Izvor moje vitalnosti je u sretnom braku, iako sam svoje prvo i jedino “da” izgovorio tek sa šezdeset godina, kad sam dočekao onu pravu. Životnu snagu daju mi i glazba i humor, a ima nešto i u genima, jer je i moja mama bila dugovječna, kaže Stjepan Jimmy Stanić, legenda domaće glazbene scene.
U siječnju je proslavio 91. rođendan i može se pohvaliti sa 69 godina karijere, od koje još ne odustaje, a ne pjeva li tjedan-dva, postaje jako nervozan jer mu se čini da nema što raditi.
Stoga neumorno nastupa, uglavnom u zagrebačkim klubovima, i poput mladića prkosi godinama zabavljajući publiku puna dva sata bez stanke - ne samo interpretacijama jazz standarda i evergreena nego i duhovitim dosjetkama. A nedavno je s orkestrom Josipa Cvitanovića počeo snimati i novi album u studiju Croatia Recordsa.
Nastup u jednom od zagrebačkih klubova.
Nastup u jednom od zagrebačkih klubova.
- Ni sam ne znam odakle mi toliko energije. Jednostavno volim to što radim i, kad nastupam, to je iskreno i sa srcem, bez obzira na to pjevam li u Lisinskom ili u konobi. Publika vidi da je to pravo, da nema prenemaganja, zato me i vole - na stavlja pjevač, gitarist i kontrabasist koji je stariju publiku već odavno osvojio, a mlađe generacije tek ga otkrivaju kad zapjeva “Prolazi sve”, “Dimnjačara”, “Moju kobilu Suzi”, “Bio sam konjušar cara”, “Prsluk pucam”, “ Pokloni svoj mi foto”, “Jutro će promijeniti sve”...
Duet za pamćenje
Najdraži su mu ipak nastupi sa sedam godina mlađom životnom družicom Barbarom Trohar dok u duetu izvode već pomalo zaboravljene šlagere sa zagrebačkim štihom.
- Dok smo hodali, ona je meni pjevušila, kad smo se penjali na Sljeme, pjevala je “Dimnjačara”. Ima lijep glas i fenomenalan sluh, a morao sam je dugo nagovarati da mi se pridruži na koncertu. Barbari je tada bila četrdeset i koja godina, govorila mi je da ne može tek tako izići pred publiku, a ja sam je ohrabrivao: “Ništa se ti ne brini, ja ću biti pokraj tebe”. Prvi put smo zajedno zapjevali prije 35 godina u Lisinskom i publika je odlično reagirala, a drukčije nije ni danas. Ljudi vole vidjeti žensku osobu na bini. Mi jesmo već malo u godinama, ali mislim da to nikome ne smeta ako ste dobro raspoloženi i dobro pjevate - rekao je nedavno.
Nadimak je dobio po kauboju Jimmyju
Nadimak Jimmy prati ga još od djetinjstva. Kao sasvim malog zvali su ga Mimi jer se mama nadala curici nakon trojice sinova. Bio je obiteljska maza, imao je šiške poput djevojčice, a kako je rastao, najstariji brat je predložio da mu promijene to žensko ime. U kinima su tada bili popularni kaubojski filmovi, jedan se lik zvao Jimmy i prozvali su ga po njemu.
Prije nego što je postao Jimmy, zvali su ga Mimi jer je njegova mama očekivala curicu nakon trojice sinova.
Prije nego što je postao Jimmy, zvali su ga Mimi jer je njegova mama očekivala curicu nakon trojice sinova.
Jimmy je Stjepanu Staniću očito bio suđen, jer i prva njegova ploča zvala se - “Cowboy Jimmy”. Obradu te švicarsko-njemačke pjesme snimio je slučajno, 1954., kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere, koji se tada našalio: “ Jimmy, imamo za tebe pjesmu taman po tvojoj mjeri”.
Neustrašiv 'fakin'
Pred fakinom iz Vlaške ulice možda se mogla smiješiti i svjetska karijera nakon što je svirao kontrabas u orkestru čuvenog američkog jazz trubača Dizzyja Gillespieja. Za njihova prvog gostovanja u Zagrebu 1956. doslovno je iz gledališta, pet do dvanaest, uskočio na pozornicu u Studentskom centru, kao zamjena za basista koji nije na vrijeme stigao iz Rima.
Elegantan mladić u šetnji Zagrebom, u ožujku 1945.
Elegantan mladić u šetnji Zagrebom, u ožujku 1945.
Premda su u publici sjedili vrhunski domaći kontrabasisti, samo se Jimmy usudio zasvirati s njima. Prije koncerta Gillespie mu je u garderobi dao papiriće s notama i tako se pripremio. Podosta skladbi već je znao, a kako ima apsolutni sluh, nije mu se bilo teško uklopiti među vrhunske glazbenike.
