Pogledate li crveni tepih dodjele filmskih nagrada u Cannesu, vidjet ćete toalete i smokinge. Pogledate li nešto bliže, na crveni tepih Sarajevo film festivala, opet ćete vidjeti odijela i večernje haljine, ne toliko grandiozne kao u Cannesu, no svejedno elegantne i svečane. S druge strane, na ovogodišnjem crvenom tepihu Pula Film Festivala njih je bilo najmanje. Glamur kao da je u potpunosti izostao.
Treba li crveni tepih Pula Film festivala tako izgledati pitanje je koje smo postavili domaćoj stilistici Ivani Pavić, koja je nakon što je pogledala fotografije uvjerena da je velik dio naše glumačke scene zanemario važnost vizualne prezentacije.
Ivanin komentar pročitajte u nastavku.
Pula Film Festival kao filmski festival s najdužom tradicijom u Hrvatskoj definitivno zaslužuje da mu se na taj način i pristupa. Dakle, s poštovanjem prema događaju, struci, mjestu na kojem se festival održava i napose prema vlastitom radu i kolegama.
Uz ogroman talent, trud i rad kao zadnja faza prezentacije/promocije je svakako i ona "osobna vizualna" na festivalu takve vrste.
Ne mogu se oteti dojmu kako je većina uzvanika na ovaj zadnji segment zaboravila i pojavila se u suviše casual izdanjima. Naime, na ovakvom događaju predstavlja se njihov rad, tako da natikačama i haljinama za plažu svakako nije mjesto na ovakvom događaju.
Ono što me svake godine iznenadi je i činjenica da će neki uzvanici već sljedećeg mjeseca biti također gosti Sarajevo Film Festivala gdje neće doći u opuštenom izdanju, dapače, potrudit će se da zabljesnu. Ne mogu, a da se ne zapitam po čemu je Pula Film Festival drugačiji od Sarajeva ili pak Cannesa za koji se redovno pozivaju i upošljavaju domaći dizajneri i stilisti kako bi pomogli unaprijediti vizualno predstavljanje uzvanika? Možda zato što se događa na moru, u jeku godišnjih odmora pa su mnogi festival shvatili kao usputnu destinaciju na godišnjem odmoru.
Ono što je jako važno napomenuti, a pogotovo u javnom poslu koji je medijski popraćen, da se na temelju prvog dojma formira mišljenje o osobama i njihovom radu. Dakle, odjeća i stil su jako bitan faktor predstavljanja i bivanja. Stoga je važno da se i imidž gradi u skladu s profesijom jer glavni cilj svakog festivala pa tako i Pula Film Festivala je najbolje prezentirati svoj rad. Neki odijevanje te promišljanje o istom smatraju površnim što iz neznanja što iz nerazumijevanja moći koju odjeća ustvari ima. No, svi vole kada im se udijeli kompliment na račun istoga. Kroz ljudsku povijest odjeća je imala i još uvijek ima važnu ulogu u izražavanju i komuniciranju.
Da me netko pogrešno ne shvati, ne mislim pritom da žene moraju doći u glamuroznim haljinama s voluminoznim volanima i šlepom, nego da ispoštuju događaj elegantnim odabirima kao što su za ovu priliku učinile glumice Judita Franković Brdar, Bojana Gregorić Vejzović, Ivana Roščić te mlada glumica Zala Đurić. Ne smijem zaboraviti i lijepo usklađene voditelje programa Ivu Šulentić i Ivana Vukušića.
Budući da je festival u ljetnom periodu i događa se na moru make up i kosa bi trebali biti što prirodniji bez preteških proizvoda, a opet elegantni i dostojni ovakvog događaja.
Ono čemu definitivno nije mjesto na crvenom tepihu i događaju takve vrste su sportske tenisice, natikače te sandale za plažu i slobodno vrijeme.
Da zaključim, poštovanje prilike i događaja na kojemu promoviraš vlastiti rad treba se ubuduće ozbiljnije shvatiti kada je u pitanju vlastita vizualna prezentacija.
