IVO RAVLIC/CROPIX
divna vijest

Marijan Ban ponosan i sretan: ‘Vama moran reć‘ jer ću puknit. Ovi misec san još dva puta posta dida‘

Marijan Ban sa suprugom Dominom ima troje djece, a sad uživa u ulozi trostrukog djeda. Nedavno je dobio unuka Juru i unučicu Palmu.

Legendarni splitski glazbenik Marijan Ban (58) puca od sreće jer je ovog mjeseca dobio još dvoje unučadi - malenu Palmu i malenog Juru: ‘Vama moran reć jer ću puknit od sriće. Ovi misec san još dva puta posta dida. Jure Ban i Palma Nižetić’, objavio je na svom twitter profilu, koji je zatrpan čestitkama njegovih oduševljenih pratitelja na na toj društvenoj mreži. Frontmen Daleke obale i Diktatora, čiji se hitovi pjevaju na svakom tulumu i proslavi sportskih uspjeha, djed je prvi put postao u ljeto 2017. kad je dobio unuka Šimu Bana. ‘Možete me zvat dida (nono, djed, deda...)’, objavio je tada ne krijući ponos. Sa suprugom Dominom, s kojom se vjenčao na prvi dan proljeća 1987. Marijan Ban ima troje djece: sina Marka (34), te kćeri Anku (31) i Mirtu (28).

Kultni glazbenik ovako je sažeo svoju biografiju na službenoj stranici svoje diskografske kuće: Rodjen sam 8. veljače 1963. u Splitu.

Prvih deset godina sam živio u Kaštel Gomilici, u Naselju, Hotel br.1, Jugovinilska 7. Ljetne i zimske praznike sam najčešće provodio u Slavoniji kod dida Marka i bake Ivke Kesić, na salašu blizu Alaginaca 3 km sjeverno od Požege. U Split se selim 1973. u peti razred OŠ Marjan (ex. Djermano Senjanović). Živio sam u Gajevoj 18 i vrijeme provodio po Marjanu i u lučici Split, gdje sam 1975. počeo jedriti kao flokista u Kadeta, pa u Optimista, pa kormilar u Kadeta. U ljetu sa sedmog na osmi razred sam izrastao 20 cm, pa sam uskoro, sa samo 14 godina prešao u najtežu klasu Finn. Godine 1978., bio sam juniorski prvak Hrvatske i reprezentativac one “države”. Igrao sam košarku u kadetima Dalvina i baseball u Nade, ali bi se uvijek vraćao jedrenju. Završio sam Srednju tehničku školu – preciznu mehaniku i tri godine studirao strojarstvo.

image
JAKOV PRKIC/CROPIX

Nakon srednje škole, 1981., poslali su me na silu u “armiju” na godinu dana u Srbiju, Niš i Pančevo, pa mi se više tamo ne ide.

Većina mojih prijatelja jedri, a najčešće smo se okupljali u Mornara. Džeparac sam zaradjivao vadeći prstace, čisteći tapete, noseći cement, a od osnutka ACI-ja kao skiper. Najčešće sam prebacivao jedrilice do (od) Rovinja, Portoroža i Dubrovnika. Na taj način, a i jedreci po regatama krstaša, upoznao sam čitavu našu obalu. Voljeli smo zapivat, pa je ispalo na mene, da sa dvadeset godina naučim svirati gitaru. U početku sam svirao dalmatinske pisme u tri akorda i u dva ritma (valcer i polka). Vremenom su mi počele dolazit pisme, pa sam sve više vremena provodio uz gitaru sam u svojoj sobici ili zabavljajući ekipu sa jedrenja ili iz ulice. Tako je Ban opisao svoje glazbene početke, a njegov kolega Boris Hrepić Hrepa, suosnivač Daleke obale, prisjetio se prvog nastupa benda: “Bilo je to u ljeto 1985. u mjesnoj zajednici pred dvadesetak prijatelja, točno u podne. Mladi je Ban bio, kao i cijeli bend, čista i neponovljiva energija. Odisao je šarmantnom trapavom karizmom kojoj niste mogli odoljeti.”

A tom svojom neponovljivom energijom i karizmom odsad će častiti unuke - svoju malu Palmu, te svoga Juru.

Linker
01. lipanj 2022 01:07