Umirovljena sutkinja Đurđa Tedeschi bila je među poznatim osobama u publici koja nije željela propustiti sinoćnju premijeru predstave "Svijetlo pada" u Zagrebačkom kazalištu mladih. Povratak iz Dubrovnika u Zagreb i odlazak u kazalište bio je još jedan sjajan povod za styling koji je privukao pažnju.
Već prepoznatljiva po kombinacijama u crnoj boji, Tedeschi je i ovoga puta ostala vjerna sebi. Odabrala je crnu haljinu asimetričnog kroja s prozirnim rukavima.
Modnu kombinaciju dodatno je podigla vještim izborom detalja - šeširom, sandalama, torbom i brošem. Tako je plave sandale s remenčićima na petu sjajno upasirala s brošem slične nijanse koji je stavila na bok haljine, dok je mekana torba bila tek koju nijansu svjetlija. Styling je zaokružila elegantnim pokrivalom za glavu s crnom ružom od tekstila.
Poznata po specifičnom modnom ukusu koji nikad ne prođe nezapaženo umirovljena sutkinja ni ovog puta nije razočarala, baš naprotiv.
Među poznatima bila su još neka poznata lica - od mnogima omiljenog HTV-ovog voditelja Davora Meštrovića, njegove kolegice Danijele Trbović, preko glumice Senke Bulić i Mirana Kurspahića, do koreografkinje Snježane Abramović Milković, glumice Marije Sekelez i Rumjane Meštrović, novinarke Zrinke Vrabec Mojzes i feministkinje Rade Borić.
Inače, ovo je bila prva izvedba neke Stephensove drame u Hrvatskoj u režiji Janusza Kice, s čijim se redateljskim senzibilitetom dramski rukopis ovog teksta iznimno dobro poklapa.
Drama Svjetlo pada (2019.), okrutna i nježna, istodobno je i prikaz jedne disfunkcionalne obitelji rasute po sjeveru Engleske i duboka meditacija o smislu života koji najjače bljesne u blizini smrti. Radnju pokreće unutarnji dijalog sa samom sobom žene od pedesetak godina, u trenutku u kojem iznenada umire od moždanog udara, trenutku koji se potom izmiče iz vremenskog slijeda i povezuje situacije u kojima se nalaze njezine dvije kćeri, sin i muž. A ona im, u tom izmaknutom trenutku, može svjedočiti, pa čak i reći ono što je ostalo neizgovoreno i nezavršeno. Eliptične, paralelne, scene i dijalozi vode do preciznih psiholoških profila, u samu srž transgeneracijske traume, uz gorki humor i hrabru nadu u zalječenje, bez imalo patetike i suvišnih riječi. Svjetlo koje pada ono je koje obasjava i ono koje se gasi.
Predstava traje 135 minuta, dramaturginja je Lada Kaštelan, a uloge igraju:
- Doris Šarić Kukuljica: Christine/Claudie/Andrea/Victoria
- Sreten Mokrović: Bernard
- Lucija Šerbedžija: Jess
- Mia Melcher: Ashe
- Vedran Živolić: Steven
- Ugo Korani: Michael
- Adrian Pezdirc: Andy
- Nataša Dangubić: Michaela
- Petra Svrtan: Emma
- Ivan Pašalić: Joe