Slikom seta bubnjeva Charlieja Wattsa, s natpisom “Closed” (zatvoreno) na bijelom papiru, gitarist Keith Richards (77) oprostio se od svog prijatelja s kojim je punih šest desetljeća svirao u Rolling Stonesima. Njih dvojica su s pjevačem Mickom Jaggerom (78) i gitaristom Ronniejem Woodom (74) bili duša i tijelo najvećeg i neponovljivog r’n’r cirkusa kakav svijet prije njihove pojave na sceni nije vidio. U trenutku Wattsove smrti - preminuo je 24. kolovoza u privatnoj londonskoj bolnici okružen članovima najuže obitelji - zbroj godina četvorice stalnih članova Stonesa, najdugovječnijeg rock dinosaura u povijesti - iznosio je 309 godina. Na neki je način i pošteno da je prvi otišao upravo najstariji među njima, 80-godišnji Charlie Watts. Da njegovo zdravlje nije bilo dobro, jasno je otkako je sredinom ljeta objavljeno da zbog oporavka od operacije neće pratiti bend na skoroj američkoj turneji “No Filter”. Uzrok smrti nije objavljen, a što se Wattsova zdravstvenog stanja tiče poznato je jedino da se 2004. liječio od karcinoma grla - bolesti koju je otad držao pod stalnim liječničkim nadzorom.
Po standardima benda, čiji je zaštitni znak bio motiv isplaženog jezika, Charlie Watts je bio čudna sorta - miran obiteljski čovjek i nenametljiv instrumentalist kojem su se košulje i odijela šivali po mjeri. U tvitu u povodu njegove smrti Sir Elton John je to ovako sažeo: bio je ultimativni majstor na bubnjevima, briljantno društvo u svakoj prilici - od susreta u pubu do primanja u Buckinghamskoj palači - te glazbenik s najviše stila.
- Slučajno sam završio u rocku, svijetu koji me u početku uopće nije privlačio. Da me netko 1962. upitao hoće li Stonesi potrajati, ne bih se ni u ludilu kladio na nas, ma nisam nam davao ni pet minuta slave - izjavio je svojedobno Watts, kojem je prvi posao bio u londonskoj marketinškoj agenciji na West Endu, gdje nije želio dati otkaz sve dok s bendom nije potpisao diskografski ugovor.
Ljubav prema bubnjevima i jazzu
Rođen je 2. lipnja 1941. u obitelji Charlesa Richarda Wattsa, vozača teretnog kamiona zaposlenog na željeznici, i domaćice Lillian Charlotte. Charlie Boy, kako ga je zvala majka, prve je godine života proveo u gradu razrušenom od nacističkog bombardiranja iz zraka. Naime, najveći zračni napadi na London u povijesti ratovanja započeli su otprilike u isto vrijeme kad je Charlie začet i trajali su u kontinuitetu do dana njegova rođenja. Kako je obitelj, poput mnogih drugih, izgubila dom, stanovali su u montažnoj kući u Wembleyju. Jedan od prvih Charliejevih susjeda bio je njegov vršnjak David Green: živio je u istoj ulici, a ostali su najbolji prijatelj sve do kraja. Obojica su dijelila strast prema kriketu i glazbi, posebno jazzu. Slušajući bebop i cool jazz zajedno su otkrivali glazbene svjetove na gramofonskim pločama Charliejevih roditelja.
- Kad nikog nije bilo doma, zaključavali smo se u njihovu spavaću sobu i slušali ploče - ispričao je David Green, jedan od najpoznatijih britanskih jazz basista. Djetinja strast s vremenom je prerasla u kolekcionarstvo pa je Watts među diskofilima postao poznat kao vlasnik najvrednije i najveće kolekcije prvih jazz izdanja na pločama od 78 okretaja.
Čitajte i: ‘Ili ćeš završiti u zatvoru ili postati milijunaš‘: Nevjerojatan život osebujnog Richarda Bransona
- Dok se generacija odvaljivala na Elvisa Presleyja, moji idoli bili su Miles Davis, Dexter Gordon i posebno Charlie Parker - izjavio je Watts. U isto doba krenuli su i njegovi svirački “koraci”, a prvi instrument bio mu je bendžo, roditeljski dar za rođendan. Kad je dobio žuljeve od neprekidnog navlačenja žica, svoj je bendžo - odrezavši mu vrat i uklonivši žice - jednostavno pretvorio u bubanj.
- Jedan od razloga je bila i snimka bariton saksofonista Gerryja Mulligana, koju sam kao klinac čuo kod kuće na radiju. Bila je to “Walking Shoes” s Chicom Hamiltonom na bubnjevima. Dotad sam maštao o tome kako ću postati saksofonist - govorio je. Kad su roditelji zapazili Charliejevu strast prema bubnjanju, za Božić 1955. darovali su mu prvi osnovni set, a on je istovremeno nabavio i prugasto odijelo, kakvo je nosio njegov glazbeni idol, saksofonist Charlie Parker - The Bird. Prva iskustva kao tinejdžer stjecao je u lokalnim jazz sastavima, s kojima je nastupao u londonskim klubovima i pubovima.
