Posljednjih se godinu dana trudim živjeti "second hand životom", no lagala bih kad bih rekla da mi to u potpunosti ide od ruke. Mnogo se priča o održivoj modi i lošim stranama fast fashiona, kojih sam i sama svjesna, no pronaći dobar vintage "ulov" nije nimalo lak zadatak.
Iz zagrebačkih second hando trgovina često sam se vraćala praznih ruku, a na buvljacima bi mi najbolji komadi nerijetko "pobjegli" pred nosom. Događalo mi se da mi za oko zapnu vintage Levisice deset centimetara prekratke ili Versace košulja dva broja prevelika i u takvim bih se trenucima ipak okrenula provjerenim fast fashion brandovima s cijelim nizom veličina, krojeva i stilova. Još ako je shipping besplatan...
Zbog svega navedenog mi se BeThrifty sajam vintage odjeće, koji se prošlog vikenda održao u Zagrebu, činio odličnim rješenjem za mene. Računala sam da ću među četiri tisuće "preloved" komada pronaći barem četiri koja će mi odgovarati, a imena brendova koja su organizatori istaknuli u najavi zvučala su mi obećavajuće.
Međutim, bila sam u krivu - umjesto s četiri komada, sa sajma sam se vratila kući s čak pet kilograma vintage odjeće. Naime, za BeThrifty je specifično to što se odjeća ne naplaćuje po komadu, nego po kilogramu, a cijena jednog kilograma je 230 kuna. Srećom, odjeća koja mi se najviše svidjela bila je i najlakša na vagi. Veliki sam obožavatelj sportske elegancije pa sam u torbu trpala polo majicu za polo majicom, crnu, bijelu, plavu, prugastu... Ako slučajno zalutam na Wimbledon sljedećeg ljeta, definitivno ću imati što za obući.
Zanimljivo je kako odjeća na sajmu nije bila raspoređena po spolovima i svaki se komad vodio kao "unisex", što objašnjava manjak klasičnih ženstvenih komada u mom "ulovu". Osim na onom sportskom, dala sam si oduška i na odjelu traperica, gdje sam pronašla čak tri modela za sebe. Najbolji odabir definitivno mi je bio narančasti Stefanel par, a ponosna sam i što sam se odvažila na kupnju svog prvog "low rise" modela traperica u posljednjih 15 godina.
Posebno mi je draga i statement plava vesta, iako se prijatelj našalio da izgleda kao da sam je posudila od Machine Gun Kellyja. U moru šarenih psihodeličnih košulja iskopala sam i jednu s retro western uzorkom, koja je odlično upotpunila moje nove narančaste traperice.
Ipak, napravila sam i jednu početničku grešku te na "blef" kupila krasan par kožnih hlača koji kod kuće nisam mogla zakopčati. A same su težile skoro jedan kilogram...
No sve u svemu, svojim sam "ulovom" i više nego zadovoljna te sam bez problema složila četiri stylinga od svoje nove "stare" odjeće. Negdje između Wimbledona i Machine Gun Kellyja, našlo se tu i par komada koji će zasigurno preživjeti nekoliko sezona u mom ormaru.