"Neobičan je to osjećaj, jer sam navikao kretati se po pozornici, penjati se na zvučnike, skakati i plesati, a sada svojoj publici mogu jedino u ritmu pjesme mahati štakama. Ali ljudi to izgleda smatraju simpatičnim i apsolutno me razumiju, pa je na koncertima atmosfera odlična, možda i bolja nego inače", govori popularni pjevač Jasmin Stavros, koji se nakon tjedana suživota sa štakama umorio od kretanja s medicinskim pomagalima i ovisnosti o pomoći drugih prilikom odijevanja, pakiranja i nabavke.
Što kažu liječnici, kakvo je stanje?
- Kost čini se sporije zarasta od prvih predviđanja, pa na štakama, kako stvari stoje, ostajem još dva mjeseca, sve do 1. studenog.
Štaka biste se znači mogli riješiti baš na 67. rođendan?
- Da, to bi mi bio najljepši dar koji mogu zamisliti.
Što se zapravo dogodilo, kako ste se ozlijedili?
- U trenutku neopreza koji skupo plaćam zatrčao sam se po mokrim stepenicama prema dvorištu, poskliznuo se i nespretno pao. Pritom mi se noga zakrenula, a meni se zacrnilo pred očima. Ostao sam tako ležati, a ukućani su, začuvši jauke, odmah pozvali Hitnu pomoć. Doktori su dijagnosticirali da sam se pri padu jako natukao, te da mi je peta na lijevoj nozi, koja je u međuvremenu bila jako natekla, napukla.
I?
- Onda sam napravio novu glupost, jer sam unatoč protivljenju liječnika koji su mi odredili strogo mirovanje, održao nekoliko nastupa. Bilo je to jače od mene, jer mi nije padalo na pamet da nakon godinu i pol stanke zbog korone - sad ponovno otkazujem nastupe. Zapravo sam mislio da to nije ništa strašno, nego da će bol proći i noga zacijeliti sama od sebe. No, postajalo je sve gore, pa sam opet završio u karlovačkoj Općoj bolnici.
Čitajte i: Jasmin Stavros: 'Svašta sam čuo o sebi loše, a prošao sam sva hodočašća svijeta'
Tko vas liječi?
- Doktor Čačić sa svojim sjajnim timom. Beskrajno sam mu zahvalan jer brine o meni, svaki dan me zove da pita kako sam, a kad god imam pitanje ili kakvu nedoumicu mogu mu se javiti. Jako mi je pomogao i Neno, moj novi prijatelj, koji mi je nabavio potrebna medicinska pomagala bez kojih se ne bih mogao kretati.
Jeste li zažalili što niste otkazali nastupe?
I je, i nije. Na koncerte bih bio otišao i sa samrtne postelje, toliko sam se zaželio nastupa, veselja i publike. Ali mi je žao što sam sad mnogo duže osuđen na život sa štakama.
A kako vozite?
- Srećom, davno sam nabavio auto na automatski pogon, pa ne ovisim o drugima za prijevoz. To mi znatno olakšava situaciju.
Što kaže vaša supruga Žarka?
- A što bi rekla!? Brine se, pomaže mi i moli se za mene. Jer petnu kost sam slomio baš kad sam se potpuno oporavio od operacije desnog koljena. Eto, ima nešto u onoj da nesreća nikad ne dolazi sama.
Kako ste proveli ljeto?
- Hvala Bogu da su epidemiološke mjere popustile, pa je bilo i nastupa kojih sam se zaželio. U lipnju sam na CMC festivalu u Vodicama predstavio pjesmu „Umri muški“, a posljednji nastup bez štaka odradio sam u srpnju u Otočcu pred deset tisuća ljudi. Već idući koncert s Mladenom Grdovićem i Zlatkom Pejakovićem - prozvali smo se Tri mušketira - na Novogradiškom ljetu u kolovozu pred dvanaest tisuća ljudi odradio sam na štakama.
Jeste li imali tremu?
- Da. Nisam znao kako će to izgledati, hoću li izdržati, kako će publika reagirati, ali je sve ispalo sjajno. A mene su opili i pjesma i veselje, pa sam se opet malo previše isforsirao i pogoršao si zdravstveno stanje.
Jeste li stigli i do Korčule, gdje se tradicionalno odmarate?
- Da, i sad sam na Korčuli, gdje na terasi svoje kuće u Prigradici točam noge u lavoru i uživam u pogledu na morsko plavetnilo. To mi je najveći gušt, jer ne mogu u ribe i u more.
Tko je sve s vama?
- Supruga i sin Krešo, a bio je tu i mlađi sin Milo s unukom Milom, ali su se morali vratiti kući jer je Milu počela škola.
Čitajte i: Novi život Jasmina Stavrosa na bregima: Svaki dan čitam Sveto pismo i molim krunicu
Je li vam unuk talentiran za glazbu?
- Milo je fenomenalan 12-godišnji dječak i glazbeno iznimno nadaren. Ima raspon glasa od tri oktave i apsolutni sluh, kako mi se čini, pa se nadam da će nešto napraviti s tim svojim Božjim darom. Ako ja s rasponom od dvije oktave mogu pred publiku, pitam se što bi tek on sve mogao napraviti.
Spremate li novi album?
- Da. Izbacio sam novu pjesmu “Da vrati se sve na staro” koju publika jako voli, a radi se i na drugima. Napisali su je Zvonimir Dropulić i Marija Badovinac, snimljena je u DLM studiju u produkciji Ljube Šeperića. Aranžman potpisuje Mirko Šenkovski Geronimo, koji je puno surađivao s Halidom Bešlićem. Pjesma je odmah postala hit jer je iskrena, dolazi iz srca, a govori o svima poznatom osjećaju otkako nas je korona pokosila: "Dao bih sve da mogu s vama popit piće s nogu, da vrati se sve na staro, to bi bilo ono pravo..."
Ne možete se znači naviknuti na novo normalno?
- A tko može? Tko normalan ne želi da sve ovo vezano uz koronu ne stane? Svima nam fali dobre pjesme i veselja, ali pokazali smo da naša zabavnu glazbu ni korona ne može pokositi. Zabava, veselje i smijeh najbolja su terapija od turobne i mučne stvarnosti. Umorila me korona i kako kažem u pjesmi dao bih sto Amerika da se čim prije vrati sve na staro.