Predstava "Razbijeni vrč", premijerno postavljena u nedjelju u Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Lee Anastazije Fleger, šarmantan je spoj komedije, tragedije, satire i farse u lepršavoj predstavi koja nemoral društvenih elita pretvara u predmet zabave i sprdnje.
Brojni poznati kolege došli su na premijeru ovog kazališnog komada postavljenom po tekstu njemačkog dramatičara Heinricha von Kleista, čiju je praizvedbu 1808. u svojem kazalištu u Weimaru režirao sam Johann Wolfgang Goethe, "Razbijeni vrč" zabavna je priča o korumpiranoj hulji od suca koji biva nadmudren u vlastitoj parnici. Kroz minuciozno seciranje društva i državne vlasti, Kleist u ovom komadu do ekstrema dovodi misao da "ruka ruku mije", smještajući nemoral u sam epicentar sudstva.
Mladić Robert (Filip Detelić) optužen je da je razbio sentimentalno vrijedan keramički vrč majke svoje bivše zaručnice, koja ga odluči tužiti. Slučaj dolazi pred lokalnoga suca Adama, do srži korumpiranog, lijenog, nemoralnog i posve nezainteresiranog predstavnika vlasti koji vrijeme provodi dokono ispijajući poklonjene šampanjce i časteći se pršutima i drugim delicijama iz svoje bogate riznice "donacija" – dobara dobivenih u zamjenu za povoljnu presudu.
Adama glumi Marko Makovičić, kojega zatičemo u njegovu raskošnom budoaru, duboko zavaljenog u mekanu fotelju, okruženog kristalom i blještavilom, dok oko njega plešu i nastoje mu se umiljeti dvije koketne sudske službenice (Josipa Anković i Lana Meniga) i jedan zavodljivi sudski pomoćnik (Karlo Mlinar). Neraspoložen je, ima veliku ranu na glavi a desna mu je noga ozlijeđena, no kad ga sudski pisar (Matija Šakoronja) ispituje što se dogodilo, automatski oživljava odgovarajući barokno ukrašenim izmišljotinama.
Sudac Adam ne sjeća se kad je zadnji puta doista vodio neku parnicu – on sve rješava "dogovorom". Arhiva spisa mu je u kaosu, nema pojma gdje mu je sudačka halja, ne sjeća se gdje je zametnuo periku. Sve to ne bi ga osobito brinulo da se na vratima uskoro ne pojavljuje državni inspektor Valter (Hrvoje Kečkeš), koji obilazi lokalne suce i nadzire njihov rad, u sklopu napora središnje vlasti da dovede sudstvo ‘u red‘.
Čitajte i: Urnebesne počasti u Londonu! Zlatni grudnjak za Lady Gagu i srednji prst Vladimiru Putinu
No, kako će se ubrzo ispostaviti, cilj pritom nikako nije javno razotkrivati pokvarenost u redovima sudske vlasti - potrebno je, kako više puta naglašava Valter, samo uvesti malo kontrole i usput obavezno zaštititi i sačuvati dostojanstvo profesije u očima puka. Svojim dolaskom Valter naprasno prekida Adamovo kabaretski započeto mamurno jutro i, vješto ignorirajući sve njegove pokušaje izvrdavanja, prisili ga da održi zakazanu parnicu.
Univerzalna priča
U sudnicu nahrupljuje posvađana družina, oštećena vlasnica razbijenog vrča Marta (Anita Matić Delić), njezina kći Eva (Mirela Videk Hranjec) u čijoj se sobi večer prije dogodio nesretan slučaj, optuženi mladić Robert (Filip Detelić) i njegov otac (Damir Poljičak).
Slijedi beskrajan niz temperamentnih izgovora, zavlačenja i prebacivanja krivnje, te vrlo brzo i inspektoru i publici postaje jasno da Adam ima neke veze sa slučajem, pri čemu najveći dio komičnog efekta ovoga komada proizlazi iz njegovih silnih izmotavanja, pokušaja utjecanja na svjedoke i neprestanih nastojanja da se saslušanje prekine zbog redovite stanke.
Makovičić je ovoj ulozi dao vrckavu duhovitost i opuštenu razigranost, utjelovivši lik koji je – sa svojim smiješno izvedenim replikama, skakanjima samome sebi u usta, očitim spletkarenjem i hinjenom zaprepaštenošću u kombinaciji s nestručnim sudačkim postupcima – satirični epicentar čitavoga komada. Duhoviti kontrapunkt Makovičićevoj farsičnoj klauneriji daje ozbiljni i neprekidno zgranuti Kečkeš.
Oko tog humorističnog duopola raspreda se ‘slučaj‘. Uz beskrajna zastranjenja u nebrojene nevažne pripovjedne rukavce, Marta iznosi svoju priču tvrdeći da je vrč razbio Robert. Robert, u nešto manjoj mjeri sklon digresijama, tvrdi da je krivac drugi muškarac kojega je zatekao u Evinoj sobi došavši joj u nenajavljeni posjet a kojega, međutim, ne može identificirati jer je ovaj pobjegao kroz prozor. Eva, pak, sramežljivo čitavo vrijeme šuti.
Sve to tek je kostur zapleta, iz kojega se granaju brojne teme kojima "Razbijeni vrč" zasijeca u društveno tkivo svojega vremena, koje nije toliko različito od našega vremena. Na to upućuje i ova adaptacija (koju potpisuju Fleger i dramaturginja Nikolina Rafaj), u kojoj su ukinute jasne prostorno-vremenske reference, a svevremenskoj kontekstualizaciji pridonosi i eklektična vizualna estetika predstave, koja obuhvaća sve, od renesansnih kostima do kožne jakne (scenografi su Zdravka Ivandija Kirigin i Matej Kniewald, a kostimografkinja Tea Bašić Erceg).
Tko je misteriozni muškarac iz Evine sobe i kakve veze s vrčem ima sudac Adam slučajno će otkriti Robertova teta Brigita (Mia Anočić-Valentić), a iako predstava završava pomalo neočekivano, upozorenjem na problematiku utišanih žrtava i oslobođenih krivaca, "Razbijeni vrč" u osnovi je prava ‘feel-good‘ predstava puna smiješnih situacija i duhovitih replika.
