Da ovog trena odluči otići na rodiljni dopust, a neće jer planira raditi cijelu trudnoću, saborska zastupnica Marija Selak Raspudić mogla bi to učiniti mirne savjesti. Jer zagrebačka filozofkinja, bioetičarka i članica kluba Mosta nezavisnih lista prema statistici je bila najaktivnija zastupnica u prošloj godini, a pohvalno je i to što ne koristi niti jednu od privilegija o kojima se u posljednje vrijeme govorilo. Kaže da su se njoj i suprugu Nini Raspudiću, koji je u Sabor također ušao kao kandidat Mosta, ulaskom u politiku prihodi čak i smanjili, a društveni život im je zbog nedostatka slobodnog vremena - na izdisaju.
"Motivacija nam nije bio novac, pa ni lagodan život jer smo prije imali daleko komforniju društvenu poziciju kao nezavisni intelektualci. Angažirali smo se kako bismo pridonijeli micanju takvih koji su politiku gledali isključivo kroz vlastite interese. Zbog njih su ljudi opravdano ljuti na političare i skloni generaliziranju da među nama nema razlike. Ono što me tu osobito brine je to što takav stav povećava apatiju naših građana koji u sve manjem broj izlaze na izbore i sve se teže i sami politički aktiviraju. Nadam se da ću svojim angažmanom uspjeti pokazati da još ima onih koji su politiku shvatili kao ozbiljan posao koji služi javnom, a ne privatnom dobru i time potaknuti i druge neovisne i stručne ljude da se uključe u nju", ističe Marija Selak Raspudić, dodajući kako su, s obzirom na rat u Ukrajini, u njenom fokusu teme koje se tiču pomoći toj zemlji: prihvat izbjeglica, sigurnost i vojna spremnost Hrvatske te stanje prehrambenih zaliha u slučaju da se sukobi prošire Europom.
No, kaže da neće dopustiti da se tragedija ukrajinskog naroda iskoristi kao isprika za neprocesuiranje korupcijskih afera u Hrvatskoj te će, zajedno s kolegama iz Mosta, nastaviti raditi na inicijativama za smjenom ministara koji su pod istragom, tražiti raspisivanje prijevremenih izbora i inzistirati na referendumu o načinu upravljanja covid-krizom. Kao izvanredna profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pažljivo prati i obrazovne politike, to više što se priprema novi zakon o znanosti i visokom obrazovanju.
"Što se tiče mojih aktivnosti unutar Odbora za ravnopravnost spolova na čijem sam čelu, ožujak je standardno posvećen Danu žena. Imajući u vidu trenutačnu situaciju u Europi, organizirala sam redovitu sjednicu Odbora s temom Izvješća o obrani jer je broj i udio žena u Hrvatskoj vojsci u stalnom porastu, a trenutačno ih je oko 13 posto. Žene imaju izrazito važnu ulogu i u mirovnim misijama. Osjećam i posebnu odgovornost za predlaganje zakonskih rješenja koja bi poboljšala ravnopravnost spolova pa sam u povodu Dana žena pripremila zakonske izmjene koje se odnose na unaprjeđenje položaja žena na tržištu rada", govori Marija, koja je već nekoliko godina i gostujuća predavačica u Ratnoj školi Ban Josip Jelačić, gdje se obrazuju i osposobljavaju visoki časnici.
Nastavila je raditi istim intenzitetom, no priznaje da joj je napornije. Što zbog banalnih stvari poput muke s odjećom u koju više ne stane, što zbog fizičkih ograničenja i osjetljivosti zbog koje svaku raspravu doživljava mnogo emotivnije nego prije. Kaže da su dečki iz Mosta tolerantni te se nada da će i oni i suprug izdržati s njom do kraja trudnoće, s kojom je sada na pola puta.
"Nino i ja nismo ništa planirali, ali smo htjeli još djece. Oboje ih volimo i mislimo da nema ljepše i važnije stvari od dolaska novog života. U prvom tromjesečju sam imala izraženije mučnine i glavobolje, a sada je već malo lakše, osim što mi je trbuh dosta veći nego što je bio u prvoj trudnoći. Ili mi se barem tako čini. U prvoj trudnoći sam bila i puno opterećenija time je li hrana koju konzumiram dobro oprana ili sirova i je li sve u redu s djetetom, a sada jedem sve što nađem i općenito se manje brinem. Naravno, tu je i naša dvogodišnja kćerkica Danica koja skače po meni i koja mi pojede svu pažnju, tako da se zapravo ni ne stignem baviti sadašnjom trudnoćom", kaže Marija, kojoj je ultrazvuk pokazao da nosi - sina. Oko imena još pregovara sa suprugom, ali otkriva da će on imati prednost izbora jer je Danica nazvana po baki s majčine strane, Marijinoj majci.
No, političkim rječnikom rečeno, nada se pravu veta. Trudi se ne razmišljati o žongliranju između privatnih i poslovnih obaveza kad dođe prinova, vjeruje da će otkriti tajne akrobatske sposobnosti kao i druge žene, a tu je i njezin suprug koji je po prirodi dosta staložen.
