S Martinom Dalić (50), potpredsjednicom Vlade i ministricom gospodarstva, doista nije jednostavno držati korak. U njenom radnom danu nema predaha, a čak je i navečer posvećena poslu jer odgovara na propuštene mailove i poruke. Iako voli nakit i lijepu odjeću, za nju je najveći luksuz - koja minuta slobodnog vremena. Kad to ugrabi, trči... Trčanje je za nju antistresna terapija. Stoga smo sastanak radi ovog intervjua - na koji je pristala tek nakon nekoliko mjeseci - dogovarali SMS porukama kasno navečer. Ministrica, koja slovi za jednu od najmoćnijih žena u državi, dosad nije govorila o svom privatnom životu pa je čak i operacija štitnjače - na kojoj je iznenada završila prije tri mjeseca - prošla bez velike medijske pompe. Jednako tako, možda samo njeni najbliži prijatelji znaju zašto obožava visoke potpetice te da je s Nikom Dalićem, članom Uprave Ine, nedavno proslavila 25 godina braka.
Kakva ste šefica?
Upravljanje ljudima je individualna vještina. Netko reagira na šarm, a ja na sadržaj i znanje. Kod zaposlenika mi je najvažniji trud i poznavanje materije kojom se bave. Zato se dobro slažem s onima koji imaju rezultate i znanje.
Kako motivirate zaposlenike?
Svojim primjerom i energijom koju ulažem u posao. Cilj mi je da ta energija ponese i njih. Volim biti upućena u detalje svakog posla i tako suradnicima dajem do znanja da ih cijenim i razumijem. Srećom, mnogi kvalitetno i predano rade svoj posao, ne štede se jer, kao i ja, vjeruju da rade za opće dobro.
Ako se u vašoj radnoj sredini dogodi propust, kako reagirate?
Nisam za javno iskazivanje nezadovoljstva, nastojim suradnike ne dovoditi u položaj da im je zbog njihovih eventualnih pogrešaka pred drugima neugodno. Međutim, ta moja energija i potreba da budem upućena u svaki posao ponekad dolaze do izražaja. Kako izgleda vaš radni dan? - Počinje između osam i devet sati i traje do kasno navečer jer još često odgovaram na propuštene e-mailove, SMSove... Koristim i Viber i WhatsApp pa mi je neugodno ostaviti nekoga da čeka. Trudim se svakome odgovoriti iako to nekada bude i u pola jedan poslije ponoći.
To znači da posao nosite kući?
Nisam osoba koja stvari radi polovično. U poslu sam strastvena. To je za moju okolinu možda teško jer očekujem da se svi maksimalno trude. Ne pravim razliku između radnog i neradnog vremena pa se vjerojatno može reći da posao nosim kući.
Radite i vikendima?
Tako je. Vikendom nadoknađujem sve što zbog zgusnutog rasporeda tijekom radnog tjedna ne stignem. Prije svega sam ekonomistica i važno mi je znati što se događa u svijetu, volim pročitati stručne znanstvene članke i doznati kako se drugi nose s izazovima.
Kako takav ritam podnosi vaša obitelj?
Moj suprug i sinovi su se naviknuli, ne očekuju da ću doći kući u četiri popodne jer to nikada nisam činila. Naš život je takav. Kako je izgledao vaš prvi porodiljni dopust? Bila sam kod kuće sa starijim sinom svih dvanaest mjeseci i nakon toga sam rekla da to više neću ponoviti. I nisam. U to vrijeme, prije 25 godina, radila sam na Ekonomskom fakultetu i iskoristila sam porodiljni dopust da magistriram. Osjećala sam odgovornost prema instituciji u kojoj sam bila zaposlena pa sam učila i obranila magistarski rad, kao što bih to učinila i da nisam bila odsutna. Ne bih se dobro osjećala da mi je vrijeme prošlo samo u mijenjaju pelena.
Sa sinovima u Zoološkom vrtu 2000.godine
A vaš drugi porodiljni?
Tada sam bila pomoćnica ministra u Ministarstvu financija i vrlo kratko sam bila odsutna. U Hrvatskoj smo pripremali uvođenje poreza na dodanu vrijednost i neki se možda sjećaju kako sam s trbuhom do nosa vodila Povjerenstvo za praćenje kretanja cijena. Iako je to razdoblje bilo vrlo stresno i kaotično, nisam ni pomišljala na porodiljni, radila sam do pred porođaj u ljeto 1998. Čak sam dva tjedna prije nego što se rodio moj mlađi sin bila na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije, koja se iz Francuske vraćala s broncom. Na posao sam se vratila nakon četiri mjeseca, a u svemu sam imala veliku podršku mame Ane. Trudnoća nije bolesno stanje, iznimka su žene koje imaju zdravstvenih teškoća. Na sreću, moje su trudnoće bile uredne pa nije postojao nijedan razlog da sjedim kod kuće. Trudnoća i djeca nisu ograničavajući faktor ili izgovor da se nešto ne može.