‘Da me netko 1962. pitao hoće li Stonesi potrajati, ne bih se ni u ludilu kladio na nas. Nisam nam davao ni pet minuta slave’.
- Bilo je nastupa na kojima nije bilo doslovce nikog. Osim možda djevojke nekog člana benda i konobara koji je zijevao za šankom. No, nas je bilo baš briga, s istom strašću nastupali bismo i pred punim klubom. Bilo nam je najvažnije da smo skupa i da sviramo - prisjetio se. Kao 17-godišnjak već je skupa s Greenom bio u bendu Jo Jones All Stars, a nakon mature u Umjetničkoj školi Harrow zaposlio se u marketinškoj agenciji Charlieja Danielsa. Tada je upoznao i buduću suprugu Shirley Ann Shepherd, dvije godine stariju od sebe: s njom je proživio idućih šest desetljeća i ostao joj vjeran sve do smrti. Ni na profesionalnu prekretnicu nije dugo čekao: 1962. Watts je unovačen u bend Blues Incorporated, oca britanskog bluesa Alexisa Kornera, jednog od najvažnijih glazbenika na tadašnjoj sceni. Probe su održavali u jazz klubu Ealing, a na njih su dolazili i Mick Jagger, Brian Jones i Keith Richards - trojka koja je s klavijaturistom Ianom Stewartom, basistom Dickom Taylorom i bubnjarom Mickom Avoryjem činila prvu postavu Stonesa. U prvu postavu bio je, dakako, pozvan i Watts, ali je on, kao i uvijek, možda i zato jer je nekoliko godina stariji od Jaggera i Richardsa - bio oprezan.
- Nije mi se nikamo žurilo, znao sam da će me ponovno zvati ako su dovoljno zagriženi i prežive porođajne muke - ispričao je.
Bio je u pravu: nakon par mjeseci je Avory izletio iz benda - kasnije se pridružio braći Rayu i Daveu Daviesu u The Kinksima, a nakon neuspjelih eksperimenata s Carlom Littleom i Tonyjem Chapmanom, Wattsu je pripalo mjesto za bubnjevima. Prvi nastup sa Stonesima odradio je 12. siječnja 1963. u klubu Ealing Jazz, a u lipnju iste godine bend je objavio i prvi singl “Come On”, obradu pjesme Chucka Berryja. Bio je to početak zvjezdane priče koju ništa nije moglo zaustaviti: već u lipnju 1964. bili su prvi na britanskoj listi s pjesmom “It’s All Over Now”, a iduće godine s hitom “(I Can’t Get No) Satisfaction” pokorili su i SAD. Strelovitom usponu The Rolling Stonesa pridonio je i imidž divljih, seksualno neukrotivih momaka, sklonih svim vrstama ekscesa, kao kontrapunkt dobrim dečkima iz Liverpoola - Beatlesima. No, trebalo je vremena i mnogo frustracija s obje strane da se poveže naizgled nepovezivo - Charlie Watts i žestoki zvuk kojem su težili Stonesi. “Charlie svira krasno, fenomenalan je glazbenik, ali njegova izvedba s rock’n’rollom - nema nikakve veze”, glasi dnevnički zapis Keitha Richardsa iz 1963. na čijem kraju zaključuje da je Watts ipak - sjajan tip.
Tajno vjenčanje
Razlikovao se i karakterom, ne samo muzičkim preferencijama: Watts je bio i ostao jedini član benda koji je cijeli život proveo s istom ženom, dok su ostali nizali afere, a partnerice mijenjali poput čarapa. Mick Jagger, primjerice, ima osmero djece s pet različitih žena - prvorođena Karis Hunt danas je 50-godišnjakinja, a najmlađi Deveraux Basil u prosincu će proslaviti peti rođendan. Keith Richards dobio je pak petero djece s dvije partnerice, a Ronnie Wood njih šestero s tri žene. Sve njihove afere Watts je promatrao s distance, a kolegama iz benda zatajio je i vlastito vjenčanje.
Sa suprugom Shirley vjenčao se 1964. u najužem obiteljskom krugu, a o tom događaju nije obavijestio niti menadžera Andrewa Looga Oldhama. Legendaran je i podatak kako se s australske turneje 1965. vratio s minusom na računu, jer je cijeli honorar potrošio na interkontinentalne telefonske pozive supruzi, dok su bend u svakom hotelu čekale djevojke željne zabave s divljim rock zvijezdama.
