Zahvaljujući Darrenu Staru, američkom piscu, producentu i redatelju, svi znaju poštanski broj Beverly Hillsa. No tvorac hit serijala “Beverly Hills, 90210”, “Melrose Place”, “Seks i grad”, “Mlađa” i “Emily u Parizu” ovu će godinu pamtiti po broju šezdeset. Potkraj srpnja je, naime, proslavio 60. rođendan, a mjesec dana prije toga je na 60. TV festivalu u Monte Carlu - gdje je i dao intervju - nagrađen počasnom Zlatnom nimfom za doprinos industriji zabave i televizije. Iza njega je skoro četiri desetljeća uspješne karijere, koju Darren, rođen u židovskoj obitelji iz Marylanda, zahvaljuje svojem spisateljskom talentu. Naslijedio ga je od majke Debre, književnice (otac Norman bio je ortodont), a brusio na losanđeleskom sveučilištu UCLA, gdje je studirao engleski jezik i kreativno pisanje. I dalje je vrlo energičan, prepun planova, a kao deklarirani homoseksualac kroz svoje će projekte i dalje rušiti tabue i promovirati različitost.
Koliko vam znači Zlatna nimfa?
- Izuzetna mi je čast što su prepoznali moj dugogodišnji rad i utjecaj na publiku. No rekao bih da sam tek na polovini onoga što želim ostvariti u karijeri. Nagradu nisam očekivao i time mi je još draža, a to što mi ju je uručio monegaški knez Albert II. izgledalo mi je poput sna.
Na kojim projektima sada radite?
- Kreator sam i izvršni producent serijala “Uncoupled”, koji će se prikazivati na Netflixu. Govori o gay paru čija dugogodišnja veza iznenada pukne. Priča je univerzalna, jer svi smo u nekom trenutku života doživjeli ljubavni prekid, a ja sam joj dao neki novi pečat. Snimanje počinje u listopadu u New Yorku, gdje se radnja i događa.
Je li to muška verzija “Seksa i grada”?
- Nikako, samo je jedan “Seks i grad”!
Jeste li uključeni u kreiranje epizoda za novu sezonu kultne serije?
- Nisam. Drago mi je da i dalje postoji interes za junakinje “Seksa i grada” i da se njihovo putovanje nakon mnogo godina nastavlja. Vjerujem da će biti zanimljivo, no mene pokreću novi projekti. Jer osim što pripremam “Uncoupled”, snimam i drugu sezonu serijala “Emily u Parizu”. Razmišljamo i o trećoj, ali još ništa nije odlučeno. Vidjet ćemo kakva će biti reakcija publike na ove epizode. Izazovno je snimati u različitim državama, a kako obožavam Italiju možda Emily završi i u Rimu. No za sve treba postojati razlog, svrha i smisao.
Za “Emily u Parizu” ste angažirali kostimografkinju Patriciju Field, poznatu po vrhunskim kreacijama u “Seksu i gradu”...
- Da, Patricia i ja često zajedno radimo. Ona je genijalka, i to što sam je angažirao smatram pametnom poslovnom odlukom. A osim što ima nevjerojatan talent, pa gledateljima pruža vrhunsko vizualno iskustvo, Patricia je i iznimno duhovita žena.
Je li pandemija utjecala na vaš rad?
- Ne bitno. Usred pandemije smo snimili sedmu sezonu “Mlađe”, a u travnju krenuli raditi “Emily u Parizu”. Porasli su apetiti za produkcijom zabavnih sadržaja, no sve radimo uz brojne restrikcije i poštovanje epidemioloških mjera. Ali ne odustajemo, idemo dalje hrabro poput vojnika.
Koji vam je vaš lik najviše prirastao k srcu?
- Volim sve svoje likove jer da nije tako, ne bih im ni udahnuo život. Dragi su mi čak i ako su zločesti. Pokušavam razumjeti što ih pokreće i pronaći opravdanje za njihove postupke. Stvarajući Emily, u glavi mi je bio lik Amerikanke koja živi izvan svoje zemlje i ulazi u razne komične situacije. Kritičari su tvrdili da sam Amerikance i Francuze prikazao klišeizirano, no ja ne stvaram serijale za njih nego za publiku. Gledatelji su odlično reagirali na “Emily”, a činjenica da je lani bila najgledaniji komični serijal na Netflixu, dokazuje da je publika voli i razumije njezinu poruku.
Jesu li TV šefovi pokazivali nerazumijevanje za vaše prve projekte?
- Bilo je izazovno ponuditi serijal kao što je “Beverly Hills, 90210”, u kojem se na vrlo iskren i otvoren način govori o odrastanju tinejdžera i njihovim problemima. Cenzura je tada bila snažna i stalno smo tražili načine kako da ispričamo priču koju smo zamislili. U “Melrose Placeu” je bila borba zbog gay lika jer nismo smjeli prikazati poljubac dvojice muškaraca. Jednom smo snimili takvu scenu, a cenzori su je izrezali. Sreća što je “Seks i grad” emitiran na HBO-u: na takvim su pretplatničkim kanalima pravila drugačija nego na javnim televizijama pa sam imao mnogo veću slobodu.
Jeste li stvarajući svoje projekte očekivali da će biti toliko popularni?
- “Beverly Hills, 90210” je doista bio svjetski fenomen. Kamo god da sam putovao - od Maroka do Rusije - imao je svoju publiku. Tada sam prvi put shvatio da američki TV serijal, pisan isključivo za američku publiku, može biti univerzalan. U svakom dijelu svijeta ljudi imaju iste želje, potrebe i žudnje. “Emily u Parizu” je također američki serijal i premda je sniman u Francuskoj, govori o iskustvima Amerikanaca. Zapravo su svi moji serijali o Amerikancima, ali obraćaju se globalnoj publici jer se u njima svi mogu prepoznati.
Što vaše serijale i likove čini tako posebnima?
- Privlači me raditi nešto u čemu se i sam mogu pronaći. Sa svim svojim likovima sam se susretao u stvarnom životu, prošao kroz mnoga njihova iskustva i zato tijekom pisanja lako mogu prenijeti ono što osjećaju. Uvijek se provlači i neko zajedništvo: u “Beverly Hillsu” među školarcima, u “Melrose Placeu” među stanarima, a u “Seksu i gradu” među prijateljicama. Stvaram iskreno, ne razmišljajući o formuli uspjeha, i zasad mi dobro ide.