Počasna gošća na ovogodišnjem Sferakonu (zagrebačkoj konvenciji za ljubitelje znanstvene fantastike) bila je jedna od naših najboljih spisateljica SF-a, fantasyja i dobitnica brojnih domaćih nagrada – Milena Benini. Uz slavnog britanskog SF pisca Iana McDonalda, sudjelovala je u ovogodišnjoj dodjeli nagrada i održala vrlo inspirativno predavanje o steampunku-podžanru SF-a, u kojem se i sama -vrlo uspješno – okušala.
Spisateljici koja je diplomirala engleski i književnost na sveučilištu St. George u Oxfordu u SF krugovima, ne treba posebno predstavljanje: rijetki su ljubitelji tog žanra koji nisu pročitali njene romane, priče ili kratke članke objavljivane u Zarezu, Ubiqu, Siriusu, Vijencu te u stranim časopisima Neverworlds, Eternity, 69 Flavor of Paranoia.
Milena Benini pokrenula je i tradiciju objavljivanja romana u nastavcima i nastavila je na svom blogu, gdje je besplatno objavila fantasy roman Svećenica Mjeseca . Koautorica je knjiga The Complete Guide to Writing Fantasy vol. 1 i The Complete Guide to Writing Science Fiction vol. 1: First Contact (knjiga koja je dobila i nagradu Eppie kao najbolja elektronska knjiga godine).
Uza sve to, bavi se i prevođenjem te je tako prevela “Vodič kroz galaksiju za autostopere” Douglasa Adamsa kao i mnoge druge SF-autore i autorice, a radi i na mnogim stripovima. Za relaksaciju održava i web-stranice Centra za ženske studije u Zagrebu i prelama bilten Hrvatskog jazz kluba. Inače, živi sretno s dvije kćeri koje, zajedno sa suprugom, prevoditeljem, publicistom i novinarom Markom Fančovićem, od malena vodi na SF konvencije.
Milena Benini otkrila je kako uspijeva uskladiti brojne obveze u svom nevjerojatnom rasporedu te u kojoj je dobi bila”zaražena” opasnim virusom SF-a.
Nakon niza nagrada i dugogodišnjeg sudjelovanja u organizacijama Sferakona, ove godine pozvani ste kao počasna gošća konvencije. Osjećate li se drugačije u ulozi posebne gošće? – Dajem više intervjua… Ne, moram priznati da mi je vrlo zanimljivo biti posebna gošća, a posebna je čast to što dijelim “posebnost” s Ianom McDonaldom, koji je jedan od najzanimljivijih i najživljih glasova u SF-u danas.
Od kada seže vaša fascinacija SF žanrom i kako ste se godinama formirali u skladu s aktivnim sudjelovanjem u tim vodama? – Pa, kaže se da je zlatno doba za SF 12 godina, a moje bavljenje žanrom upravo je negdje tada i počelo. Moj otac je bio veliki ljubitelj SF-a, pa je to prešlo na mene. Prvu priču sam napisala sa 14 godina, i eto, do danas nisam prestala… I moje kćeri obično dolaze sa mnom na konvencije, mislim da je to vrlo zdravo, a i zabavno je. SF-zajednica je jedno jako zanimljivo mjesto, koje otvara poglede na mnoge stvari, a SF kao literatura – kad vrijedi – tjera čovjeka na razmišljanje.
Jedna od tema na ovogodišnjem Sferakonu bila je vezana za prijelaz iz zlatnog u tzv. mračno doba SF-a. Možete li pojasniti koji su uzroci takve tendencije? Već desetak godina primjećuje se da je znanstvena fantastika u određenoj krizi, dok drugi spekulativni žanrovi – fantasy i horor – doživljavaju neku vrstu uzleta. Jednim dijelom je to zbog toga što je budućnost do određene mjere “sustigla” SF: imamo tehnologiju koja je u nekim stvarima ravna ili čak još naprednija od onoga što se prikazivalo u klasičnim djelima “zlatnog” doba. A tu je i činjenica da je svijet danas općenito “mračniji”, ljudima je sve teže razmišljati o nekoj pozitivnoj budućnosti. Najoptimističniji glas u tom smislu pojavljuje se u nekim novim pod-žanrovima, kao što su steampunk, new weird, stvari koje premošćuju granice znanstvene fantastike u strogom smislu i kombiniraju elemente svih spekulativnih žanrova. No, moram napomenuti da ovo nije prvi put da se govori o “smrti” ili “kraju” znanstvene fantastike: o tome se prvi put počelo raspravljati još tamo šezdesetih godina 20. stoljeća. Pa ipak, SF nije umro, i ne vjerujem da će mu se to ikad dogoditi.
