Današnji svečani ručak u čast francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u Smaragdnoj dvorani zagrebačkog hotela Esplanade oduševio je visoke goste jer je osmišljen kao profinjeno prožimanje gastronomija Francuske i Hrvatske - najboljeg iz obje zemlje. Po istom principu točena su pjenušava i mirna vina, a za sve je bila, kako dodznajemo, zadužena chefica Ana Grgić i njezin tim.
Gozbu za stotinjak uzvanika započela je, saznajemo, terina od prepelica s pečenim rajčicama i torticama od poriluka, čime se odalo priznanje nacionalnom francuskom specijalitetu, quicheu od poriluka.
Nastavilo se s rižotom od tartufa i lističima pačkog sira: gomoljastom delicijom mogu se pohvaliti obje zemlje, mi imamo istarske tartufe, a Francuzi se diče tartufima Perigord. Dakako, svjetska su velesila u proizvodnji biranih sireva, no listići delicije s Paga dokaz su da se i Hrvatska ima čime pohvaliti.
Ipak, kad je kao glavno jelo poslužena janjeća koljenica s kremom od celera, zapečenim krumpirom s ružmarinom i umakom od začinskog bilja, vidjelo se da se u gastronomiji zemlje domaćina ozbiljno pristupa delikatnom mesu uz korištenje začina s daškom francuskog juga.
Od gastronomskog zajedništvo odstupilo se jedino kod deserta: Zagrebu u čast, poslužene su šnenokle, krema od vanilije te marmelada od šumskog voća i metvice.
Točio se pjenušac Tomac Diplomat Extra Brut (stiže s Plešivice, hrvatske Champagne regije). Od cijelih vina točen je “Pošip Nerica” iz 2020. vinarije Nerica s Korčule te “Korak Sauvignon” berba 2020., iz vinarije Korak, Plešivica.
Od crnih vina ponuđen je “Plavac mali Majstor” iz 2016., vinarije “Jako vino” iz Bola na Braču.
Jelovnik je, kako doznajemo osmislila chefica kuhinje hotela Esplanade, Ana Grgić koja je i i ovaj put opravdala titulu kulinarske velemajstorice.
Za ono najvažnije, što ne može dati ni najbiranije jelo niti najistančanija fina kapljica svijeta, osjećaj dobrodošlice visokim gostima iz srca, pobrinula se hrvatska diva Tereza Kesovija.
Kako je i najavila, zapjevala je “Larinu pjesmu” kojom se proslavila u Parizu.
Slušajući je, visokim gostima, najvišim hrvatskim političkim dužnosnicima i uglednim uzvanicima bilo je jasno zašto je pjevačica tom pjesmom u četiri navrata dizala pariški dvoranu L'Olympia na noge.