Radim po kući, idem na pijacu, šećem, mnogo čitam, kuham - to je moj recept za dobru starost, kako bih sačuvala mentalnu i fizičku kondiciju. Zapravo, živim da bih radila i radim da bih živjela, a glumit ću dokle me zdravlje služi i redatelji me budu zvali. Mislim da ću, kad ne budem mogla raditi, uvenuti od tuge kao biljka... Zasad dobro nosim svoje godine, ali pritišću me, poput tenka, sve one osobe koje su se zbog uloga nataložile u meni u sedam desetljeća karijere - govori glasovita srpska glumica Mira Banjac, 90-godišnja legenda jugoslavenskog filma.
Ostvarila je dosad 160 uloga i dobila tri Zlatne arene: malo je igrala negativke, a uglavnom tople, obične žene iz naroda, koje i današnji gledatelji vole i prepoznaju.
Zapamćene su njezine role u filmovima “Čuvar plaže u zimskom periodu” Gorana Paskaljevića, “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića, “Ne naginji se van” Bogdana Žižića, “Sjećaš li se Dolly Bell” Emira Kusturice, “72 dana” Danila Šerbedžije, “Zvizdan” Dalibora Matanića te u TV serijama “Marija” Stipe Delića, “Vratiće se rode” Gorana Gajića...
Starost joj je dala golemu mladost
Mira Banjac kaže da ima višak energije, da joj je starost dala golemu mladost kojoj se treba odužiti - zato neumorno snima filmove i TV serije. Radovala se da će - i to prvi put - napokon prošetati crvenim ćilimom na Sarajevo Film Festivalu, otvorenom crnom komedijom Pjera Žalice “Koncentriši se, baba”, u kojoj glumi da je na samrtnoj postelji i treba raspodijeliti nasljedstvo.
S ekipom filma ‘Zvizdan’ 2015. u Cannesu: Dado Ćosić, Lukrecija Tudor, Mira Banjac, Tihana Lazović, Dalibor Matanić, Nives Ivanković, Goran Marković, Ankica Jurić Tilić.
S ekipom filma ‘Zvizdan’ 2015. u Cannesu: Dado Ćosić, Lukrecija Tudor, Mira Banjac, Tihana Lazović, Dalibor Matanić, Nives Ivanković, Goran Marković, Ankica Jurić Tilić.
No, festival je zbog pandemije preseljen u virtualna prostranstva pa je iz svojeg novosadskog doma - u kojem živi sa sinom Branislavom Jovanovićem (69), umirovljenim filmskim i TV snimateljem - pratila što se zbiva sa Žaličinim filmom. I doznala da ga je u prva dva sata prikazivanja vidjelo čak 14 tisuća gledatelja u 42 zemlje.
Iza sebe ima jedan brak
Tijekom snimanja u Sarajevu, u kojem dotad nije bila trideset godina, u studenome 2019. pro slavila je 90. rođendan. Cijela ekipa joj je priredila feštu s nekoliko torti: našalila se kako su joj mogli napraviti i svadbu, ali “još mi je rano za udaju”, ipak je rezonirala. Mira Banjac iza sebe ima jedan, mladenački brak, s inženjerom šumarstva Andrejem Jovanovićem. Upoznala ga je u Srijemskoj Mitrovici gdje je dobila prvi kazališni angažman nakon završetka novosadske Državne glumačke škole, koju je pohađala u prvoj generaciji.
- Moj muž je bio egzaktan čovjek, iz jedne sasvim druge priče. Razveli smo se kad je našem sinu bilo pet godina, ali ostali smo u dobrim odnosima sve do njegove smrti. Poslije bračnog iskustva shvatila sam da je važno imati pokraj sebe osobu sličnih interesa. Nisam se htjela ponovno udavati, posvetila sam se sinu i kazalištu, a pomagala mi je moja majka Olga.
Imala sam božanstvenu majku, ona je bila ključna osoba u mom životu. Vjerovala je u mene, obožavala je kazalište, bilo joj je drago da sam glumica, što mojoj familiji nije baš bilo po volji. Na žalost, nije doživjela da me vidi u nekim velikim ulogama. Umrla je 1962. od srčanog udara, u 52. godini, dok sam bila u Poljskoj na svojoj prvoj inozemnoj turneji - priča glumačka diva koja je na kazališnu pozornicu prvi put stala u Zagrebu.
Nikad se ne bi željela vratiti u mladost
Kao 15-godišnjakinja u rodnom se Erdeviku u Srijemu pridružila kulturnoj sekciji Prve proleterske brigade, s kojom je propješačila put do Trsta, gdje je prvi put vidjela more. Na vojnoj priredbi u zagrebačkom HNK, u svibnju 1945., recitirala je pjesmu o Zagrebu, koju je napisao vojnik iz Šibenika. Sjeća se da je bila smještena kod obitelji Pavlica u Mihanovićevoj ulici.
'Ja sam mala, niska rastom, nemam nijednu karizmatičnu crtu i morala sam se svojski truditi. Rano sam shvatila da trebam težiti tome da postanem karakterna glumica.'
'Ja sam mala, niska rastom, nemam nijednu karizmatičnu crtu i morala sam se svojski truditi. Rano sam shvatila da trebam težiti tome da postanem karakterna glumica.'
Osim te avanture i zadivljenja pozornicom, nikad se, tvrdi, ne bi željela vratiti u djetinjstvo i mladost. Jer nije bila sretno dijete. Oca Teodora, rođenog Amerikanca, posljednji put je vidjela kao četverogodišnja curica. Sputan malom sredinom u Erdeviku na obrocima Fruške gore, vratio se u Detroit.