Kako objasniti suvremenu histeriju za vampirskim temama i tinejdžerske opsesije Sumrakom? Smatrate li da danas žutilo u medijima potiskuje sve ostale segmente, i utječe li to na kvalitetu recentne SF produkcije? Pomama za vampirskim temama prvi put se u Europi pojavila na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, i nikad nije zaista prestala. Stvar je prvenstveno u tome što su se mediji promijenili, pa se danas vijesti znatno brže šire… Što se tiče Sumraka, on je uletio u trenutku kad je ludilo oko Harryja Pottera došlo svome kraju, i zgodno je iskoristio tu neku prazninu koja je nastala. No ne uzrujava me to previše: evo, recimo, i mi smo u kući imali jedno razdoblje kad se čitalo Sumrak, ali se to preraslo. Još uvijek smatram da je sve što mlađu publiku navede na čitanje pozitivno, jer mislim da je najvažnije od svega ne izgubiti kontakt s literaturom. Danas mladi konzumiraju strašno puno različitih medija, i dobro je kad ih nešto zainteresira i za medij pisane riječi.
Što se tiče žutila u medijima, mislim da je nedvojbeno da ono dominira, ali i opet, tu treba imati na umu da su to “službeni” mediji, dok danas, kroz internet i nove oblike komunikacije, mnogi ljudi stvaraju drugačije medije. Nalazimo se u onim poslovičnim “zanimljivim vremenima” u kojima se odnos publike i medija suštinski mijenja, i tek treba vidjeti kako će se to na kraju razviti. Kako uz niz poslova kojima se bavite, uspijevate uskladiti i roditeljske obaveze? Jesu li i vaše kćerke zainteresirane za SF? Imaju li ambicije postati spisateljice, redateljice…? Moja mlađa kći trenutno ima ambiciju postati istraživačica izvanzemaljaca, ali budući da joj je tek pet godina, ne znam hoće li ta ambicija i preživjeti… A usklađivanje privatnog i poslovnog života nije jednostavno, no sve se može kad se dobro organizira. I moj suprug je pisac, prevoditelj i novinar, tako da jako dobro razumije sve probleme s kojima se ja susrećem, a kad se poslovi i obaveze dijele, uvijek je lakše.
Kao što sam već rekla, moje kćeri dolaze sa mnom na konvencije, no ne znam hoće li se kasnije u životu baviti SF-om. Za njih je to nešto posve obično, nešto što je dio našeg obiteljskog života. Da, moja starija kći je, zajedno s jednom svojom prijateljicom, prošle godine snimila kratku parodiju na Sumrak, i zajedno su održale predavanje na kojem su pokušale objasniti kako one iz svoje perspektive vide i knjige i film: i što im se svidjelo, i što im se nije svidjelo. No ne znam hoće li se i dalje time baviti. Ona je sad u sedmom razredu, i školske obaveze su jako velike.
Postoji li u recentnoj SF produkciji prepoznatljivo “žensko pismo”? Kakav je danas položaj žena u hrvatskom SF krugu? Joj, jako dobar. Hrvatska je u tom smislu iznimka čak i na svjetskoj razini. Recimo, nagrada SFera, naša najveća i najstarija žanrovska nagrada, ima 25 posto nagrađenih žena, što je više nego kod bilo koje druge hrvatske književne nagrade. Ima puno žena koje se bave SF-om u Hrvatskoj, i dobro se tamo osjećaju. U svijetu, recimo, žene često imaju osjećaj da ih se gura u zapećak, pogotovo kad se radi o “hard” SF-u, dok kod nas to nikad nije bio slučaj.
Nisam sigurna može li se govoriti o nekim zajedničkim nazivnicima “ženskog SF-pisma”, no nedvojbeno je da nas ima puno: u svakom broju Ubiqa, recimo, koji je jedini domaći časopis posvećen znanstvenoj fantastici, autorice zauzimaju bar trećinu prostora, a često i više. Urednici Ubiqa čak su i izjavili kako su žene “snaga hrvatskog SF-a”.
Možete li nam, za kraj, reći par riječi o svojim budućim planovima i projektima? Uf, ima svačega. Prije dvije godine objavila sam na svome blogu Milerama fantasy roman Svećenica Mjeseca. Bio je jako dobro primljen, tako da se sad spremam na isti način objaviti i drugi tom. To je bio jedan eksperiment, objaviti roman onako kako su nekad izlazili Zagorkini romani, po jedno poglavlje tjedno. Osim toga, imam još nekih planova, ali oni su još u preranim stadijima da bih o njima govorila. I, naravno, nadam se da će biti još priča, i još konvencija…
Gordana Kolanović