Bračno-glazbeni par Antonia i Aljoša Šerić pripremili su još jednu poslasticu iz svoje muzičke riznice pod okriljem benda Pavel. Premijeru spota za pjesmu "Jedan dobar dan" možete pogledati upravo na Gloria.hr - to je pjesma koja priziva dobre dane, mantra potrage za malim trenucima sreće i mira u kaosu u kojem se nalazimo - kazali su Šerići o novoj pjesmi.
Šesti singl snimljen je u duhu vizuala s aktualnog albuma "Ennui", za čiji je vizualni identitet zaslužan riječki kreativac Filip Gržinčić, koji je uspio na jedan dan Antoniu i Aljošu ‘preseliti‘ na Mjesec.
"Jedan lijepi proljetni dan u kamenolomu kod Voza na Krku, Filipova je bila ideja, isto kao i ideja da glumim Patricka Swayzeja", kazao je Aljoša za Gloria.hr. Glazbu i tekst pjesme "Jedan dobar dan" potpisuje Aljoša Šerić, a u aranžmanu su mu se pridružili Jere Šešelja i Dalibor Grubačević. Kako su se proveli na snimanju, koliko im znači priznanje u vidu pet nominacija za Porina, kao i kako izgleda njihovo glazbeno kućanstvo Antonia i Aljoša otkrili su u razgovoru za naš portal.
Imate li kakvu anegdotu sa snimanja spota?
Aljoša: Imam, bolnu doduše, Filip Gržinčić, režiser spota je imao ideju da za jedan kadar Tonka naskoči na mene, ja je uhvatim skoro u “Patrick Swayze - Prljavi Ples” stilu i vrtim oko sebe. Maleni problem je predstavljala činjenica da smo snimali u kamenolomu, pa je u iz drugog pokušaja stopalo ostalo zarobljeno, a tijelo s Tonkom nastavilo vrtnju, centripetalna sila je odradila svoje i bio sam suočen s odlukom, pustiti Tonku da odleti ili ne, odlučio sam se za “ne” i koljeno je platilo, fraktura tibije, prednjeg križnog i lateralnog ligamenta. Tako mi i treba.
Koliko vam je važan i vizualan aspekt glazbe?
Antonia: iznimno je važan, nekada se zna čak i dogoditi da spotovi ne poprate pjesmu kako smo zamislili, pa tražimo promjene, mijenjamo tj. ne prihvaćamo bilo što. U zadnje vrijeme nas dobro ide, režiseri imaju viziju koja se poklapa s našom ili se barem pratimo u energiji, pa je rezultat iz prve zadovoljavajuci. Ako je dobar spot, i pjesma bude još bolja.
Dobili ste pet nominacija za Porina, za aktualni album "Ennui", koliko vam to znači? Što mislite o glazbenim nagradama općenito?
Aljoša: Lijepo je biti nominiran, pogotovo za Porin, znači da naši kolege misle da radimo dobar posao, svatko tko se bavi stvaranjem ima i relativno krhki ego, rijetki su oni koji nikad ne sumnjaju u ono što rade, pa tapšanje godi u svakom slučaju.
Koja vam je možda kategorija najznačajnija ili najdraža?
Antonia: Ove godine pop album, album i duet, nećemo se lagati, ima nas dosta u bendu možemo podnijeti i nekoliko kipića ima tko će nositi.
Čitajte i: Blagdani Tonke i Aljoše Šerića: ‘Nešto sam očito dobro u životu napravio pa sam je i zaslužio‘
Čitajte i: Pogledajte sve nominirane za 28. Porina: Rekorderi ove godine imaju i po pet nominacija
Aljoša, vi ste realtivno nedavno rekli da sve više uživate u stvaranju glazbe, a manje u nastupima uživo, je li se tu što promijenilo? Što novog spremate (bilo za Pavel ili neke druge kolege)?
Aljoša: Moram priznati da jest, nedostaju mi koncerti, ja sam poznat po tome da ne volim dugotrajna truckanja u kombiju i sendviče s pumpe, međutim sad mi već fale i noćne vožnje, nedostatak sna i duga čekanja na tonske probe. Trenutno radim na pjesmama za jednu izvrsnu pjevačicu koja nikad još nije snimila svoj album, svi je znaju, svi su puni hvale za njeno pjevanje, pa je Dallas odlučio kako bi bilo dobro da ima i svoj album, ja sam počašćen što sam uključen u cijelu priču.
Prošlo je više od godinu dana da ste se posvetili isključivo glazbi i to baš u pandemijskoj godini... Jeste li u ijednom trenutku zažalili zbog toga?
Aljoša: Nikad, a i da jesam, ni bih vam to priznao. Imam sreću što sam prvenstveno autor, pa tek onda i izvođač, tako da autorski tantijemi spašavaju budžet, dobro je, nemam se što žaliti, ima puno previše ljudi koji su gore pogođeni ovom situacijom oko pandemije.
Antonia, vi radite u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu, koliko vam je vremena oduzeo taj dio vašeg posla u protekloj godini, zbog svima znanih razloga? Što vam je možda najteže palo u cijeloj priči sa Zagrebom?
Antonia: Radim u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode. Posao mi oduzme puno energije, živaca, posebno u protekloj godini, obzirom na potres i njegova nepovoljna djelovanja na kulturna dobra. Recimo da sam proživjela intenzivan, hektičan i težak period, koji zapravo još traje, samo se mrvu bolje nosim s tim. Moji kolege i ja često nemamo vremena za pauzu. Normalno, to iscrpi čovjeka, no obitelj i naša glazba su taj nemili period učinili boljim. Sjećam se da mi je premijera našeg singla "Bijela jedra" u ljeto 2020. u jednom od najtežih trenutaka, dala najviše snage i nade. U Zagrebu živim 13 godina, puno sam o njemu naučila kroz posao stoga me potres zabolio na više nivoa, kao građanina grada, stanovnika centra i konzervatora. 2020. je bila godina šokova i kaosa.
Vi ste prava akademsko-umjetnička mješavina unutar svoje obitelji - odvjetništvo, glazba pa onda i restauracija odnosno Likovna akademija - vidite li neke od tih utjecaja odnosno talenata i kod svoje kćerkice Lune?
Antonia: Kod Lune primjećujem izrazitu osjetljivost na glazbu, sport,... Kad je riječ o glazbi ona se suzdržava, ne voli da je slušam dok pjeva, a pjeva krasno kad misli da je nitko ne čuje, stalno je potičem da pjevamo. Možda zbog toga što se Aljoša i ja bavimo glazbom, svjesna je da smo pjevači glazbenici, vidjela nas je na koncertima, na televiziji, pa se u njoj stvori neka vrsta opterećenja. Jako je nabrijana na atletiku, još je nismo upisali na sport zbog pandemije i ostalog, ali vjerojatno budemo išli u tom smjeru. Skok u dalj joj je omiljena disciplina. Što god bude radila, samo da je sretna, to je jedino važno.