INTERVJU: KATHERINE HEIGL

Znala sam da je Josh onaj pravi

Iako još ima prepoznatljiv široki osmijeh, na prvi pogled teško je prepoznati Katherine Heigl. Naime, atraktivna 30-godišnja glumica, koja se proslavila ulogom doktorice Isobel Izzie Stevens u serijalu “Uvod u anatomiju”, više nije plavuša – na londonsku premijeru filma “Gola istina”, u kojem glumi s Gerardom Butlerom, došla je kao brineta.

U toj romantičnoj komediji redatelja Roberta Luketica glumi televizijsku producenticu koja nema sreće u ljubavi, ali ni na poslu – šef joj, naime, u emisiju dovodi zgodnog, no mačističkog voditelja, s kojim se nikako ne slaže. Rođena kao najmlađe od četvero djece Paula i Nancy Heigl, Katherine Heigl je pred kamere stala još u djetinjstvu kao dječji model, a već s 14 godina glumila je uz Gerarda Depardieua u komediji “Moj otac junak”, no na pravi uspjeh trebala je dugo čekati. Prvih desetak godina u Hollywoodu dobivala je uloge u nezapaženim filmovima, no sve se promijenilo kad je postala članica stalne postave “Uvoda u anatomiju”. Imala je sreće i u ljubavi: 2005. je upoznala pjevača Josha Kellyja, sljedeće godine su se zaručili, a u prosincu 2007. i vjenčali.

Mnogi su za “Golu istinu” rekli da je romantična komedija koja će se svidjeti i muškarcima. Je li to dobra kombinacija? – Volim romantične komedije, a posebno one koje se sviđaju i muškarcima. No, takvih nema puno. Zato se naši dečki često žale kako, jadni, moraju gledati ženskaste filmove. Moramo priznati da muškarci imaju drugačiji smisao za humor, što nije uvijek loše. Meni se sviđa taj stil humora.

Iza macho stava često se krije muški strah od uspješnih žena. Jeste li i vi primijetili da vam se muškarci boje prići nakon što ste postigli uspjeh? – Na mojoj je ruci veliki prsten, pa je očito da ipak ima muškaraca koji su se usudili udvarati mi se. No, uspješna sam tek posljednjih nekoliko godina, a ujedno sam i udana, pa i ne znam kako muškarci reagiraju na uspješne žene. No, znam da je žena poput Abby njihova najveća noćna mora. Kod nje je sve organizirano, a muškarcima se više sviđaju žene koje se vole zabavljati. Zapravo mi se čini da stalno traže ženu koja je decentna poput knjižničarke i razuzdana poput striptizete.

Muškarci u filmu o ženama uglavnom pričaju kao o seksualnim objektima. Mislite li da je tako i u stvarnosti? – Uvijek sam smatrala da je to jedino o čemu razgovaraju. No, nadam se da ne ulaze uvijek u vezu samo zato da bi odveli ženu u krevet.

Jeste li i vi poput Abby imali popis kvaliteta koje muškarac mora imati? – Jesam, ali ni približno detaljan kao Abby. Na mojem popisu bile su uglavnom općenite stvari – voli li životinje, ima li smisao za humor, je li osjećajan… Nisam propisala što mora piti za vrijeme večere. Mislim da je dobro imati takav popis. Trebamo biti spontane i spremne na iznenađenja, ali istodobno je dobro znati što želimo u životu.

Odgovara li vaš suprug svim stavkama s tog popisa? Koliko vam je trebalo da shvatite kako je on savršena osoba za vas? – Privukao mi je pažnju čim sam ga ugledala, za pet tjedana sam se zaljubila u njega, a nakon devet mjeseci smo se zaručili. Nisam htjela odugovlačiti jer sam znala da je on onaj pravi. A što je najbolje, uz sve one kvalitete koje sam priželjkivala za idealnog supruga, Josh ima i mnogo drugih.

Koju ste neugodnu istinu o sebi najdulje tajili? – Od početka sam bila iskrena. No, uspjeh svake veze ovisi i o spremnosti na kompromise. Nismo živjeli zajedno prije vjenčanja pa smo se na početku braka morali suočiti i sa stvarima koje ne volimo jedno kod drugoga. Nije to bilo veliko iznenađenje, samo mala gnjavaža koja se lako ukloni ako ste spremni na kompromis. Znam da ga ne smijem gnjaviti zbog jednog bombona koji ostavi na podu, a on zna da ne smije ostavljati stvari razbacane po cijeloj kući.

