Ne znam ima li ikoga tko se ne raduje ljetu. Jer svatko tada očekuje nešto. Mnogi i čuda. A ona se i znaju događati iako nisu baš uvijek ni ugodna. I, dakako, uvijek se sve to povezuje s ljubavlju.
Gotovo se svi slažu da nema ničega ljepšega od romantike uz morsku obalu, ali se i pitaju što je u ljetnim ljubavima toliko opojno da nam se, iako traju relativno kratko, duboko usijeku u sjećanje. I može li se to uopće nazvati ljubavlju? No, bez obzira kako to nazvali, zna biti lijepo, strastveno i “srcu drago”. Možda je razlog što smo daleko od kuće, problema, što se prepuštamo samo osjetilima malo koristeći glavu. Ali postavlja se odmah i pitanje – treba li se glavu uopće koristiti kad je ljetna ljubav u pitanju? Ne izostaje potom ni drugo – što tko traži u tim mjesecima i na tim mjestima? Odgovora ima različitih, ali najčešće se čuje ovo: Oni koji misle da je njihova ljubav na izdisaju, vjeruju da će ih sunce ponovno zagrijati, a oni koji je još traže, uzdaju se u more, zvijezde i sve čarolije koje ljeto donosi sa sobom. Čak ako je sve to i iluzija, govore, neka je. Zašto čovjek ne bi mogao biti sretan i na trenutak? I iluzije su za ljude. Zapravo jedino za njih.
Nikad mi nije bilo jasno zašto se ljetne veze doživljavaju isključivo kao lude, divlje i slatke, ali najčešće – kratke. Jer, studija britanskog turističkog portala provedena na 2000 parova potvrdila je da ljubavna ljetna romansa sve se češće produljuje. Njih se više čak ne svrstava u prolazne avanture jer mnoge od njih traju i do pet godina. A to je vijek trajanja i “normalnih ljubavi”. Gotovo šest od deset parova koji su se upoznali preko ljetnih praznika u vezi su i dulje od toga. Jedan je psiholog to prilično duhovito komentirao – porast temperature pojačava i strast. Zanimljivo je da su statistike pokazale da se gotovo pedeset posto ispitanika prvi put poljubilo ljeti jer se pokazalo da su najpopularnija mjesta za ljetne nježnosti – plaža, hotelski bazeni i, dakako, more. Doduše, oni koji su doživjeli te ljetne ljubavi, pogotovo ljudi iz naših krajeva, kažu da su malo koje i preživjele. I baš ti su puni savjeta što učiniti da one ako već ne ostanu trajne, budu barem zapamćene. Uvjet je, kako tvrde ti “stručnjaci” ako želite doživjeti ljetni san, zaboraviti na stres, opustiti se i prepustiti romantici. Jer, ljeto je stvoreno za ljubav! Nije dva tjedna malo da doživite ono što možda više nikada nećete. Ne znam tko je pronio glas, ali čula sam svakakvih priča kako je naš Jadran lijek za one koji su ljubav izgubili, ali i za one koji su tek za njom u potrazi. To je sigurno najbolja reklama za naš turizam!
Sofia, mlada Švicarka, jednom časopisu ispričala je svoju ljetnu priču. Razočarana u dečka koji ju je prevario dan-dva poslije zaruka, očajna, otišla je s prijateljicom na Jadran. Čula je priče o čudesnom provodu među ljudima koji i “te rane liječe”. I još prvu večer imale su prijateljice sreću. Upoznale su dva lokalna, predivna dečka. Simpatična i prelijepa. Mladost kao mladost, nije im dugo trebalo da se skompaju. Sofia je nakon tjedan dana shvatila i ostala zaprepaštena što je taj “Balkanac” učinio s njom. Strast je nadjačala njezino razočaranje, ali i ne samo to. Vratila se kući shvativši da ne treba brkati strast s ljubavlju. Jer, jedno može isključivati drugo. I sad ono najvažnije – shvatila je da ima momenata kad čovjek može biti slab. Svatko na takvu “slabost” ima pravo. Doduše, oni koji su iskusili sve ono što ljeto može pružiti, ne preporučuju da baš pustite mozak na pašu. Ako i upoznate nekoga tko vas je privukao, čak i ne analizirajte čime, i tad je oprez nužan da ne biste imali “trajne posljedice”. A ima i toga. Kao što se to desilo Miri.
Već pomalo umorna od veze s kojom i nije znala što će više, otišla se sama “malo osvježiti na more”. I u tome joj je “pomogao” jedan zgodan Splićanin. Oboje su nadopunjavali, očito, i ispunjavali jedno drugo. Bez zaštite. Oboje su bili u krizi. Svatko svojoj. Rezultat je bio – užasan. Trudnoća koja se morala riješiti jer posljedice bi bile katastrofalne. Sve što vam se dešava ljeti u početku doživljavajte kao idealni ispušni ventil. Da se tako osjećate, pomogao vam je miris mora, malo vrućih poljubaca i pokoji zagrljaj. I što nije nevažno, ne morate čak jedno drugome reći ni svoje pravo ime, ali ipak morate znati dokle smijete ići. Jedino u čemu ćete pogriješiti jest ako se budete opterećivali trajnošću veze. Pa što onda ako sve traje koliko i godišnji? No, valja na nešto posebno paziti, kažu opet oni koji su se na bilo koji način opekli zbog nečega zbog čega i nisu trebali. Ako ste u nekoj labavoj vezi koju ste ostavili doma, ili ako vam je ovo tek neki izlet jer su doma plahte već dulje vrijeme nezgužvane, ne fotografirajte se. Ako je nešto za pamćenje, ostat će u mozgu zabilježeno onoliko dugo koliko to i zaslužuje. Ni više ni manje. Jer, mogli biste doživjeti ono što je doživjela Marija.
Bila je s Martinom u vezi pet godina. Nije da se više nisu voljeli, ali osjećali su da strast više nije onakva kakva je bila nekad. U želji da sve vrate na početak, mislili su da bi im mogao pomoći i razdvojeni godišnji. Martin je otišao s muškim društvom na planinarenje, a Marija je izabrala jedan od boljih hotela na Jadranu. Zgodna, a nenametljiva, brzo je bila zapažena. Iskusnom, zgodnom i bogatom Nijemcu zapela je za oko već prvu večer na terasi hotela. Sutra ga je i ona uočila na plaži. Najprije pogledi, pa smiješak, pa ležaljka do ležaljke i nije se ni snašla, a već mu je bila u krevetu. Zaboravivši gdje su, a obuzeti strašću, izazvali su pozornost pa i simpatije mnogih. Znali su oboje da sve to nije dugog vijeka, ali nije ih bilo za to ni briga. Htjeli su uživati u svakom trenutku. Htjeli su ga i ovjekovječiti. I fotografirali su se u “svim pozama”. Ali fotografirali su i njih drugi. I nekoliko tih fotografija našlo se i u Martinovim rukama. Zlobnika je uvijek bilo i bit će ih. Nijedno od njih nije znalo tko je to učinio, ali to nije ni važno. To je ono o čemu se mora voditi računa ako se misli zadržati ono što je čak i klimavo. Barem dok se ne nađe nešto čvrsto. Ja sam uvijek obožavala ljeto. Znala sam raditi, ali i opustiti se. Činilo mi se da bih se u te ljetne dane punila energijom za dugu radnu godinu. Zato preporučujem svima koji to mogu – iskoristite ljeto. Ispunite ga onim što vam u tom času nedostaje. Ako vam to uspije, ne bojte se onoga što vas čeka. Ali, ne bih se složila da išta radite bez – mozga.