Prvi portret opreznog i osjetljivog čovjeka, koji se koliko god je to bilo moguće distancirao od seksualnih afera, droge i senzacionalističkih naslovnica koje su putujući cirkus kotrljajućeg kamenja u stopu pratile 60-ih i 70-ih, dokumentirao je irski redatelj Peter Whitehead u filmu “Charlie Is My Darling” nastalom na irskoj turneji 1965. Još se više povukao kad mu je supruga zatrudnjela - kćer Seraphinu dobili su 18. ožujka 1968.
- Dok je ostatak benda na turnejama tulumario, ja sam bio u hotelskoj sobi: slušao sam jazz i crtao namještaj: nacrtao sam svaku sobu i svaki krevet u kojem sam spavao od 1967. do danas - izjavio je u razgovoru za Rolling Stone 1996. Još je dojmljivija priča s početka 70-ih kad su Stonesi bili pozvani na party u vili Hugha Hefnera, vlasnika Playboya. Bazeni i jacuzziji bili su puni razgolićenih zečica, alkohol je tekao u potocima, droga se otvoreno nudila na svakom uglu... A kako je Watts proveo večer? Prema legendi zoru je dočekao zaključan u sobi s automatima za igru.
No, i on je bio sam čovjek: izazovima seksa, alkohola i droge popustio je sredinom osamdesetih. To kaotično razdoblje obilježile su nikad brutalnije svađe u bendu, posebno za vrijeme rada na albumu “Dirty Work” 1985. Članovi benda bili su zasićeni, na rubu pucanja i neprestano su se međusobno svađali. Kako nevolja nikad ne dolazi sama, Wattsova kći Seraphina je uhvaćena s jointom i izbačena iz škole, a on se nakon faze teškog opijanja navukao na heroin. Priča je bila toliko šokantna da je u nju bilo nemoguće povjerovati ako ste Wattsa dobro poznavali. Srećom, narkomansko prokletstvo - da obično prvi odu oni koji se zadnji navuku - nije se ispunilo.
‘Stonesi su kao droga, s razlikom da se s njih ne možete skinuti’, rekao je Watts
- Sam sebe više nisam poznavao, pretvorio sam se u životinju. S Mickom sam bio u katastrofalnim odnosima, u Amsterdamu smo se 1984. u pet ujutro i potukli, a brak mi se također raspadao. Spasili su me Keith, koji se potpuno angažirao da krenem na odvikavanje, i supruga Shirley koja je zaprijetila da će otići sa Seraphinom ako hitno ne promijenim ponašanje - ispričao je Watts. U sklopu terapije sa suprugom je kupio veliko imanje u Devonu, gdje su se posvetili uzgoju arapskih trkaćih konja i pasa ovčara.
Okosnica benda
- Životinje i život u prirodi imaju terapeutsku moć: ako im to dopustite, preko noći vas dovedu u red i harmoniziraju vaše odnose s drugima. Upravo to se meni dogodilo - izjavio je. Uz to se posvetio jazzu i osnovao je vlastiti big bend u kojem je okupio 32 vrhunskih britanskih glazbenika. Nakon toga na red su došli kvintet, projekt s kolegom Jimom Keltnerom kojim su odali počast najvećim jazz bubnjarima, te boogie woogie bendu ABC&D. A 1989. se vratio i svom glavnom poslu, u The Rolling Stonesima, kad se bend ponovno okupio nakon višegodišnje stanke.
Čitajte i: Kralj intervjua čiji se poziv u show nikad nije odbijao, ženio se osam puta, a umro je kao samac
- Svi misle da smo Mick Jagger i ja okosnica Stonesa. No, da za bubnjevima nema Charlieja, benda ne bi ni bilo. Pomolite se kome god hoćete da nikad ne saznate kako bismo zvučali bez njega: Watts je srce našeg benda - izjavio je Keith Richards.
Wattsovo ime, osim na listi najboljih r’n’r bubnjara, stalno se nalazilo i na popisu najbolje odjevenih muškaraca na svijetu. Svoj stil bazirao je na klasičnoj engleskoj eleganciji, košuljama i odijelima šivanima po mjeri u Savile Rowu. Osim toga, obožavao je kriket, a sa suprugom Shirley najviše vremena je provodio u konjušnicama njihova imanja Halsdon Manor iz 16. stoljeća u Doltonu. Uživao je u ulozi djeda i obožavao unuku Charlotte Watts (24), čijim se uspjesima na modnoj pisti i dizajnerskim kreacijama ponosio.
- Iskreno, pojma nemam što bih radio u mirovini, zato o njoj ni ne razmišljam. Stonesi su kao droga s jednom razlikom - s njih se ne možete skinuti - izjavio je u jednom od svojih posljednjih intervjua glazbenik koji je svoj posljednji nastup odradio lani preko videozida usred pandemije koronavirusa.
