Zagrebački glumac Dušan Bućan (44) čiji se putopisni dokumentarac ‘Na putu: Konjima do Crnog mora’ prikazuje na malim ekranima otkriva što mu je bilo najteže na putovanju dugom 1300 km, zašto za ljubimca ima divlju svinju te kako se snašao kao konobar na rođendanu Maje Šuput
Zašto ste odlučili putovali do Crnog mora?
- Moj suputnik, putopisac i producent Boris Veličan odredio je rutu. Želio je da prođemo kroz Hrvatsku, Srbiju i Rumunjsku i ja sam se složio. Inače, pješačio sam s njime po Velebitu 2010. pa mi je otada bio dužan vratiti uslugu i zaputiti se sa mnom na putovanje konjima. Iako je jahač početnik, odlično se snašao.
Što vam je bilo najteže izdržati na putu dugom 1300 kilometara?
- U Beogradu smo snimali 16 sati bez prestanka, po teškoj vrućini. Također, kronična neispavanost bila je naš treći suputnik mjesec i pol dana, ali upravo je ljepota dokumentarca u težini tog puta. Sve bih ponovio sutra.
Koji vam se događaj urezao u pamćenje?
- Željeli smo prikazati razliku između putovanja u prošlosti i danas. Nekad su postojali punktovi za hranjenje i čišćenje konja, danas toga nema jer ljudi putuju automobilima. Zato smo naše kobile Divnu i Zeku “uredili” u jednoj autopraonici.
Je li bila potrebna intervencija veterinara?
- Da, na Karpatima je konje uhvatio strašan umor i tremor mišića. Srećom, veterinar je uz nas bio cijelim putem.
Čitajte i: ‘Stotine kilometara, samo da je vidim‘: Coco Mosquito otkrio što je najluđe učinio zbog voljene žene
Koje sve životinje imate na svom ranču u Golinji?
- Dvije kobile, jedna od njih je Zeka s kojom sam putovao do Crnog mora. Nažalost, svog prvog konja, pastuha Samsona, morao sam uspavati na Staru godinu jer je bio bolestan. Uz konje, imam četiri mačke, četiri psa i divlju svinju.
Odakle vam divlja svinja kao kućni ljubimac?
- Prošlog proljeća pronašao sam je u šumi. Bila je sama, još je imala pupčanu vrpcu na sebi. Znao sam da neće preživjeti ako joj ne pomognem. Odrasla je s mojim psima i poprimila njihovo ponašanje - kad oni počnu trčati prema ogradi i lajati, trči i ona. Nazvao sam je Korona.
Po čemu ćete najviše pamtiti svog prvog konja?
- Čim sam ga ugledao, znao sam da smo par. Bili smo recept za nesreću - mladi konj i mladi jahač - ali, srećom, ona se nikad nije dogodila iako sam ja padao s njega stotinu puta. Naše prvo putovanje bilo je od Golinje do Krka. Nikad neću zaboraviti trenutak ponosa i sreće kad smo prešli Krčki most.
Priželjkujete li nastavak snimanja serijala “Dnevnik velikog Perice”?
- Naravno, presretan sam jer publika želi još.
Kako ste se pripremali za ulogu Josipa Žnidaršića?
- Uputa redatelja Vinka Brešana bila je da budem strašno brz u govoru. Na tome sam gradio čitav lik. Kako sam glumio Franju Šafraneka u predstavi “Tko pjeva zlo ne misli”, sličan sam govor upotrijebio i u ovoj seriji.
Kojom ste svojom ulogom najzadovoljniji?
- Jednom od prvih nakon završetka Akademije dramske umjetnosti. U predstavi Dražena Ferenčine “Romeo i Julija” glumio sam Merkucija.
Na što vam nikad nije žao potrošiti novac?
- Na hranu jer je ona moje gorivo.
Kuhate li?
- Svakodnevno, to me beskrajno zabavlja. Veliki sam mesojed pa obožavam eksperimentirati s mesom.
Što uvijek morate imati u hladnjaku?
- Majonezu, stavljam je na sve, samo ne u juhu.
Koji posao nikad ne biste mogli raditi?
- Loš sam konobar. Tijekom studiranja konobario sam ravno dva dana u jednom kafiću u Dugavama. Nije to za mene. Zanimljivo, posluživao sam tada Maju Šuput, slavila je 20. rođendan s društvom. Bila je to zabavna večer.
Koje sličnosti dijelite s djevojkom Sarom Hdaghom?
- Oboje smo hedonisti, volimo životinje i putovanja.
Jeste li ljubomorni?
- Nisam ako nemam razloga za to. Smatram da kada ljudi uđu u tu fazu odnosa, vrijeme je za razlaz.
Aktualno pitanje: Neki domaći portali odnedavno nude pretplatu na sadržaj - koji je vaš stav o plaćanju članaka na internetu?
- Primijetio sam, normalna je to pojava s obzirom na to da se svijet mijenja i tehnologija napreduje. Svatko treba moći naplatiti svoj rad, to mi je sasvim razumljivo. Još se nisam pretplatio, ali mi je u planu.