Gillespie ga je kasnije zvao da im se pridruži u orkestru, ali zapelo je na putovnici bez koje je ostao zbog nepodobnosti. Sa svojim je orkestrom, naime, imao dogovorene nastupe u Sofiji baš u vrijeme kad je 1957. umro političar Moša Pijade i upozorili su ih da ne bi smjeli svirati na dan žalosti u Jugoslaviji. Jimmy je na to dobacio: “A tko će nama platiti za to žalovanje?”
- Imali smo u orkestru cinkera koji je to odmah javio nadležnima, iako sam ja to rekao onako u šali. I tak’ nisam tri godine mogao dobiti pasoš i otići iz zemlje - objasnio je zašto nije prihvatio Gillespiejev poziv i otputovao u Ameriku.
"Žene su me opsjedale, a muževi proganjali"
Kad se prije nekoliko desetljeća za naslovnicu Studija, tada najtiražnijeg časopisa za TV, radio, kazalište i film, fotografirao samo sa smokvinim listom, podiglo je to veću prašinu nego njegova pjesma o kobili Suzy koja trči po prašnjavoj cesti. Komičarka Nela Eržišnik komentirala je to kao njegovu rastrošnost i pitala ga - zar mu za prekrivanje strateškog mjesta nije bio dovoljan matovilac?!
Fotografija se prodavala i kao razglednica.
Fotografija se prodavala i kao razglednica.
- Međutim, kad je najesen list sasvim prirodno opao, Nela je ostala osupnuta. Zahvaljujući toj fotografiji u nas se naglo počeo širiti nudizam, a ja sam u to doba bio vrlo tražena osoba: žene su me opsjedale, a ljubomorni muževi tražili - na svoj je način Jimmy komentirao tu zgodu.
Žario i palio po europskim klubovima
No zato je tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća svirao i pjevao u barovima i zapadnoeuropskim noćnim klubovima na turnejama od Švicarske, Austrije i Švedske do Njemačke. Nastupao je u Kući umjetnosti u Münchenu, snimio je nekoliko albuma na njemačkom jeziku, svirao je i s klavijaturistom poznate jazz pjevačice Billie Holiday...
Na lanjskom snimanju dueta “Tri brata” s kantautorom Juricom Popovićem pjesma ga je vratila u djetinjstvo zato što je Jimmy doista imao trojicu braće. On je najmlađi od četvorice sinova u obitelji Stanić, podrijetlom iz Dubrovnika.
S Juricom Popovićem lani je snimio duet ‘Tri brata’, a u spotu za tu pjesmu pridružio im se glumac Vedran Mlikota.
S Juricom Popovićem lani je snimio duet ‘Tri brata’, a u spotu za tu pjesmu pridružio im se glumac Vedran Mlikota.
Godina Jimmyjeva rođenja, 1929., zapamćena je po važnim događajima u svijetu: prvi put je dodijeljena filmska nagrada Oscar, zračni brod Graf Zeppelin krenuo je na put oko svijeta, otvorena je znamenita MoMA u New Yorku, svijet stripa dobio je nove junake, Tintina i Popaja... A u Jimmyjevoj obitelji starija su se braća tada već bavila glazbom, otac je bio trgovac, svirao u orkestru i volio operu, a majka je pjevala u crkvenom zboru.
A kako su malenom Stjepanu - dok je još bio u kolijevci - očevi prijatelji proricali budućnost, Jimmy često prepričava u svom showu tijekom nastupa.
- Jedan je rekao da ću sigurno biti klavijaturist jer sam brzo micao prstićima, drugi je pak rekao da ću postati nogometaš jer sam nemirno mahao nogama, a treći je tvrdio - sigurno je da ću biti političar jer sam sve pokakao i gledao ih u oči - objašnjava Jimmy svoje glazbene početke.
Želio je studirati operno pjevanje
Prvi put nastupio je pred mikrofonom u jednoj radijskoj emisiji. Bilo mu je deset godina i sjeća se da ga je bilo jako strah. Ubrzo se riješio treme, a da bi se mogao sam pratiti dok pjeva, naučio je svirati gitaru. Dok je pohađao gimnaziju, učio je svirati kontrabas, želio je studirati operno pjevanje kao jedan njegov brat, ali odustao je zato što je to zahtijevalo disciplinu.
Nastup u zabavno-glazbenoj emisiji Televizije Zagreb 1973.
Nastup u zabavno-glazbenoj emisiji Televizije Zagreb 1973.
