NEJA MARKICEVIC/CROPIX
Riječ stručnjaka

Kako pomoći ženama nakon prekida trudnoće: ‘Nitko nema pravo govoriti je li nečija reakcija pretjerana ili umanjena‘

Psihoterapeutkinja i ginekologinja govore kako pomoći ženama nakon traume gubitka djeteta ili prekida trudnoće. Ključno je da ih se uputi u sva zakonska prava, koja su u slučaju Mirele Čavajde, tvrde, itekako povrijeđena.

Slučaj Mirele Čavajde koji je potresao Hrvatsku i podigao mnoga pitanja od onih zdravstvenih do zakonskih, i dalje čeka svoj rasplet. No usred te medijske prašine i interesa javnosti, jedna je osoba najosjetljivija i treba joj najviše razumijevanja, a to je upravo trudna žena - Mirela Čavajda. Trauma uzrokovana gubitkom u trudnoći, kao i ona uzrokovana nehumanim pristupom pri porodu, kao i poslijeporođajna stanja, ako se potisne i ne riješi, sa ženama ostaje i preko 30 godina, pokazalo se to u radu geštalt psihoterapeutkinje iz Zagreba Line Đulvat Bučević koja ima više od 10 godina iskustva u psihoterapijskom radu sa ženama i obiteljima koje su proživjele takva traumatska iskustva. Psihoterapeutkinja koja je aktivno sudjelovala i u akciji "Prekinimo šutnju" udruge RODA, ima uvid kako olakšati ženama i njihovim obiteljima koje se nađu u takvoj delikatnoj situaciji.

"Odmah na početku želim naglasiti i podcrtati ono što smatram najvažnijim i neizostavnim u tumačenju ove problematike. To kako je tim ženama znaju samo one, a naše je da ih čujemo i primimo to kao njihovu istinu. Nitko nema pravo govoriti je li nečija reakcija pretjerana ili umanjena, je li netko mogao učiniti ovo ili ono. Svaka ljudska reakcija u ovom slučaju je normalna, a na nama je da damo sve od sebe da prema njima postupamo na najhumaniji mogući način u skladu s onime što njima treba", kazala je psihoterapeutkinja na početku razgovora. I upravo je u tome ključ oporavka - da ga se ne požuruje.

Kaže da svaka žena koja je ostvarila željenu trudnoću u tom periodu zamišlja i mašta o tome kako će joj dijete izgledati, kakav će ona biti roditelj, kako će ga oblačiti ili kako će izgledati dječja soba, odnosno zamišlja cijeli njihov život kada se dijete rodi. "U trenutku kada žena saznaje dijagnozu zbog koje je neophodno prekinuti trudnoću ona se suočava s nekoliko razina gubitaka. Najjednostavnije rečeno, žena u tom trenutku ne gubi samo dijete koje se trebalo roditi i s kojim se već vezala, već i onaj život koji je trebao biti, odnosno koji je zamišljala. Gubitak koji ona proživljavala je puno kompleksniji onog onoga što se možda na prvu čini. Tek ako gubitak razumijemo na taj način možemo razmišljati o razinama podrške i pomoći koje takvim ženama trebaju", objašnjava Lina Đulvat Bučević.

image

Mirela Čavajda postala je simbol svih dosadašnjih i budućih majki koje su se suočile s gubitkom djeteta.

NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Naglašava i činjenicu da se o tim iskustvima obično ne 'priča po kavama', ne čitamo o njima u medijima ni na društvenim mrežama, zato se mnoge žene u tim trenucima osjećaju potpuno izgubljeno, na mjestu gdje misle da su potpuno same, jedine, da se to događa samo njima. "Upravo zato, neophodno ih je onda sačuvati od dodatnog lutanja u tom nepoznatom prostoru, pustiti ih da u tom stanju sami iznalaze mogućnosti, rješenja. Izuzetno je važno imati to na umu i informirati ih o njihovim pravima, mogućnostima, pa čak i obzirno sugerirati iz iskustava drugih žena što ponekad može pomoći", govori psihoterapeutkinja.

