četiri minute u publici moramo probuditi najskrivenije emocije, da s koncerta izađu u drugačijem stanju od onoga u kojem su došli. To je zadaća glazbe, koja je svima jako potrebna. I to sam stalno imala na umu. Zahvaljujući i takvom stavu, opstala sam 50 godina, iako iza mene nije stajala mašinerija. Oduvijek sam bila solo igračica, koju su inozemni i domaći organizatori pozivali na festivale i gostovanja", kaže pjevačica i dodaje kako su joj nakon svakog nastupa negdje u svijetu nudili unosne ugovore. Dakako, pod uvjetom da živi i radi u inozemstvu. No sve je odbijala i vraćala se u domovinu, gdje ju život, unatoč mnoštvu zvjezdanih trenutaka, nije nimalo mazio.
Danas kaže da je vlasnica četiri Porina i četiri stenta, koji su rezultat dva infarkta. Radojka Šverko ima dvije kćeri iz dva braka, unuku i praunuka. Iza šturih brojeva i bogate karijere, u kojoj je s jednakom lakoćom i uspjehom izvodila šansone i šlagere, pop-rock, jazz, klasičnu muziku, sakralne pjesme i songove iz mjuzikla, a okušala se i kao filmska glumica, stoje privatne borbe i životni udarci, usponi i padovi te narušeno zdravlje.
Čitajte i: Na moru ljubavi s Radojkom Šverko: Diva priređuje mini turneju povodom važne obljetnice
Unatoč svemu, i danas hoda visoko uzdignute glave, ne dopuštajući da je nedaće slome. Odrasla je u Buzetu, s roditeljima i starijom sestrom Mladenkom, nastavnicom glazbe, mlađom Jadrankom, također talentiranom za muziku, ali se njome nije bavila, te bratom Mladenom, također nastavnikom glazbe. I s majčine i s očeve strane, koji je preminuo vrlo rano, u 46. godini, bilo je mnogo braće i sestara pa Radojka Šverko još upoznaje bratiće, sestrične i nećake koje su brakovi i poslovi raselili diljem domovine i svijeta.
"Prvi put sam se udala s 20 godina, suprug Franjo bio je također muzičar. Živjeli smo u Rijeci, u velikoj kući s njegovima, a 1968. prvi sam put postala majka. Tada sam već puno nastupala i kćer Sandu često je čuvala moja svekrva. Njoj sam beskrajno zahvalna za razumijevanje i podršku. Kad bi stigao poziv za nastup s bilo kojeg kraja svijeta, ona bi stala uz mene i govorila: “Samo idi, odi dok si mlada, nemoj ništa nikog pitati", prisjeća se pjevačica, koja se nakon deset godina braka razvela i 1977. se preselila u Zagreb. U podstanarstvo, s kćerkicom koju su, dok je ona radila, čuvale njezine sestrične.
"Već sam tada bila vrlo tražena, no nikad se nisam ponašala kao zvijezda. Na prvom mjestu bila mi je moja Sanda, a u poslu sam uvijek bila iznimno odgovorna", kaže atraktivna pjevačica, koja se nakon razvoda nije željela ponovno vezati te je odbijala muškarce koji su joj skoro svakodnevno prilazili. No ne i upornog šarmantnog Vinka Hotka, vlasnika kultnog zagrebačkog kafića Palainovka, koji je učinio sve da mu napokon 1981. kaže “da”.
No ubrzo nakon rođenja kćeri Ane 1982., razveli su se, a Radojka je opet s kćeri i kovčegom otišla u podstanare. Uspjesi su se nizali, a ona nije dopustila da itko vidi njezinu privatnu dramu i često teške trenutke kroz koje je prolazila. I kad se bivši suprug 2008. teško razbolio, s njihovom se Anom vratila u njegovu kuću i preuzela brigu oko njega.
"Bila sam 24 sata s njim, a 42 puta sam mu pomagala da se spremi i vodila ga na zračenja. On je bio Anin otac i s njom je uspostavio dobar odnos, bio je zahvalan za sve što sam činila. Kad mu je bilo malo bolje, otišli bismo do neke rijeke jer je bio strastveni ribič", sjeća se Radojka. Baš kao i kobnog odlaska s prijateljem u veljači 2010. na pecanje na Vransko jezero na Cresu, koje je jako volio. Tada ga je posljednji put vidjela, a o svemu što se potom događalo te o činjenici da se još ne zna što se točno dogodilo, ni danas ne želi govoriti. No zbog svakodnevnog intenzivnog stresa stradalo joj je srce.
"U kolovozu iste godine, na nastupu s velikim revijskim orkestrom na Trsatu, osjetila sam slabost. Toliku da sam sjela na pozornicu i nastavila pjevati. U garderobi su me polijevali hladnom vodom, presvukla sam se i vratila na dva bisa. I potom se automobilom odvezla u Zagreb", priča Radojka, koja je nekoliko dana poslije pala u kupaonici i slomila ruku pa je takva i nastupila na koncertu u crkvi u Dobrinju na Krku. Opet joj je pozlilo, a njezin dugogodišnji suradnik, Vladimir Babin, profesor na Muzičkoj akademiji u Rijeci, kršio je sva ograničenja u prometu jureći automobilom do riječke bolnice. I tako joj spasio život - u bolnici su joj odmah ugradili stentove.
"Nakon otprilike godinu i pol išla sam na redovitu kontrolu u Novu bolnicu u Dubravi. Parkirala sam automobil, ušla u zgradu i došla do liftova. I kad sam htjela pozvati lift, izgubila sam svijest. Kad sam se probudila u bolničkom krevetu, rekli su mi da sam imala infarkt, ugradili su mi stent i sad ih imam četiri", govori Radojka Šverko, koju blizina smrti nije preplašila niti navela da stane na loptu. Držala se liječničkih savjeta, oporavila se i nastavila pjevati.
"Uvijek sam osjećala veliku odgovornost kad bih stala na pozornicu, da publici dam nešto što će zapamtiti; ja sam ta koja im to mora pružiti. Srećom, nikad nisam izgubila samopouzdanje. Nisam mogla izići na pozornicu k’o krepana kokoš i zato mi je moj posao dragocjen, jer me održava, tjera da hodam uzdignute glave, bez obzira na životne udarce i nedaće", kaže Radojka Šverko, koja i danas prima pozive za nastupe iz cijelog svijeta.