Za uspjeh naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, osim izbornika Zlatka Dalića, zaslužna je i jedna dama - Iva Olivari (49), team menadžerica reprezentacije i prva žena u povijesti hrvatskog nogometa koja utakmice prati s klupe na terenu, s igračima i članovima stručnog stožera. I dok je Dalićeva jedina briga da dečki igraju što bolje, o svemu ostalom brine se ova samozatajna plavokosa Zagrepčanka koja u HNS-u radi još od 1992. Posljednjih desetak godina je team menadžerica i za vatrene vodi administraciju, organizira im smještaj i prijevoz, surađuje s UEFA-om i FIFA-om, ali i trči u hotel po zaboravljene kopačke, pronalazi im frizera, tješi nakon poraza... Otkako ju je prije dvije godine tadašnji izbornik Ante Čačić pozvao da mu se pridruži na klupi, postala je jedna od ključnih osoba u reprezentaciji. Njezine organizacijske, ali i ljudske kvalitete primijetio je i novi izbornik pa je ubrzo zadobila njegovo povjerenje.
Od koga ste najviše naučili o nogometu?
- Od ljudi iz Saveza i reprezentacije. Iako, nisam bila baš totalna neznalica. U mladosti sam igrala tenis i bila prilično uspješna. No, odustala sam od karijere zbog ozljede zgloba, baš u vrijeme kad sam se upisala u novinarski razred Centra za kulturu i umjetnost. Nije mi žao jer danas obožavam nogomet.
Tko vas je podučio poslu team menadžera?
- Godinama sam bila asistentica glavnom tajniku HNS-a Zorislavu Srebriću, ali puno toga sam morala učiti sama.
Kako surađujete s izbornikom Dalićem?
- Sa Zlatkom nije teško raditi. Konkretan je, ima jasne ciljeve, dobro komunicira i vjeruje svojim suradnicima. Inače, sa svim izbornicima sam imala odličan odnos, a moram istaknuti Antu Čačića koji me i pozvao na klupu A reprezentacije.
Što ako prije utakmice dođe do razmirica u svlačionici?
- U to se ne miješam. U svlačionici “vlada” izbornik. On je šef i njegova je zadnja.
Što osjećate dok za vrijeme utakmice sjedite s igračima na klupi?
- Ponos.
O čemu tada razgovarate?
- Nema tu previše priče. Utakmice donose iznimnu napetost pa igračima moramo osigurati mir i koncentraciju.
Cijene li reprezentativci vaše savjete?
- Da, jer znaju da se na mene mogu osloniti. Naravno da bude boljih i lošijih dana, ali nikada nismo imali većih nesuglasica. Naš se odnos temelji na povjerenju i diskreciji pa mogu računati na moju podršku čak i u slučaju nekih nepodopština.
Smijete li bez najave ući u svlačionicu?
- Da, nitko mi ne brani. Uostalom, to je moj posao. No, znam procijeniti trenutak kada to mogu učiniti, a kada nije zgodno. Prije nego što uđem uvijek pitam - ima li golih?
S kim ste od nogometaša najbliži?
- Sa starijima. Primjerice, Luku Modrića znam otkako je bio u reprezentaciji mladih do 15 godina.
Povjeravaju li vam se igrači?
- Neki da. Već smo dulje od mjesec dana zajedno pa im je lakše kada nekome uz kavu mogu reći koliko im nedostaju supruge, djeca, partnerice...
Jeste li im kada pomagali u rješavanju ljubavnih problema?
- Ne, ipak su to odrasli ljudi, mnogi u čvrstim vezama i brakovima.
Koji su igrači najveći zafrkanti?
- Domagoj Vida je naš glavni DJ, pravi slavonski bećar, a Marcelo Brozović je najbolji u pikadu.
A tko je najpovučeniji?
- Većina mlađih igrača, ali i oni se brzo oslobode.
Kako vas igrači oslovljavaju?
- Svakako, ovisi gdje su odrasli. Iva, Ivča, Ive i Ivuška. Mlađi me u početku zovu teta Iva, ali brzo “tetu” ostavimo po strani.
Jesu li dečki pažljivi prema vama?
- Jesu, jako. Pusa prije izlaska na teren već je postala dio naše tradicije.
Jeste li kada od njih dobili dar?
- Prije odlaska u Rusiju na radnom me stolu dočekao zamotuljak - parfem i poruka. Nazvala sam tog, sad već bivšeg igrača, zahvalila mu i rekla da ne znam zašto mi je to kupio, a on je uzvratio: “To je samo mali znak pažnje, danas je Majčin dan”.
Tko vam najčešće pomaže nositi kofere?
- Tko stigne. Naš ekonom Gogo i fizioterapeuti Neno, Dejo i Mario uvijek uskoče, baš kao i moj suputnik, glasnogovornik Tomislav Pacak. Uvijek mogu računati na mušku pomoć pa mi je golman Lovre Kalinić pomogao s prtljagom nakon utakmice protiv Islanda.
Kako provodite slobodno vrijeme u kampu?
- Muški se vole opustiti uz košarku ili stolni tenis, a ja s kolegicama odem na kavu.
S kim se družite izvan posla?
- Nemam baš mnogo vremena, ali na prvom su mi mjestu moja djeca Lea i Frane, koji su već odrasli, zatim sestra Tina i mala grupa prijateljica.
Koliko vam treba da se sredite za utakmicu?
- Pet minuta. Počešljam se, odjenem, uzmem svoje papire i idem.
Kako na putu održavate frizuru?
- U Rusiji je to pravi podvig. Prije utakmice u Kalinjingradu sam iz lokalnog frizeraja izašla kao Tina Turner, pa sam u sobi sama popravljala frizuru.