Charlize Theron (33), dobitnica Oscara za ulogu u filmu “Čudovište”, u kojem glumi serijsku ubojicu, netipična je holivudska zvijezda: za početak, rođena je i odrasla na farmi u okolici Johannesburga u Južnoafričkoj Republici – tek je lani postala državljanka SAD-a – i materinski jezik joj nije engleski, nego afrikanerski (jezik kojim govore potomci nizozemskih doseljenika u Južnu Afriku), a prva ljubav bio joj je balet, kojeg se morala odreći zbog ozljede koljena. Kao tinejdžerica je dobila prve manekenske angažmane i zbog njih se preselila u Europu, a potom je prešla u Ameriku i odlučila se okušati kao glumica. Prvu ulogu dobila je 1995., u filmu “2 Days In The Valley”, a potom od 1997. do 1999. snimila tri zapažena filma kojima je osigurala holivudsku karijeru: “–avolji advokat” s Keanuom Reevesom i Alom Pacinom, “Astronautova žena” s Johnnyjem Deppom i “Cider House Rules” s Tobeyem Maguireom. Slijedili su novi uspjesi, a 2003. i Oscar. Uz nju se ne vežu nikakvi skandali ni afere: u vezi je s britanskim glumcem Stuartom Townsendom, kojeg je upoznala 2002., na snimanju filma “Trapped”. Par živi zajedno, a iako ga smatra svojim mužem, a on nju svojom suprugom, nisu se vjenčali – jer odbijaju to učiniti sve dok SAD ne prizna mogućnost braka i parovima istoga spola. S njom smo razgovarali uoči hrvatske premijere filma “Hancock”, 3. srpnja, u kojem glumi uz Willa Smitha i Jasona Batemana.
Što vas je privuklo filmu “Hancock”? – Priča je jednostavna. Nakon što sam pročitala scenarij, nisam je mogla izbiti iz glave. Mislim da će Will Smith s “Hancockom” izbrisati granicu između nezavisnog filma i velikih, komercijalnih hitova. Ljudi vole kategorizirati, tvrditi da u nezavisnim filmovima ima više dobre glume, a da se hitovi baziraju na akcijskim prizorima i filmskim efektima te su umjetnički beznačajni, ali donose dobru zaradu. Dakle, glumci prihvaćaju uloge u njima samo zbog novca. No, Will radi s talentiranim suradnicima i to me privuklo filmu. Znala sam da će biti hit, ali i prekrasno, kompleksno djelo. Sviđa mi se konflikt u kojem se nalaze glavni likovi. Zbog istog razloga mi se svidio film “Čudovište”.
Privlači li vas kao glumicu nešto što je jedinstveno i drugačije? – Iskreno, najvažnija mi je priča. Moj posao, kao glumice, jest u službi te priče. A dobre priče uvijek sadrže dobre likove. Ne možete imati jedno bez drugoga.
Hancock je superheroj koji stalno nešto griješi: kako uspijeva preživjeti u svijetu u kojem se od takvih likova to ne očekuje? – Ali svi uživamo u tome, zar ne? Koliko časopisa živi od pogrešaka slavnih osoba. To je gotovo postalo in. Ne znam što to govori o našem društvu, ali je očito da volimo vidjeti slavne kako ih uhićuju zbog vožnje u pijanom stanju, kako izlaze iz automobila pa im se vidi rublje… Zato mi se i svidjela ideja o žanru u kojem je inače sve predvidljivo, ali u priči u kojoj se glavni lik nalazi u situaciji u kakvima se nalaze i obični smrtnici. On je pomalo umoran od svoje uloge u društvu, pa je počeo piti, štipati djevojke…
U većini sličnih filmova glumili biste lik djevojke u nevolji ili biste figurirali kao ljepotica za ukras. Što ste vidjeli u liku Mary što ga čini prijeko potrebnim za priču? – Ljudi vole komplicirati, no ovdje je zaista priča najvažnija. Što se tiče moga lika, mogu reći da svatko tko tako svjesno bira život obične žene iz predgrađa, skriva neku mračnu tajnu. Njezin je život poput mjehura od sapunice koji pod svaku cijenu želi sačuvati. No, istodobno je svjesna sebe i svega što može. Možda ne želimo vjerovati kako udana žena i majka ne može kriti strah da, možda, nije zadovoljna takvim životom. To se u filmu vidi kad upozna Hancocka i život joj se okrene naglavačke.
Kako biste opisali Hancocka? Vaš lik ga isprva ne želi u svojoj blizini. – Naravno. Zato što se boji onoga što zna o sebi. On je privlači, no ona ne želi popustiti svojim osjećajima jer bi tako uništila savršenu obitelj u koju je uložila mnogo truda i emocija.