Morao bi se i odreći cigareta, što do danas nije učinio, ali i noćarenja. Inače, u mladosti je biciklirao, ali kako nije baš natjecateljski tip, jurio je samo kroz grad. Prijatelj ga je nagovorio na prvi angažman, s kavanskim sastavom 1951. u hotelu Bosna u Bihaću, gdje je mjesec dana svirao gitaru. U lokal su su dolazili šoferi i nije baš bio na dobrom glasu, pila se šljivovica, a gosti su se često znali posvađati i potući. Zaredali su potom nastupi u Doboju, Zenici, Travniku, Tuzli i Sarajevu; u dvije godine u Bosni ispekao je zanat, a zatim su uslijedili Sombor i Vukovar.
- Sjećam se prve večeri u Somboru. Publika je u ono vrijeme još bila fina i pristojna, vladala je takva tišina dok smo svirali da sam mislio da nema nikog u gledalištu, a bilo je dupkom puno. Nastupao sam tada u Orkestru braće Stanić: jedan brat je svirao violinu, drugi bubnjeve, a ja sam svirao kontrabas i pjevao.
Kad sam zapjevao “Blue Moon”, u publici nisu znali što se događa jer nikad još nisu čuli nekoga uživo na engleskom - pripovijeda Jimmy, koji se nakon nekoliko godina zasitio takve svirke i zaželio se Zagreba.
Od jazza do šlagera
Jednu večer dečki su ga pozvali na plesnjak u centru grada i nagovorili da nešto otpjeva, doslovno gurnuvši ga na pozornicu. Pjevao je svaku subotu i nedjelju u Glazbenom zavodu i na plesnjacima u Bogovićevoj, a uz jazz - svoju prvu glazbenu ljubav - s vremenom na repertoaru su se našli i šlageri.
Zahvaljujući skladatelju Nikici Kalogjeri snimio je prvu ploču.
Zahvaljujući skladatelju Nikici Kalogjeri snimio je prvu ploču.
Nastupao je na festivalima u bivšoj državi, snimao ploče, bio je popularan pjevač, ali kaže da nije zaradio mnogo novca. Još u Bosni jedna mu je Romkinja gatala iz graha prije više od šest desetljeća: “Dečko, ti nikad nećeš imati hrpu love, ali uvijek će ti kapati”. I dandanas mu kapa, kaže, i zadovoljan je.
Srodnu dušu oborio je šarmom
I u doba najveće popularnosti odolijevao je obožavateljicama, mnogo je putovao i - živio sa svojom mamom. Mama mu je - što se ženidbe tiče - prorekla da će se “već negdje zakačiti”. Dva mjeseca nakon majčine smrti, u njegovu se životu 1977. pojavila ona prava: Trešnjevčanku Barbaru Trohar oborio je s nogu svojim šarmom.
Jimmy, Barbara i prijatelji glazbenici Božidar Antun Škrljac, Dražen Boić i Antun Pavlić Tuna osnovali su 2004. bend Glor i ja, koji je izvodio stare šlagere.
Jimmy, Barbara i prijatelji glazbenici Božidar Antun Škrljac, Dražen Boić i Antun Pavlić Tuna osnovali su 2004. bend Glor i ja, koji je izvodio stare šlagere.
Sreli su se na sindikalnom izletu u Portorožu za Dan žena kad je njemu bilo 48 godina. Ona je bila udovica s dvoje odrasle djece, a radila je kao daktilografkinja na tadašnjoj Televiziji Zagreb.
- Pozvao me šef jednog orkestra, iako mi se baš i nije išlo u Portorož. Kad sam došao na recepciju hotela, ugledao sam autobus iz kojeg su izlazile same žene. Rekao sam prijatelju trubaču: “ Pogledaj koliko tu ima mački”. I dok smo tako gledali, spazio sam Barbaru. Inače preferiram visoke i jake žene. Kad je prošla pokraj recepcije, dobro sam je promotrio. Pitao sam je bi li mi dala autogram. “Ak’ bum dobre volje, možda i dobijete”, uzvratila mi je, onako svisoka. “Imam ja sredstvo za postizanje dobre volje, bocu dobrog vina”, rekao sam. I tako smo uglađeno razgovarali - prisjetio se Jimmy susreta sa svojom Barbarom u koju se zaljubio zbog dobrote koja je zračila iz njezinih očiju i lica. Prije nego što su se vjenčali, bili su zaručeni 13 godina.
Karte su joj prorekle Jimmyja
- On mi je bio idol, obožavala sam njegove pjesme. U početku mi se činilo da sanjam: razgovaram s Jimmyjem Stanićem. Plašila sam se da će to biti samo avantura, no pokazalo se da odgovaramo jedno drugome. Oboje, naravno, imamo i mana, ali prevladavaju ipak lijepe osobine, a ako vam je do nekoga stalo, prihvatit ćete ga zajedno s nedostacima - otkriva Barbara, koja je iz karata doznala da će upoznati Jimmyja. Njezine stare pohabane karte, koje su joj ostale od mame, prorekle su joj, naime, poznanstvo s estradnim umjetnikom.