Volite li da je sve pod vašom kontrolom? – Ponekad. Volim da je sve na svom mjestu, osobito otkako mnogo radim kao glumica. Na primjer, kada putujem avionom, uz sebe moram imati neseser s osnovnim higijenskim potrepštinama, a nikad ne zaboravim ni posebne čarape, tako da na dugim letovima mogu skinuti cipele i biti u njima.

Nosite li i jastuk? – Vidjela sam da neki to rade, ali čini mi se previše nezgodnim vući jastuk po aerodromima.

Kao osoba koja voli kontrolirati stvari oko sebe, možete li priznati svoje mane? – Ponekad znam biti potpuni idiot. Ipak sam ja samo čovjek, pa s vremena na vrijeme kažem nešto što ne bih smjela. Znam i prigovarati i ponekad nisam ni svjesna koliko to može biti nepristojno. No, nikad ne bih nekoga namjerno povrijedila.

Uskoro ćete proslaviti dvogodišnjicu braka. Razmišljate li o djetetu? – I suprug i ja želimo dijete pa često o tome razgovaramo. Oduvijek sam željela biti mama, no isto tako ne želim zapustiti karijeru. Znam da ću morati pristati na kompromise. Neću moći 24 sata na dan biti uz djecu, niti ću moći stalno snimati filmove. Pokušat ću pronaći neki srednji put. Srećom, sigurna sam da će Josh biti odličan otac. Nikada ne bih voljela postati majka bez pravoga partnera, osobe koja će sa mnom podijeliti teret i zadovoljstvo.

Što danas mislite o jeftinim filmovima strave, poput “Bug Baster” i “Bride of Chucky”, koje ste snimili na početku karijere? – U životu nisam imala mnogo loših ljubavnih veza, ali sam snimila nekoliko groznih filmova. No, za njih sam dobila honorare s kojima sam plaćala stanarinu. Uostalom, to je odlično iskustvo.

Što ste naučili? – Kako biti profesionalac. Sada znam da je tuđe vrijeme dragocjeno i da ga ne smijem uzalud trošiti te da svakoga moram jednako poštivati. I naučila sam reći “ne”, a ne šutjeti i patiti kad mi je nešto previše teško ili stresno.

Koliko vam je u karijeri pomogla majka Nancy, koja vam je ujedno menadžerica? – S mamom sam došla u Hollywood nakon srednje škole, kad sam imala 17 godina. Ona je dugo bila moja jedina prijateljica, jer je u Los Angelesu teško nekoga upoznati. Gledale smo “Zlatne djevojke” i družile se. Naravno, nismo izlazile zajedno, ali i danas uvijek nju prvu pitam za savjet. Odselila sam se tek kad su mi bile 22 godine i obje smo se pomalo bojale. Hoću li se sama snaći i kako će to utjecati na našu povezanost? No, sve je prošlo odlično.

Kako posluje vaša producentska kuća? – Mama je moj poslovni partner i menadžer posljednjih dvadeset godina i savršeno znamo što želimo, pa smo zato zajedno osnovale producentsku kuću. Na filmu “Gola istina” zajedno smo potpisane kao izvršne producentice i mogu reći da mi je bilo zanimljivo raditi i taj posao. Doduše, više sam gledala i učila nego što sam radila.

Hoćete li kao producentica raditi na filmovima s kvalitetnim ženskim ulogama? – Želim producirati razne filmove, a ne samo one u kojima ću i glumiti. Svjesna sam da neću još dugo moći glumiti mladu djevojku u romantičnoj komediji i mogu se pomiriti s tim. Ali želim i dalje stvarati filmove s uzbudljivim pričama, a to ću moći kao producentica.

Biste li prihvatili ulogu u drami da biste povećali šansu za osvajanje neke glumačke nagrade? – Nikada nisam tako razmišljala, ali mi se nešto slično dogodilo na snimanju “Uvoda u anatomiju”. Pripremala sam se za važnu scenu, a netko mi je došao i rekao da ću s njom osvojiti Emmy. Odjednom sam se našla pod golemim pritiskom, jer sam previše razmišljala o nagradi, a premalo o glumi. Ne znam za druge, ali ja u takvim situacijama poludim. Zato se radije držim komedija i ne razmišljam o nagradama.

Rudiger Sturm

Linker
25. travanj 2024 17:43