- Moja baka je emigrirala u Ameriku, a za vrijeme prohibicije obogatila se na proizvodnji viskija. S mojim ocem, dok je bio mladić, vratila se u tadašnju Jugoslaviju, ali njega ovdje ništa nije moglo zadržati. Otac je želio da mama i ja dođemo k njemu u Detroit, poslao nam je putne karte, ali moji su se ujaci usprotivili dugom putovanju brodom. Pisao je još nekoliko puta, onda su pisma s vremenom prestala stizati. Moja majka je stoički podnijela te teške godine. Čuli smo da je u Drugom svjetskom ratu bio u američkoj avijaciji. Za jednog gostovanja s kazalištem u Detroitu, otišla sam na njegovu adresu. Ali nisam pozvonila... Nakon svega ostala mi je mučna uspomena i dugo sam zazirala od učenja engleskog jezika - prisjeća se Mira Banjac, koja se oduvijek oslanjala samo na sebe, stoga joj je životni moto - dok je meni mene.
Lik logorašice njezin je najzahjevniji pothvat
Svojim najljepšim i najzahtjevnijim pothvatom smatra glavnu ulogu logorašice Marije u istoimenoj TV seriji. Uz nju su glumile Semka Sokolović Bertok, koja joj je bila najbolja prijateljica Dina Rutić iz Beograda i Manca Košir iz Slovenije. Za godinu dana snimanja prokrstarila je Istru i Sloveniju uzduž i poprijeko, i mogla bi, kaže, zatvorenih očiju ponovno proći tim stazama.
Kad se serija 1977. prikazivala na tadašnjoj Jugoslavenskoj televiziji, ulice su u cijeloj zemlji bile prazne, a i danas dobiva pisma naslovljena na - Mariju. Prije šest godina u Zagrebu je snimala “ Zvizdan”, a nakon intervjua na Hrvatskoj televiziji darovali su joj kopiju svih sedam epizoda “Marije”. I dirnuli je tom gestom.
Mira Banjac najdulje je bila vezana za dvije teatarske kuće - Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu i potom beogradski Atelje 212. Nakon umirovljenja početkom 90-ih odlučila je staviti točku na kazališne izvedbe, a žudeći za laganijim i opuštenijim životnim ritmom vratila se iz Beograda u Novi Sad. Ali tek tada počela je punom parom snimati filmove, kao da je, kaže, uskočila u brzi vlak.
U filmu ‘Koncentriši se, baba’ glumi ženu na samrtnoj postelji koja svoj imetak mora podijeliti nasljednicima
U filmu ‘Koncentriši se, baba’ glumi ženu na samrtnoj postelji koja svoj imetak mora podijeliti nasljednicima
Godine joj sad diktiraju da glumi svoje vršnjakinje, a nevjerojatno je to da je ulogom 90-godišnje žene započela kazališnu karijeru prije sedamdesetak godina. U tih sedam desetljeća naigrala se, kako kaže, svega i svačega, ali uvijek je trebala “opravdati” osobu koju je igrala.
- Ja nisam bila atraktivna glumica, nikada nisam bila zvijezda. Postupno sam se razvijala, kao rijeka ponornica. Ja sam mala, niska rastom, nemam nijednu karizmatičnu crtu, i morala sam se svojski truditi sa svojim kratkim rukama, kratkim nogama i malim očima. Nikad nisam rekla režiseru ili kamermanu: “Molim vas, dobro me snimite!”. Znala sam se “poništiti” za svaku ulogu, bez imalo kompleksa i taštine. Kako sam karakterna glumica, rano sam shvatila da je to ono čemu trebam težiti. Jedino je moja majka patila zbog toga što su moje kolegice Ružica Sokić i Vera Čukić lijepe i dotjerane, a ja mala i neugledna. No Bog me poštedio taštine da ne zavidim lijepim glumicama s dugim nogama. Nikada nisam tražila ulogu. I nikada mi ništa nije uskraćeno. Uvijek su me našli, a kad me redatelji zovu, znam da me trebaju. Nisam konfliktna osoba, i u 45 godina u kazalištu nisam se posvađala ni s jednim kolegom. U Ateljeu 212 atmosfera je uvijek bila obiteljska - kaže glumica, koja toplu atmosferu stvara i u svojem domu dandanas.
Ne odriče se cigareta
Ručak je ondje ritual. U dnevnom boravku uvijek postavlja stol - premda samo za sebe i sina - kao da će doći gosti: bijeli stolnjak, ubrusi, lijepi escajg.
Beogradska glumica živi sa sinom Branislavom Jovanovićem, umirovljenim filmskim snimateljem.
Beogradska glumica živi sa sinom Branislavom Jovanovićem, umirovljenim filmskim snimateljem.
- Zato što su to jedini trenuci kad se osjećamo kao obitelj. To je naših zajedničkih sat-dva kad smo opušteni. Pomalo se bojim, kad ja umrem, sin ništa od toga neće imati. Razveden je, nema djece... i bit će mu teško. Polako putujem i u redu sam za odlazak tamo gore, ali ne guram se preko reda. Kad me jednom više ne bude, voljela bih da ostane samo ono što su ljudi zapamtili o meni, kao čovjeku, glumici, prijatelju. To je vrednije od svih nagrada i priznanja - kaže glumica koja se ni u 91. godini ne odriče svog jedinog poroka - cigareta.
Uživa u njima uz jutarnju i popodnevnu kavu dok je ispija na terasi svojeg stana. Kad nije mogla izlaziti zbog prvog vala korone, sređivala je kućnu biblioteku, a drugi val vrlo teško joj je pao. Malo je potonula, priznaje, ali ne da se. Uostalom, na stolu trenutačno ima ponude za snimanje dva filma. A bit će i još festivala.
Čitajte i:
Fatalna za holivudske mogule: Nemilosrdno ih zavodila, ucjenjivala i na kraju uništila karijere