Kako obitelji kompenzirate to što ste često odsutni?
Kada su sinovi bili manji, veliku pomoć pružao je moj muž. Sada su oni već odrasli ljudi pa je sve puno fleksibilnije. No oduvijek smo slobodne trenutke provodili zajedno, a ja sam inzistirala da djeca imaju normalnu organizaciju života. Tako je i danas. Uvijek se mora kuhati, ne jede se instant hrana, ide se na tržnicu i spravljaju se jela od svježih namirnica s placa. Zajednički ručak subotom i nedjeljom je obavezan. Dogovor s mužem i podrš- ka moje mame bili su ključni, pogotovo kada su sinovi bili manji, ali moja majka još uvijek daje velik doprinos.
Martina Dalić u svom uredu
Kako prodavači na tržnici reagiraju kada vas vide s druge strane štanda?
Odlično jer već godinama, zajedno s mužem, svake subote idem na Dolac i kupujem svježe sezonsko voće i povrće kod istih ljudi.Činjenica da sam trenutačno potpredsjednica Vlade ništa ne mijenja. Više-manje ih sve poznajem i znam gdje je tko jer su i oni, godinama, na istom mjestu, na klupama pokraj lifta.
A nakon tržnice, tko je zadužen za kuhanje?
Vikendima uvijek kuham iako se ne smatram velikom kuharicom. Korektna sam, uglavnom spravljam tradicionalna hrvatska jela. Dok sam bila djevojka, puno sam bolje kuhala jer je to vještina kao i svaka druga, s praksom postajete sve bolji.
Kako održavate vitku liniju?
+Vjerujem da je zaslužna genetika, ali i to što nemam potrebu za slatkim, kao ni za teškom hranom. Ne jedem pečeno ni pohano, a s godinama sam zavoljela ono što prije nisam. Jedem puno povrća, a iako nisam vegetarijanka, mogu bez mesa. Za razliku od svojih sinova, koji bez njega ostaju gladni. Osim toga, rekreativno trčim.
U koje vrijeme?
Najčešće navečer. Krenem od kuće prema Mirogoju ili prema Maksimiru. Volim trčati sama, ne nosim čak ni slušalice.
Kada ste počeli trčati?
Točno se sjećam tog dana. Bila je jesen 2007. Još sam bila u Ministarstvu financija i došla sam kući nakon strašno dugačkog i neproduktivnog sastanka, sva ukočena od cjelodnevnog sjedenja. Imala sam silnu potrebu za kretanjem. Istrčala sam van, a taj prvi dan nisam izdržala ni 300 metara. Posljednjih godinu i pol imam, na žalost, manje vremena za trčanje, ali uvijek nastojim da to bude najmanje dva puta tjedno. To mi je najbolja terapija protiv stresa. Osim toga, trčanjem se podiže hormon sreće pa na lakši i jednostavniji način proživljavam svakodnevne situacije.
Koliko možete pretrčati?
Već godinama trčim rutu do sedam kilometara, a u posljednje vrijeme sam smanjila na pet do šest. Pomalo mi idu i godine... Za tu mi udaljenost treba nešto manje od pola sata.
Jeste li razmišljali da se prijavite na maraton?
Iako su me prijatelji nagovarali, nikada mi to nije bio cilj. Trčim isključivo zbog sebe, a ne radi rezultata. Jednom sam se s prijateljicom prijavila na Zagrebački cener, utrku od deset kilometara, ali je počelo užasno nevrijeme pa smo odustale.
Što još volite činiti u slobodno vrijeme?
Pokušavam se družiti s prijateljima, ljeti obično čitam, jako volim kriminalističke romane. Obožavam znanstvenu fantastiku, serija “Zvjezdane staze” i film “2001.: Odiseja u svemiru” su mi među najboljima.
Što slušate?
Generacija sam Novog vala pa volim Azru, a uživam i u klasičnoj glazbi. No ne idem na velike koncerte, ne volim gužve jer se osjećam jako osamljeno.
Koliko vam je sna potrebno?
Cijeli svoj radni vijek idem na spavanje poslije ponoći, a budim se u šest, pola sedam. No, prije spavanja volim se opustiti uz neku laganu seriju pa sam posljednjih mjeseci - zahvaljujući snimalici - pratila “Dobru ženu”.
Biste li si mogli priuštiti dan bez mobitela?