Tijekom snimanja filma nagađalo se hoće li u njemu biti prikazana ljubavna veza dvoje ljudi različitih rasa. Što mislite o tome? – Zaista? To je tako tužno. Zaista živimo u kamenom dobu. A ja ne želim živjeti u takvom svijetu. Oduvijek sam bila otvorena prema ograničenjima koje naše društvo postavlja. Zašto je homoseksualni brak ilegalan? Sve se, na kraju, svodi na ljubav. Kako neku ljubav možemo priznati, a neku ne? Je li važno voli li muškarac ženu ili drugog muškarca. Ili je crni muškarac zaljubljen u bjelkinju. Zar je takva ljubav manje vrijedna?
Zar i film ne govori o tome kako društvo izdvaja ljude koji su drukčiji? Ovdje je glavni junak superheroj, ali se može povući analogija s tim kako se društvo odnosi prema njemu i prema drugima koji se izdvajaju od nekog prosjeka. – To je važan element priče. Osim toga, svatko od nas je, barem u nekoj sitnici, drukčiji od drugih. Zbog toga je važno kako ljudi prosuđuju o tim razlikama. Nije lako živjeti u svijetu u kojem vam stalno daju do znanja da ste drukčiji od drugih.
I prije ste glumili u akcijskim filmovima, na primjer u “Aeon Flux”. Jeste li u ovom morali snimati fizički naporne scene? – Bilo je svega. Skidam kapu redatelju Peteru Bergu koji je obavio izvrstan posao – iako sam ponekad mislila da je poludio. No, sve je ispalo kako je zamislio. Jedan dan bismo na setu cijelo vrijeme visjeli na žicama kako bismo snimili da letimo, drugi dan sam snimala srcedrapateljni monolog na četiri stranice, a treći dan komične scene.
Je li vam bilo teško prebacivati se iz jednog glumačkog svijeta u drugi? – Sve ovisi o tome koliko vremena imate za probe. Mi smo se tri tjedna intenzivno pripremali. S Willom sam se nalazila svaki dan u devet ujutro, a ponekad bismo radili do osam na večer. Razradili smo svaki detalj. To je bio temelj za naše glumačke uloge kad je započelo snimanje.
Kakav je odnos između Hancocka i Mary? – Na početku on nije simpatičan lik. Ne zna se ponašati u društvu, stalno je pijan, ne možete s njim razgovarati. No, kasnije se promijeni, postane ranjiv. To je prekrasno. Između mog i njegovog lika stvara se kemija. Bilo je lijepo glumiti s njim.
Jeste li kao djevojčica čitali stripove o superjunacima? – Ne, ja dolazim iz drugog svijeta. Stripovi me nikad nisu privlačili. U ovom filmu me privlači to što superjunak ima normalnih ljudskih problema.
Neke scene snimali ste nedaleko od vaše kuće, pa su te ulice bile zatvorene za promet. Jesu li vas susjedi zafrkavali da se zbog vas ne mogu normalno vratiti kući? – To nikad nije zabavno jer vas prijatelji zaista nazivaju. Kad bih se vratila kući, čekalo me 20 poruka, u kojem su mi prijatelji prigovarali jer su kasnili doma. No, većina ih se nije bunila jer znaju da žive u gradu u kojem se snimaju filmovi. Na Hollywood Boulevardu se okupilo mnogo prolaznika oko seta, čekali su da se pojavi Will Smith, pa su mu svašta dobacivali, a on se zafrkavao s njima i pozdravljao ih.
Kako je raditi s njim? Nije vam to prvi film koji ste snimili zajedno. – Zajedno smo glumili u filmu “Legenda o Baggeru Vanceu”, prije osam ili devet godina. Na snimanju smo se on, Matt Damon i ja odmah sprijateljili. Bilo nam je veoma zabavno. Dakle, jedan od razloga što sam prihvatila ulogu u ovom filmu je i to što sam znala da će u njemu glumiti Will Smith. On je rijetka zvjerka jer nije samo fenomenalan glumac, nego je i nevjerojatno pametan i nadahnjuje sve oko sebe. U njega sam se zaljubila kao glumca i zato što će učiniti sve kako bi postigao ono što želi.
Što publika može očekivati od “Hancocka”? – Mislim da će se ludo zabavljati. Znam da to zvuči kao reklama, ali to nisam rekla niti za jedan film u kojem sam glumila. Ovaj je zaista originalan. Pripada žanru koji publika dobro poznaje, ali je jedinstven.
Je li to teško učiniti? – Glumim već 14 godina i znam o čemu govorim. Ne razbacujem se olako s riječju “originalan”. Nisam još nikad vidjela ništa slično.
Scott Orlin