Bolje je biti ono što jesi, nego verzija onoga što bi drugi željeli da budeš – stav je 40-godišnjeg glumca Matta Damona. To je dokazao i za našeg intervjua u New Yorku. Iako je njegovo ime na vrhu holivudske A liste – a dokazao se i kao talentiran pisac, osvojivši 1998. s Benom Afflecom Oscar za scenarij filma “Dobri Will Hunting” – zvijezda filma “Talentirani gospodin Ripley”, “Bourneov identitet” i “Oceanovih 11” , ušetao je u luksuzni apartman hotela Mandarin Oriental neobrijan i ležerno odjeven.
Srdačno nas je pozdravio i ovlaš protrljao oči, ne skrivajući da bi sad radije bio u svom krevetu nego na intervjuu u povodu filma “Nemogući susret”, koji je upravo počeo igrati i u hrvatskim kinima. Jer otkako je potkraj godine njegova supruga Luciana Barrosso rodila kćerkicu Stellu – njihovo treće dijete u pet godina braka – slavni glumac nikako da se naspava.
No, ubrzo ga je razgovor o djeci – 11-godišnjoj Alexiji, kćeri njegove supruge iz prvog braka, te četverogodišnjoj Isabelli, dvogodišnjoj Giji Zavali i najmlađoj Stelli, rođenoj 24. listopada 2010., raznježio. A pričajući o njima, prisjetio se i vlastitoga odrastanja i vlastitih životnih odabira.
Iako mu je prošlu godinu obilježilo iščekivanje, i konačno rođenje kćeri, to kao da mu je bilo nadahnuće za nove projekte. Tako je lani snimio čak tri filma: dramu “Hereafter” s Clintom Eastwoodom, vestern “True Grit” s Ethanom i Joelom Coenom te “Nemogući susret” (The Adjustment Bureau) s Georgeom Nolfijem. U tom trileru s elementima fantastike Matt Damon glumi ambicioznog senatora Davida Norrisa, koji se zaljubljuje u balerinu Elise Sellas (glumi je Emily Blunt), ali agenti iz budućnosti trude se razdvojiti ih. No, nepokolebljivi Damon ne dopušta da ga bilo što odvoji od žene koju voli. Baš kao što ne bi dopustio da mu se itko petlja u privatni život. Kad je riječ o emocijama, ne taktizira i ne vodi politiku.
Jeste li bili u prilici družiti se s nekim političarem? – Imao sam prilike susresti se s nekima, a najviše sam se družio s Haroldom Fordom Jr., mladim demokratom i prijateljem Georgea Clooneya. Bilo je to 2005., tijekom snimanja “Syriane”. Ford junior posjetio nas je na setu i dosta smo razgovarali, a otkrio nam je neke “cake”, vrlo važne u njegovu poslu, kako bismo u filmu bili što uvjerljiviji. Objasnio nam je da moramo biti izravni i odlučni, i da je najvažniji protokol. Dakle, da zapamtite nečije ime, ime nečije supruge, da se u trenutku sjetite u kojem je redu sjedio neki par i kako im se zovu djeca da biste ih poslije mogli pitati kako napreduju u školi ili nogometu. Ukratko, treba zapamtiti stotine sitnica o ljudima i svakom pokloniti dio pažnje da se ne uvrijedi. Ali tu postoje neka pravila. Primjerice, donatora koji daje hrpu novca političar treba izljubiti i izgrliti, a s ostalima se samo rukuje ili ih potapše po ramenu. Tako da mali donator drugi put bude izdašniji u prilozima kako bi i on “zaradio” zagrljaj. Svijet politike je fascinantan i cijenim poštene političare, koji opravdavaju svoju funkciju i žele napraviti nešto za dobrobit društva.
Imate li i vi ambicija ući u svijet politike? – Nikad ne reci nikad, ali mislim da to nije za mene i da nikad ne bih mogao biti političar. Naprosto se ne vidim u tom poslu, ali ne zato jer se bojim odgovornosti, nego stoga što me taj stil života ne privlači. Političari imaju odgovornost prema ljudima koji su ih izabrali i moraju opravdati svaki svoj korak, a meni je draže da kao glumac sam odlučujem o svojoj karijeri, odabirem uloge i da nitko nema pravo kritizirati moje osobne izbore.
Pa i vi ste javna osoba, zar se ne prati i vaš privatni život? – Na neki način – da. Kad ste popularni, možete očekivati da će svakakve stvari procuriti u javnost: od fotografija iz srednje škole do razuzdanih partyja. Ali uvjeren sam da se takve stvari političarima događaju svakodnevno i da nije ugodno kad ti netko objavljuje “prljavo rublje”.
Bojite li se da bi i vama novinari mogli iskopati nešto iz prošlosti čega se sramite? – Svi smo kao tinejdžeri bili nestašni i radili smo svakakve gluposti, ali u mojoj mladosti doista nema ništa skandalozno i protuzakonito. Tako da nemam ni fotografija koje bi me mogle kompromitirati. Ali iznenadim se kad u magazinima vidim neke stare fotografije na kojima sam sa srednjoškolskom simpatijom ili ružno odjeven i s čudnom frizurom. Postajati poznat je vrlo neobično iskustvo, a nikada neću razumjeti zašto ljudi žele znati sve o nekoj poznatoj osobi: o njenom djetinjstvu, obitelji, hobijima, jelima koja obožava, s kim se druži…
Koje vam je razdoblje bilo najburnije? – Zasigurno tridesete. U njima sam se najviše iživio, ali i donio sve važne odluke. A s četrdesetom sam se smirio i potpuno se posvetio ženi i djeci.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Sve u Mattu Damonu potražite u novom broju tjednika Gloria (br.844)