Bih. Samo moram odlučiti da uzimam odmor, kao što je to bilo nedavno kada smo suprug i ja otputovali na vikend za Novu godinu. Nemam problema s tim da ostavim mobitel na jedan dan iako je to uz moj posao malo teže. Nisam ovisna, više mobitel gnjavi mene nego ja njega.
Na Facebooku imate više od 700 prijatelja, stignete li komunicirati s njima?
Otkako sam na ovoj poziciji, ne održavam svoj profil. Nekim političarima objave pišu suradnici, ali to ne želim. Morala bih se više angažirati.
U Hrvatskoj se, na žalost, razvede svaki treći par: kako vi uspijevate očuvati brak već 25 godina?
Nema tu nikakve tajne. Brak se sklapa da traje. Ni u jednoj sekundi ni suprug ni ja nismo pomislili da naš dogovor ne bi potrajao. Inače se jako dobro slažemo i razumijemo.
Martina Dalić i suprug Niko
Tko u vašem domu određuje na što se troši kućni budžet?
Dio novca odlazi na hranu i kućne potrepštine, a o ostalom se dogovaramo. Kada smo kupovali auto, muž i sinovi su se angažirali oko pronalaska modela, a ja sam odabrala boju.
Kao vrsnu financijašicu, traže li vas prijatelji savjet u što da investiraju novac?
Ne dajem im takve savjete.
Martina Dalić
Jeste li kupili Bitcoin?
Ne.
Volite li ići u shopping?
Kupnja me relaksira, kao i mnoge žene, i žao mi je što nemam više vremena za lutanje po dućanima. Volim vidjeti što ima novo, ali ne po shopping centrima, jer me zbog zvukova i suhog zraka zaboli glava pa uglavnom kupujem u dućanima po Ilici. Najbolje je kada se neplanski naleti na nešto dobro, no to lunjanje može rezultirati i kupnjom nepotrebnih stvari. Imam jedne cipele koje od jesenas stoje u ormaru, još ih nisam obula. Uopće mi nije jasno zašto sam ih kupila.
Kupujete li u online trgovinama?
Ne, jer mi nije jasno kako bih odredila veličinu i procijenila kvalitetu. Više volim vidjeti i isprobati odjeću prije kupnje.
Zašto se od 2011. ne možete odvojiti od crvene Lancel torbe?
Jako volim tu boju, a i torba je lijepa. Kupila sam je na sniženju u Hrvatskoj, stajala je oko 2000 kuna. Nosim je u raznim prigodama iako je to dnevna torba i ljetni model.
Kada ste počeli djeci davati džeparac?
U petom ili šestom razredu osnovne škole. Uglavnom smo im davali određenu sumu novca za mjesec dana, koju bi oni trošili na sladolede, sokiće ili rođendanske darove prijateljima. Oba naša sina su dosta skromna. Nikada nije bilo problema s novcem jer oni nisu imali dramatičnih prohtjeva niti neobičnih želja.
Kamo su vaši sinovi išli u srednju školu?
Stariji je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a mlađi XVI. gimnaziju u Križanićevoj ulici. Danas on studira na Pravnom fakultetu, a stariji će ove godine završiti Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta, no sigurna sam da neće ići mojim putem. Više ga zanimaju poslovne financije.
Kako biste reagirali da vam sinovi kažu da se sele u inozemstvo zbog boljih ekonomskih prilika?
Dobro je za mlade da tijekom školovanja odu van, ali i da se vrate. Iz iskustva znam koliko je u inozemstvu teško biti stranac. Nikada nisam željela trajno otići iz Hrvatske.
Martina Dalić u Berlinu na utakmici
Volite li putovati?
Naravno, no na poslovnim putovanjima često nemam vremena za turističko razgledavanje. Postoje mnoga mjesta koja bih voljela vidjeti; primjerice, ostatke drevnih civilizacija u Južnoj Americi i pustinjski pejzaž u Arizoni.
Koliko pažnje posvećujete zdravlju?
Nastojim održavati fizičku aktivnost, ne jesti lošu hranu i redovito odlaziti na kontrolne preglede.
Jeste li kada bili na bolovanju?
Samo pet dana prošle jeseni.
Kako je to izgledalo?
Dosta kaotično, zbog događaja na političkoj sceni koji su se preklopili s mojim oporavkom pa to baš i nije bilo klasično bolovanje.
Što je najluđa stvar koju ste napravili?
Možda to što sam prihvatila ovaj posao. Da nisam, život bi mi bio puno mirniji.
Mnoge vaše odluke nisu baš popularne: kako se nosite s kritikom?
Računam na neslaganje i neodobravanje. No važno mi je da su odluke koje donosim utemeljene na argumentima i da su u općem interesu.
Biste li nešto promijenili?
Ne. Prije svake odluke dobro promislim, a ono što izaberem - s tim živim. Nitko me ni na što ne sili.