"Danicu sam dojila gotovo dvije godine, tako da je ta faza bila najteža jer sam znala po nekoliko puta dnevno trčati iz Sabora kući kako bih je nahranila. Kad sam prestala dojiti, postalo je znatno lakše, iako Danica neće na spavanje prije ponoći pa i dalje muku mučim s trajnim umorom. Suprug mi puno pomaže, doista je posvećen otac, postao je živuća legenda našeg dječjeg parka. No, moram reći da ništa ne bih mogla da mi nema roditelja koji obožavaju unučicu. Oni me doslovce spašavaju jer Danica još nije krenula u vrtić. Počela sam raditi čim sam krenula studirati kako bih se što prije financijski osamostalila i jedva dočekala da se odselim od kuće. A tek kad sam dobila dijete shvatila sam koliko mi znače roditelji i koja je sreća to što imam kome doći da mi pomogne. Moglo bi se reći da mi je život u tom smislu očitao lekciju", priznaje Marija, dodajući kako zbog brojnih obaveza ne stigne razmišljati ni o proslavi 40. rođendana koji je bio sredinom ožujka.
Iako je riječ o okrugloj brojci, ne planira pompoznu proslavu. Bit će, kaže, sretna uspije li za vikend ispeći tortu za nekoliko dragih ljudi.
"Nikad nisam imala neke konkretne ciljeve u smislu profesionalnih pozicija tako da se osjećam jednako ostvareno sada i prije deset godina. Želja mi je uvijek bila ista, dati maksimum od sebe u onome što volim i znam raditi, po mogućnosti i za opće dobro, a to je proces koji je u tijeku. Jedino bih željela više pisati i možda objaviti još koju knjigu, što sada ne stižem. Osjećam veliku odgovornost prema dužnosti koju obnašam, a više od same statistike važniji je sadržaj i u tom smislu sam pažljivo pripremala sve rasprave i nudila različita rješenja, od kojih su neka ušla i u službene dokumente. Tako su moji prijedlozi uključeni u Nacionalni plan oporavka i otpornosti za koji smo dobili najviše sredstava EU u našoj povijesti, a uspjela sam dobiti i službeno obećanje Ministarstva zdravstva da će inzulinske pumpe ući na HZZO-ovu listu pomagala. Kroz rad u Odboru za ravnopravnost spolova redovito sam javno upozoravala na problem porasta nasilja nad ženama tijekom pandemije, a javno sam ukazivala i na različite druge probleme, pa i etičku dimenziju covid-krize koja je bila u potpunosti zanemarena. Tu je svakako i angažman oko referendumske inicijative zajedno s ostalim mostovcima, gdje smo pokazali hrabrost i u ključnom trenutku stali na vjetrometinu. Kad ste u oporbi, nije lako postići da se vaši prijedlozi probiju i prihvate, no ponekad se ipak dogodi da oni potiho, odnosno bez javnog priznanja vladajućih, postanu sastavni dio nekih zakona. Stoga sam najponosnija na prijedloge koji su uspjeli zaživjeti i poboljšati standard naših građana", govori zastupnica, ističući kako se za svaku temu priprema od trenutka kad je dobiju do samog izlaganja.
Čitajte i: Olivera Balašević o godini bez Đoleta: ‘Ne prođe dan a da ne pustim suzu za Njim‘
A kao netko tko dolazi iz znanstvene zajednice nerijetko prije rasprave prouči i velik broj stručnih radova. O stvarima o kojima će govoriti informira i supruga, ali ne samo zato što su dio istog saborskog kluba već i zbog toga što ga zbog obrazovanja (filozof je i talijanist) i iskustva višegodišnjeg kolumnista smatra hodajućom enciklopedijom hrvatske politike. Vrlo je zahvalan sugovornik s kojim rado raspravljam i kojem najteže intelektualno popuštam. A tražio ga ili ne, potrudim se da uvijek dobije i moje mišljenje. Šalu na stranu, kako često polemiziramo o određenim temama jer nam mišljenje nije identično, mogu reći da jedno na drugome provjeravamo i brusimo svoje stavove.
"Za razviti kvalitetnu argumentaciju doista je bitno imati dobrog sugovornika, a ja imam tu sreću da sam ga našla u vlastitom domu", kaže Marija, trudeći se da kao političarka ne razvije debelu kožu, iako može biti bolno kad se određene stvari previše uzimaju k srcu. A kako je od tuđih verbalnih uvreda više pogađaju vlastite pogreške, prije svega će raditi na sebi. I dalje će jednako posvećeno raditi kao saborska zastupnica, ali i nastaviti razvijati započeti znanstveni projekt sa Sveučilištem u Oxfordu i Varšavi, koji najboljim hrvatskim studentima omogućuje da provedu semestar na Oxfordu.
Na privatnom planu planira crkveno vjenčanje s Ninom, no datum je još neizvjestan.
"Bit će najesen, samo je pitanje koju. Civilno vjenčanje smo odavno obavili, crkveno taman isplanirali, a onda su krenule restrikcije vezane uz koronu. Nisam se htjela udavati u takvim uvjetima pa smo sve malo odgodili, a sada sam opet trudna, tako da nikako da uhvatim idealan trenutak. No, suprugu je stalo da to bude što prije pa ćemo vidjeti što ćemo na kraju ispregovarati. Planova i ideja sigurno ne manjka, a želja je zapravo samo jedna - da trudnoća dobro prođe i da svi budemo zdravi, a onda ćemo moći krenuti prema njihovom ostvarenju", zaključuje Marija Selak Raspudić.
