Obožavam specijalitete meksičke kuhinje i često ih pripravljam. Osim što uživam u njihovu okusu, privlače me i njihove žarke boje, koje kao da mi daju poruku da je život lijep. Osim toga, iskričavožuta, zelena, crvena ili narančasta, koje prevladavaju u meksičkoj kuhinji, nadahnjuju me u slikanju. Dovoljno je da se prihvatim sjeckanja avokada, rajčica ili paprika i dobijem ideju za kombinaciju boja i oblika koju ću prenijeti na papir – kaže Sandra Slavica (47), zagrebačka dizajnerica koja je sa suprugom, pjevačem Alenom Slavicom (45), dva desetljeća živjela u Los Angelesu, gdje je i zavoljela okuse i mirise meksičkih specijaliteta. No, pripravu jela svladala je baš u Meksiku.
– Iako je Los Angeles predivan grad koji mnogo nudi, kad god smo se željeli opustiti i zabaviti, Alen i ja odlazili smo u Meksiko. Jednostavno smo se “zaljubili” u tu zemlju, i zbog njezinih prirodnih ljepota, i zbog srdačnih, neposrednih, stanovnika. Najčešće smo odlazili u gradić Cabo San Lucas, na poluotoku Baja California, zatim u Cancun, poznato turističko odredište na poluotoku Yucatan, te u Puerto Vallartu. Obilazili smo male obiteljske restorane, a ja sam od tamošnjih kuhara prikupljala recepte. Priprema meksičkih gozbi postala je Alenov i moj gastronomski ritual otkako smo se 2006. vratili iz Amerike u Hrvatsku i skrasili u Zagrebu. Naime, sad više ne možemo “skoknuti” na vikend u Meksiko da bismo napunili “baterije”, pa nostalgiju liječimo gurmanskim užicima – govori dizajnerica, inače kći kantautora Arsena Dedića, iz njegovog prvog braka sa Zagrepčankom Vesnom Suligoj.
Kaže da se u Meksiku, umjesto kruha, u nas uobičajene namirnice, koriste tortilje: tanke palačinke koje se mijese od pšeničnog ili od kukuruznog brašna, soli, praška za pecivo, tople vode te ulja po želji. Osnova su mnogih meksičkih jela, a u nas se mogu kupiti gotove.
– Pripremam ih s nadjevom od piletine, povrća i kukuruza, koji obvezno začinim čilijem. Uz jela od zarolanih tortilja, koje Meksikanci nazivaju tacos, burritos te enchiladas, ovisno o tome čime su nadjevene i jesu li nakon rolanja zapečene sa sirom ili su pržene u ulju, obvezno ide umak od avokada, guacamole, te pikantna šalša od rajčica. Uz to se jedu također pikantno začinjena riža i crni grah. Kako bi grah bio ukusniji, kuham ga u temeljcu, umjesto u vodi – govori Sandra Slavica. Jedini problem s meksičkom kuhinjom je taj što obiluje kalorijama. Gotovo da nema jela u koje se ne riba punomasni sir, a uobičajen su dodatak i izdašni preljevi od vrhnja. Zato je dizajnerica, koja kreira tkanine za američke tekstilne tvrtke te za dizajnere Donnu Karan, Ralpha Laurena i Boba Mackieja i mailom im šalje skenirane uzorke tkanina iz svojeg zagrebačkog doma – iz svoje kuhinje izbacila vrhnje, a suncokretovo ulje zamijenila maslinovim.
– Kuhinju dijelim sa suprugom – objašnjava di-zajnerica. – Jer kad se nauživamo okusa i mirisa meksičkih jela, on nam pripravlja dalmatinske delicije. Alen je, naime, po ocu podrijetlom iz Šibenika pa se, poput mnogih Dalmatinaca, izvještio u pripravi ribe. Budući da svaka riba ima svoj “stađun”, odnosno razdoblje kad je najukusnija, tako su i srdele, koje oboje jako volimo, najukusnije baš sad, u svibnju. Alen ih pripravlja na komiški način – naniže ih na štapić i potom ih “baci” na gradele. Ukratko, naši gosti uvijek dobro prođu kad ih pozovemo na večeru, ili uživaju u maštovitim meksičkim jelima, ili u ribi sa žara.
Tanja Vučičević