Kako ste doznali da je vaš roman osvojio nagradu francuske kritike za najbolji strani krimić 2022.?
Dok sam u Zagrebu čekao u hodniku suda na suđenje: dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu tužio me da sam svojim tekstom nanio duševnu bol kravi Buši i njegovom fakultetu. Počeli su me nazivati ljudi koji su obavijest o nagradi pročitali na Instagramu moje francuske nakladničke kuće.
Znate li tko je još bio u konkurenciji za Prix Mystère de la critique?
Tu nema nominiranih, nego žiri kritičara i pisaca nominira i bira pobjednika. Ali znam koji su prethodni dobitnici te nagrade. Među ostalima, Thomas Harris, James Ellroy, Camilleri i Akunjin.
Koji je vaš najdraži krimić?
“Sovin huk” Patricie Highsmith.
Jeste li ikad bili žrtva kriminalnih radnji?
Bio sam žrtva kriminalne privatizacije Slobodne Dalmacije. To mi je usmjerilo život, ali me i naučilo puno o životu.
Koju ste knjigu najviše voljeli u djetinjstvu?
Viteško-povijesne romane: Sienkiewicza, Dumasa, Waltera Scotta. Potom Julesa Verna, Stevensona, Karla Maya, ali ne toliko Winnetoua koliko meksički i bliskoistočni ciklus s Kara Ben Nemsijem. Zadnja knjiga tog ciklusa završava na Kosovu.
Što pamtite kao najveću traumu iz djetinjstva?
Ništa. Imao sam lijepo djetinjstvo.
Što vas najviše traumatizira kad se danas osvrnete oko sebe?
To što su bezveznjaci i glupaci zavladali institucijama, od države do sveučilišta.
Kome biste vi dodijelili Nobelovu nagradu za književnost?
Cormacu McCarthyju.
Što vas najbolje odmara od pisanja?
Planinarenje i kuhanje.
Zapisujete li svoje snove?
Bože sačuvaj! Zapravo - rijetko uopće pamtim snove, a oni koje zapamtim obično su izuzetno banalni.
Jeste li jutarnji ili noćni tip?
Jutarnji. Ne mogu raditi navečer i ne uspijevam dugo ostati budan.
Hoćete li izvještavati s ovogodišnjeg Berlinalea i tko su po vama favoriti?
Izvještavat ću. O favoritima mi je teško suditi unaprijed, ali tu su novi filmovi nekih autora koje volim, kao što su Ulrich Seidl, Claire Denis ili Andreas Dresen.
Što vas na filmskim festivalima najviše zamara ili ne zabavlja kao prije?
Zamaraju me duga čekanja u redovima, ali to je neizbježno. Nikad me nisu zabavljali partiji. Ako sam prije išao rijetko na njih, sad ne idem uopće jer ne mogu nadoknaditi neprospavanu noć.
Pakirate li se za put sami ili vas pakira supruga?
Sam. Ipak nismo u 19. stoljeću. Ja sam, inače, kontrol frik: volim sam napraviti ono što mogu.
Slavite li vi i vaša supruga Ivana Valentinovo?
Ne. Dovoljno smo stari da to doživljavamo kao američki import uvezen prekjučer.
Pišete li možda i ljubavne pjesme?
Ne pišem pjesme uopće. Nešto jesam u doba studija, ali čak sam i tada shvaćao da su bile bezveze.
Preporučite našim čitateljicama neki ljubavni roman.
Preporučit ću radije film: “Najgora osoba na svijetu”, norveški film koji upravo igra u kinima. Jedna potpuno drukčija, uvrnuta ljubavna kronika.
Što biste prvo napravili da postanete ministar kulture?
Uf, gdje početi… Možda bih počeo tako da bih smijenio glavnog splitskog konzervatora, a onda bih naručio nove zakone o knjizi i kazalištu.
Pišete li neku novu knjigu?
Pišem kriminalistički roman koji je jako splitski po ambijentu. Vjerujem da bi mogao izaći najesen.
AKTUALNO PITANJE: Što mislite o uvođenju eura kao službene hrvatske valute?
Spadam u ljude kojima će uvođenje eura olakšati život, jer dosta putujem. Živim u turističkoj regiji gdje će mnogima to pojednostavniti svakodnevicu. Ali - iskustva mediteranskih zemalja kažu da je vezivanje uz euro imalo kontroverzne posljedice, tako da to pitanje nije tako jednodimenzionalno kako ga kod nas politika predstavlja. Kad se mijenjala marka u euro, sačuvao sam jednog ‘orlića’ jer je to uspomena na valutu koja je 40 godina bila motor života kod nas. Kuna to nije bila i nije, tako da nisam siguran da ću je čuvati.
Čitajte i: Robert Knjaz otkriva zašto često plače, koje ga životinje oduševljavaju i što smatra izumom stoljeća