"Imao je poprilično miran život prije no što ju je sreo - nebo vedro bez oblačka. Nakon nje - munje i gromovi, fanfare i tomovi! Tri mu je puta gotovo umrla na rukama, dva puta rodila je po jednog čudesnog dječaka, jednom su zajedno gledali kako duša njenog oca pakira samu sebe na onaj svijet. Nula puta u tugama su se pitali: 'zašto baš mi', milijun puta na sve su rekli: 'Hvala.' 'Volim te,' nisu izgovarali često. Točnije - on gotovo nikad na glas:“Ne radi se to na brdovitom Balkanu', a ona: često, i tiho i glasno - da je siguran na čemu je.", napisala je pokraj slavljeničkog posta nekadašnja pjevačica i voditeljica Ivana Plechinger.
"Svi su znali da je njen, svi su znali da je njegova, a oni nisu znali za nikoga kad god da im se pogledi sretnu. Prošlo je više od četvrt stoljeća, a njima je to mogla biti i minuta i vječnost i treptaj oka i eon. Za njih su čitav svemir bili - Ona i On", dodala je.
"Meni je mama umrla kad sam imala 12, s 39 sam imala moždani udar, nakon toga mi je tata umro na rukama. Nedavno mi je skoro poginuo sin, ali sam nakon svega toga osoba koja će vas uvjeravati da je život divan i da smo tu došli da se veselimo i radujemo jer sam sve te životne udarce i tuge uspjela pretvoriti u životne radosti. Nisam oduvijek to znala. Do neke 35. ili 36. godine sam bila jedno vrlo zbunjeno i žalosno biće. Imala sam divan život, ali je neki nemir bio u meni. Zato sam i počela učiti i iščitavati i to ću raditi cijeli život. A ako ti ja kažem da je sve u redu nakon svega što sam prošla, meni moraš vjerovati", rekla je Ivana koja je napisala knjigu "Ono što ostaje, uvijek ljubav je", u kojoj otkriva svoju borbu.
Moždani je udar dijagnoza koju mnogi ne prežive, a Ivana je za Gloriju iskreno priznala da je tada osvijestila što ju je najviše koštalo ne samo zdravlja, nego i životne radosti.
"Mjesecima prije moždanog udara živjela sam u strahu zbog materijalnih problema. Nakon godina štednje, suprug i ja smo 2012. kupili malu obiteljsku kuću u zagrebačkoj četvrti Borongaj i ubrzo nam je na naplatu došao porez na nekretnine. Nisam znala kako ćemo ga platiti, a da stvar bude gora, u to vrijeme se zbog krize gasio i moj posao s dječjom rođendaonicom Tulumulu koji sam pokrenula 2004., nakon odlaska s RTL-a. Sada vidim da je jedan od razloga za moždani udar bio moj život u grču. Bruno i ja smo slobodnih profesija i nemamo redovita primanja pa sam se bojala za budućnost ne shvaćajući da zapravo živim u neviđenom obilju. Okružuje me ocean ljubavi sinova, mog muža, prijatelja, tate Branimira koji je u jesen 2012., kad mi se to dogodilo, još bio živ, mlađeg brata koji s obitelji živi u Čakovcu, prijatelja... Da kojim slučajem nisam preživjela moždani udar, sa sobom bih ponijela svu tu ljubav, a ne sadržaj bankovnog računa", rekla je Ivana.