Splitski glazbenik, rođen prije 46 godina, za veliki koncert Kontra regula posvećen Dinu i Borisu Dvorniku, koji će se 21. lipnja na Svjetski dan glazbe održati na splitskim Bačvicama, okupio je funky-grupu Kineski zid koju je početkom osamdesetih osnovao s bratom
Što ćete svirati s grupom Kineski zid na koncertu Kontra regula u Splitu? – Našu najpoznatiju pjesmu “Ja vidin sve”, za koju sam 1980. napisao tekst, a Dino glazbu.
Koje vam je najdraže mjesto u Splitu? – Volim prošetati po gradu i sjesti na Rivu. Iako se Splićani bune protiv nje, meni je Riva prekrasna i do kasno u noć znam s prijateljem sjediti i uživati gledajući u more. Rijetko idem po klubovima, ali sam nekoliko puta navratio do Hemingwaya, lijepo je uređen prostor.
Kakvu glazbu slušate? – Kao mlađi sam slušao isključivo funky-glazbu, a sada slušam gotovo sve, mada najviše jazz u zadnje vrijeme. Ne volim jedino turbo-folk glupe pjesme.
S kim ste otplesali prvi sentiš? – Joj, davno je bilo, zbilja se ne mogu sjetiti. Inače, uvijek su me hvalili da sam dobar plesač, što mi je u jednu ruku normalno. Zabranio bih svirati bubnjarima i bas gitaristima koji ne osjećaju ritam i ne znaju plesati.
Gdje vam se dogodio prvi poljubac? – Ispred moje zgrade s Jasminkom, kad mi je bilo nekih 14 godina.
Što vas može rasplakati? – Teško se rasplačem, ali mi je bilo teško kad su mi otac i Dino umrli. Sve je redu dok ne moram govoriti, ali čim zaustim – puknem.
A što vas može razveseliti? – Razveselila me pjesma “Sve dok dišem, imaš me”, koju je Dino napisao i koju smo dovršili s producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem, a s Cubismom ću je izvesti na Splitskom festivalu.
Čega se bojite? – Samo da opet ne izgubim nekog bliskog. Vlastite smrti se ne bojim.
Što redovito pratite na televiziji? – Serijale poput “Bostonskog prava” i “CSI: Miami”, a najveći sam obožavatelj “Dosjea X”, zbog kojeg na večer jurim doma.
Na što biste potrošili zadnje novce? – Na kilu kruha i malo salame.
Koje ljudske osobine prezirete? – Bahatost i snobizam.
Što vas razljuti? – Kad netko pokazuje agresiju prema slabijima od sebe.
Kako biste se opisali u tri riječi? – Predan sam poslu, privržen sam prijateljima i tko je dobar prema meni, još bolji sam prema njemu.
Čime vas žena može osvojiti? – Kad je vesele naravi, kad ne zanovijeta, kad “kuži” moj posao i kad me prihvati onakvog kakav sam.
Jeste li ljubomorni? – Prije sam bio, više nisam.
Što ste najluđe napravili zbog ljubavi? – Jednu noć sam starim autom, po snijegu, kroz Liku, otišao po curu u Zagreb i iste se večeri vratio s njom u Split, samo da ona ne ide autobusom.
Koji savjet od pokojnog oca pamtite? – Da čovjek nije robot i da ima bolje i gore periode i ponašanja u životu.
A što vi savjetujete svojoj djeci? – Da budu dobri ljudi i da budu fer.
Bavite li se sportom? – Više ne, ali sport je svirati svaki dan i barem tri sata vježbati. Prije sam igrao nogomet, a Dino i ja smo kao djeca čak bili u bejzbol reprezentaciji.
K oje kućanske poslove volite? – Sredim krevet i bacim smeće.
Kako se snalazite u kuhinji? – Znam napraviti nekoliko jela: manistru sa šalšom, tingul od kokoše i njoke.
Koje biste tri stvari ponijeli na pusti otok? – Hladnjak pun hrane i pića, groove-mašinu s klavijaturama i bas gitaru.
Što biste bili da niste glazbenik? – Završio sam pomorsku školu i vjerojatno bih bio pomorac ili bih se bavio ugostiteljstvom.
Koliko vam znače kućni ljubimci? – Oni su mi kao članovi obitelji. Imam psa, staford terijera Barnija i papigicu nimfu, koju zovemo Ptičica. Ona je žestoka, napada nas čim uđemo u kuhinju, a ne da ni psu piti vodu iz posude.
Kako se vidite za dvadeset godina? – Nadam se da ću se i dalje baviti glazbom i možda u nekom jazz-bandu svirati ili otpjevati koju pjesmu.
Marijana Marinović