Devetogodišnja Deborah Opačak u sedmoj emisiji popularnog showa Nove TV "Supertalent" oduševila je sve svojom točkom, koju je izvela nakon samo godinu dana fit kid treninga. U ljubičasto-srebrnom dresu izvodila je razne gimnastičke elemente poput špage, koluta, salta, a na njezine akrobacije nisu ostali imuni ni članovi žirija, kao ni publika, što je rezultiralo prolaskom u sljedeći krug natjecanja. Ono što malenu sportašicu izdvaja je životna priča njezine obitelji koja ju je došla bodriti i iza pozornice - njezina majka Monika te četvero braće i sestara, Ruth, Estera, Benjamin i Samuel, a u mislima i srcu, pokojni otac Tadija.
"Mama i tata su me naučili ono najvažnije u životu, da budem skromna, poštena, tata mi jako nedostaje i često mislim na njega dok treniram", rekla je skromna djevojčica prije nego što je išetala na pozornicu. S njezinom majkom Monikom popričali smo o obiteljskom životu, sportu, nastupu u showu te odgoju djece.
"Cijeli dan smo s nestrpljenjem iščekivali njezin nastup. Napravili smo malo slavlje, naručili pizzu, ispekla sam kolač, ukrasili smo stan balonima. Kad je došao red na Deborahin nastup, bez daha smo gledali cijelu točku te smo s ponosom slušali komentare žirija koje je zbog svog uloženog truda, a i talenta zaslužila. Bila je jako zadovoljna nakon nastupa jer je sve izgledalo kako si je ona to sama zamislila", rekla je njezina majka Monika za Gloria.hr.
Nakon nastupa obitelj Opačak primila je hrpu poruka podrške i pohvala - čestitke Deborahine učiteljice i prijatelja iz razreda, prijateljica iz kluba u kojem trenira, susjeda iz kvarta, njihovih Brođana za koje kažu kako su uvijek uz njih, obitelji sa strane pokojnog supruga. No, jedna je čestitka izostala.
"Od obitelji s moje strane nažalost ni ovoga puta nisu pristigle čestitke. Naime, kada sam se udala za Tadu, obitelj me se odrekla zbog toga što je bio invalid, bivši ovisnik i dvadeset godina stariji od mene. Otkako sam se udala, prije skoro 22 godine, nismo se vidjeli ni čuli, niti su ikada vidjeli niti jedno naše dijete", rekla je Monika, koja je prije godinu dana izgubila i najveću podršku u životu, supruga Tadiju Opačka. Bio je maratonac i veliki humanitarac koji je prije godinu dana preminuo zbog leukemije. Monika je otada samohrana majka petero djece, koje je posljednjih 20-ak godina odgajala u suživotu s čovjekom s kojim je dijelila i još jedan interes - strast prema sportu i zdravom načinu života. Ponekad, kaže, i zaborave da ga više nema, no morali su se prilagoditi na novi život.
Priča dostojna Hollywooda
"Otkako je suprug preminuo potrebne su nam veće organizacijske vještine i složnost kako bi uspjeli obaviti sve obveze kroz dan. Naša rutina izgleda otprilike ovako. U 5:15 sati budim najstariju kćer Esteru, ona je na prvoj godini sociologije. Sprema se za odlazak na fakultet, a ja za to vrijeme odlazim na trening. Estera budi brata Samuela u 6:00 sati te on odlazi na trening u isto vrijeme kada se ja vraćam, oko 6:15 sati. Kćer Ruthu budim za školu u 6:30h, ona je drugi razred srednje škole i obrazuje se za web dizajnera u sportskom razredu. U 7:30 sati sin Samuel se vraća s treninga, tušira se te se sprema za školu, on je sedmi razred. Nakon što njih troje najstarijih otiđu iz kuće, budim Deborah oko 8 sati za doručak te učim s njom za školu, a ona je treći razred. Oko 9 sati budim i najmlađeg Benjamina, on ima četiri godine, dajem mu doručak te crtamo. Naravno, imamo i težih dana kada smo tužni i ništa nam ne ide po planu, ali tada nam dragi Bog da snage da se podignemo i nastavimo dalje hrabro", objasnila je Monika.
Priča njezina supruga vrijedna je holivudske ekranizacije jer je riječ o čovjeku koji je do punoljetnosti dotakao dno života, zbog ovisnosti o raznim drogama. Prije 27 godina okrenuo se zdravom načinu života, istrčao prvi maraton, a na jednom od njih je upoznao suprugu Moniku. Do 2006. godine su živjeli u Slavonskom Brodu, a preselili su u zagrebačko naselje Špansko. I djeci su prenijeli sportski duh.
"Djecu smo od malena učili o važnosti sporta u životu. Suprug je uvijek govorio da mu je želja da se djeca bave bilo kakvim sportom tako da su kroz svoje odrastanje okušali se u više sportova. Samo neki od tih sportova kojima su se bavili ili se još uvijek bave su: atletika, plivanje, gimnastika, nogomet, košarka, odbojka, balet, Fit kid, akrobatski ples, kickboxing... Unatoč brojnim obvezama koje s odrastanjem imaju, s ponosom mogu reći da su svi još uvijek u sportu", rekla je Monika.
Ove godine pokrenula je "Humanitarnu udrugu Tade Opačak" s ciljem da nastavi pomagati drugima u potrebi. Na Bundeku su u ožujku ove godine imali prvu humanitarnu utrku "1. In Memoriam Tade Opačak: Trčimo svi za obitelj Arbutinu stradalu u potresu", a isto planira i iduće godine.Trenutačno je zabrinuta zbog ukidanje mjere roditelj-odgajatelj.
"Nisam sigurna hoću li moći financijski to izdržati, ukoliko ne pronađemo nekog od sponzora za utrku", zaključila je Monika.