- Cijeli sam život govorio “ne”, a Barbara me u travnju 1990. naučila da izgovorim “da”. To jedino “da” dosad izgovorio sam, nažalost, pred svjedocima i gosponom matičarem. Ali, želim li biti iskren, moram reći da sam Barbaru prosio punih trinaest godina. Branila se riječima da je prosjačenje u nas zakonom zabranjeno - komentirao je povijesni trenutak sklapanja svojeg braka.
Barbara kaže da je u njoj našao srodnu dušu jer se i ona voli zafrkavati i vesele je naravi, a Jimmy i najozbiljnije životne situacije okrene na nešto lijepo i s humorom odolijeva i kad mu je najteže.
Guštaju u zajedničkom životu
Žive u malom stanu u novozagrebačkom naselju Utrine, a vrijeme rado provode u svojoj drvenoj vikendici, Vili Barbari u Turopolju, gdje se Jimmy brine o okućnici. Guštaju u dobroj hrani i oboma je vrlo važno da obožavaju maslinovo ulje, ribu i bakalar. Jimmy priznaje da je strahovao kad je pitao Barbaru voli li bakalar. Laknulo mu je kad je rekla da, jer da je rekla ne - bila bi to tragedija i među njima bi bilo gotovo - odlučan je glazbenik. Dodirna im je točka što i Barbara - koja je imala šest sestara i brata - potječe iz raspjevane obitelji.
Sa suprugom Barbarom u Turopolju.
Sa suprugom Barbarom u Turopolju.
- Jedna pjesma koju pjevam ide ovako: “Moja je ženica ptičica selica”, a kad je o mojoj Barbari riječ, onda pjevam - Moja je ženica ptičica pjevica - kaže Jimmy koji je, prema vlastitoj procjeni jer ne vodi statistiku, snimio više od dvjesto pjesama, od toga petnaestak vlastitih. U njegovo vrijeme, ističe, da bi se snimila ploča, trebalo se dokazivati i to zaslužiti, a danas je lakše snimiti ploču nego pluća - jer manje se čeka.
Zapamćen je i kao jedan od prvih pjevača na ovim prostorima koji je izvodio rock’n’roll uživo - na zagrebačkim nastupima u Varieteu i Ritzu 1956. te godinu kasnije u Kolarčevu univerzitetu u Beogradu. Prije 16 godina koketirao je s rapom, na glavu nabio šiltericu, stavio debeli zlatni lanac oko vrata i s hip-hop dvojcem Soma Dollara snimio pjesmu “Zagreb, Amerika u malom”.
Zapamćen je i kao jedan od prvih pjevača na ovim prostorima koji je izvodio rock’n’roll uživo - na zagrebačkim nastupima u Varieteu i Ritzu 1956. te godinu kasnije u Kolarčevu univerzitetu u Beogradu. Prije 16 godina koketirao je s rapom, na glavu nabio šiltericu, stavio debeli zlatni lanac oko vrata i s hip-hop dvojcem Soma Dollara snimio pjesmu “Zagreb, Amerika u malom”.
I dalje vozi
Kako je u punoj snazi i bez problema kao 90-godišnjak sjeda za volan, sam je svoj automobil dovezao na tehnički pregled u Autoklub Siget, čiji je ne samo vjerni član već 17 godina nego - kao supersenior - i njihov najstariji aktivni vozač.
- Tek mi je devedeset, još s lakoćom podnosim nastupe i ne umaraju me, a povući ću se tek kad se skljokam na pozornici. Dotad Barbara pazi na mene, a nakon koncerta idemo ravno doma u krpe - rekao je prošle godine Stjepan Jimmy Stanić, dobitnik jedne jedine glazbene nagrade u karijeri - Porina za životno djelo, prije sedam godina. Priznanje je tada usporedio sa sikterušom - kavom na kraju ručka kad je vrijeme da se gosti raziđu.
Čitajte i:
Nekad je čistila kuće i konobarila da bi pomogla obitelji, a danas je Australka na vrhu Hollywooda
Novi miljenik Hollywooda: 'Bili smo tako siromašni da nam je mikrovalna pećnica bila nedostižan san'
Život posvetila pravima žena! Gloria Steinem bolno djetinstvo pretočila u borbu vrijednu divljenja
'Crna pantera' oca nikad nije upoznala, a zbog traumatičnog djetinjstva postala je nasilna
Feljton kraljice rocka: Borila se s bulimijom i anoreksijom, a poslije svake trudnoće i s depresijom