Bitno je žene upoznati sa zakonskim mogućnostima

To bi značilo da se ženi u toj situaciji prezentiraju zakonske mogućnosti, da joj se detaljno objasni postupak te da je se upozna s načinima olakšavanja fizičke boli kao i dobivanja psihološke pomoći.

"Upoznati ju sa stanjima koja može očekivati, promjenama raspoloženja, mislima, psihološkom aspektu reagiranja na traumu kako se žena ne bi osjećala dodatno uplašeno kada ostane sama sa sobom. Upoznati ju s mogućnostima koje slijede nakon porođaja, organizirati privatni pokop ili ne, na koji način, vidjeti dijete, slikati ga, otisnuti nožicu ili ručicu za uspomenu, pokopati s pismom, igračkom.. te iznad svega ostaviti ženi dovoljno prostora, i ja bih dodala, i otvorenog poziva za daljnja pitanja koja nerijetko uslijede tek onda kada one napuste ordinaciju. Sve su to odgovornosti stručnog osoblja koje se s time susrelo. Ženi koja je preko puta njih to je uglavnom prvi puta", objasnila je psihoterapeutkinja.

S njom se slaže i ginekologinja dr.sc. Jasenka Grujić koja je za Gloria.hr također komentirala ovaj slučaj, kao i važnost da svaka žena bude upoznata sa svojim zakonskim praivma. "Naš zakon dozvoljava prekid trudnoće i nakon desetoga tjedna od začeća. Trudnoj se ženi može uz njen pristanak i zahtjev prekinuti trudnoća", kazala je liječnica i pozvala se na članak 22 Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji detaljno opisuje u kojim je to slučajevima moguće.

image

Skup podrške kojim se želi poručiti 'DOSTA' nehumanom pristupu ženama u zdravstvenom sustavu, održava se 12. 5. u 18 sati u više gradova.

Press

"Važno je da žene poznaju zakon i svoja prava. Oni koji bi im morali pomoći - a to su liječnici - moraju poznavati zakon. A ako ne žele postupati u skladu s njim, stavljaju na kocku zdravlje i život žene, potencijalno produljujući i patnju fetusa. Jednom riječju, nameću svoj, najčešće religijski temeljen svjetonazor, svojim pacijentima iako bi svim liječnicima interes pacijenata morao biti na prvome mjestu", kazala je Jasenka Grujić.

Proces oporavka je individualan

Proces oporavka i fizičkog i psihičkog je jedinstven i traje koliko traje. Oporavak psihe ne možemo ubrzati, možemo ga samo usporiti ako se silimo ili nas okolina sili da ga potisnemo, a ženama se najbolje može pomoći slušanjem i samo slušanjem.

"Ponekad se žene s kojima radim žale da im obitelj vrši pritisak da moraju biti dobro, jer je prošlo već toliko i toliko vremena. Pokušavam im reći da to najčešće rade jer se teško nose s nemoći koju im izaziva spoznaja da tugujućem ne znaju pomoći. Nerijetko me žene s kojima radim mole bi li mogla to ponoviti njihovim partnerima, obitelji. Ako pristanu, ponekad imam priliku razgovarati s tim članovima obitelji koji vrše taj pritisak. I znate što sam otkrila? Ne trebam im puno objašnjavati o samom procesu. Dovoljno je da im kažem da sam sigurna da im je teško gledati ženu koja tuguje, a da ne znaju pomoći. I onda im kažem da je u redu da ne znaju. I to bude dovoljno. Dopuštenje da ne moraju znati. Često mi to mjesto u terapiji vrate kasnije kao ključno mjesto gdje su prihvatili proces oporavka sa svim svojim fazama i dobili podršku obitelji. Ne treba zaboraviti da i drugi roditelj tuguje, kao i obitelj u cjelini, te da svatko od njih ima pravo na svoje vrijeme u tom procesu", tumači psihoterapeutkinja Lina Đulvat Bučević koliko je bitna pravilna podrška obitelji.

Jedan od razloga zašto je toliko velika razlika između broja žena koje su doživjele prekinutu trudnoću i onih koje o tome govore u velikoj mjeri su i komentari poznanika ili čak nepoznatih osoba, koje 'znaju' najbolje. "Iz vlastitog iskustva mogu govoriti o gubitku koji sam iskusila imajući spontani pobačaj u devetom tjednu trudnoće. Ono što je meni bilo najteže, pored toga da sam imala ideju da se to događa samo meni, jest odgovoriti na pitanje u kojem tjednu se spontani pobačaj dogodio. Jer na devet tjedana su ljudi uglavnom odmahivali rukom i govorili da je sreća jer je to rano. A meni je tih devet tjedana bila vječnost. U tih devet tjedana ja sam cijelu budućnost svoje obitelji imala iscrtanu...", ispričala je Lina Đulvat Bučević.

image
NEJA MARKICEVIC/CROPIX

Čitajte i: Skup za osnovna prava: ‘Vrijeme je da se političke igre prestanu odigravati na račun zdravlja žena‘

Simbol svih dosadašnjih i budućih majki

O Mireli Čavajdi kazala je da je ovog trena simbol svih dosadašnjih i budućih majki koje su se suočile s gubitkom djeteta ili će se nažalost tek suočiti. "Iz najdubljeg respekta i svega navedenog ne osjećam se pozvanom govoriti o tome kako je njoj. To zna samo ona. Ponijeti taj teret na svojoj duši uz vlastiti gubitak je nešto što nas kao društvo, a pogotovo one koji imaju moć bez iznimke obavezuje da se primjena zakona i ustavnog prava, za koje je nedvojbeno ustanovljeno da postoji, osigura u potpunosti. Proces oporavka od traumatskog iskustva u pravom smislu započinje onog trenutka kada odgovorni odgovaraju. Novac za zahvat, psihološku pomoć i podršku kao što vidimo može se skupiti u 24 sata, ali gorak okus ostaje ako oni koji imaju moć ne promjene ništa. Na taj način jedina poruka koja se može iščitati je: 'Nisi važna', zaključila je psihotepaeutkinja.

Ginekologinja dr.sc. Jasenka Grujić kazala je i kako ovakav tumor unutar lubanje ploda, koji je dijagnosticiran Mireli Čavajdi, može ugroziti zdravlje i život trudne žene, zbog niza komplikacija uzrokovanih nekontroliranim rastom tumora. "Valja napomenuti da su opstetrički zahvati kojima se trudnoća prekida voljno ili se nadzire porod tim kompleksniji i za ženu potencijalno opasniji što je trudnoća veća", kazala je dr. Grujić. Jednog dana kada se žena nakon prekida trudnoće fizički oporavi, ako joj zdravstvena situacija to dozvoli vjerojatno će planirati novu trudnoću.

Ona se može planirati tek nakon što moguće opstetričke komplikacije i njihova sanacija to dozvole. U nekim slučajevima može doći do puknuća maternice, zbog čega ju je potrebno odstraniti, napominje ginekologinja. Ako se zbog zaštite života žene, trudnoća mora prekinuti carskim rezom, zahvat može biti težak, te se u tom slučaju preporučuje da razmak između dva poroda ne bude manji od dvije godine.

"Sramotno otezanje s dovršenjem trudnoće na što je gospođa Mirela imala zakonsko pravo, moglo je već dovesti do takvih komplikacija. One su mogle ugroziti i njen život ali i buduće reproduktivne planove, tj. buduće trudnoće", zaključila je ginekologinja.

Linker
02. srpanj 2022 14:46