Televizijska voditeljica Mila Horvat (27), koju je HTV tri godine držao zatočenu u emisiji Dobro jutro, Hrvatska i tek povremeno koristio kao ispomoć u praćenju važnih sportskih događaja, napokon je postala punopravna članica Redakcije sportskog programa. Kao suvoditeljica emisije Volim nogomet Mila iz nedjelje u nedjelju svojim suverenim nastupom najbolje odgovara na tipično mušku provokaciju “što žene znaju o nogometu”.
– U ovu emisiju nisam pala s neba. Izabrali su me zato jer vladam tematikom i razumijem nogomet, a pratim ga i privatno – kaže Mila Horvat, koja bi se nakon odlaska iz Dobro jutro, Hrvatska napokon mogla naspavati, ali po navici i dalje svakog jutra ustaje u 4.30. Većinu slobodnog vremena koristi kako bi se što bolje pripremila za emisiju, a u privatnom životu, koji svjesno podređuje poslu i karijeri, počela se malo više brinuti o zdravlju.
Kad se povede riječ o njezinim ljubavima, Mila Horvat po običaju postaje zagonetna kao sfinga. “Sretno sam slobodna i sama”, objašnjava svoj ljubavni status atraktivna voditeljica kojoj su pripisivali afere s nekoliko poznatih sportaša, među ostalim i sa Slavenom Bilićem, ali ona tvrdi da je u životu imala samo dvije ozbiljne veze.
Kako funkcionirate u tandemu sa Sašom Sušecom? – Sašu poznajem još iz studentskih dana, ali poštujem njegovo dulje iskustvo u praćenju sporta koje me motivira da se još temeljitije pripremam za svaku emisiju. Često me u čudu pitaju otkud sam iskopala neku informaciju.
Je li Saša doista takav zavodnik kao što se priča? – On mi je uvijek bio kolega i prijatelj, nisam ga nikad doživljavala drukčije. Meni ne hofira, no možda baš zbog njega iz emisije u emisiju raste broj tridesetogodišnjakinja koje gledaju Volim nogomet. Ne bih rekla da žene to gledaju zbog mene.
Kako biste opisali svoj voditeljski stil? – Na ekranu pokušavam biti ono što jesam: informirana osoba, koja nije bahata i samodopadna i koja je sposobna uvjerljivo prezentirati sadržaj. Ne vodim po scenariju, nemam napisana pitanja. Nepojmljivo mi je da netko drugi piše ono što bih ja trebala izgovoriti. Sve moje reakcije pred kamerama su spontane. Što se mog izgleda pred kamerama tiče, to mi je na desetom mjestu jer se ne želim zamarati time kakva mi je kosa ili haljina. Tijekom emisije ne dopuštam ni da mi popravljaju šminku jer sam koncentrirana na sadržaj.
Je li ženama teško opstati u sportskom novinarstvu? – Nije lako zbog latentnih predrasuda da je to isključivo muški teritorij, a tu predrasudu potiče i trend angažiranja djevojaka koje nisu dorasle zadaći pa u prvi plan stavljaju svoj izgled. A prodavati sadržaj preko isprazne ženske ljepote, to je na neki način podcjenjivanje žena koje taj posao rade. Nikad nisam i nikad ne bih pristala na takav tretman. Osjetila sam ja na svojoj koži nemalo puta sumnjičavost tipa “što ova zna o nogometu”, no sada mi i znatno stariji kolege čestitaju i priznaju da suvereno vladam materijom.
Kako biste opisali svoj modni stil? – Nisam opsjednuta modom i ne robujem trendovima. Trudim se biti umjerena i nenametljiva. Ne podnosim shopping i tlaka mi je kupovati krpice. U velikom shoppingu nisam bila već više od godinu dana. Ali zato obožavam kupovati namirnice jer volim kuhati i peći kolače.
Što bismo sada pronašli u vašem hladnjaku? – Puno zdrave hrane: voća, jogurta, sireva, mlijeka… Ponosna sam na sebe jer do prije godinu dana jela sam samo čips i čokoladu. Kuhala sam za druge, a sebe kljukala nezdravom hranom. No, otkako sam počela vježbati sa svojom osobnom trenericom Vanjom Sajko, hranim se zdravije. Prije bih bez razmišljanja pojela šest ogromnih king sladoleda, a sada si dopustim tek jedan.
Jeste li ikad imali problema s težinom? – U drugom razredu osnovne škole imala sam samo 19 kilograma, kao zagorski puran. Na sistematskom pregledu vodili su me kao pothranjeno dijete pa je mojoj majci bilo neugodno jer nije znala objasniti zašto sam tako mršava iako stalno nešto jedem. Kad sam prije šest godina došla na HTV, u emisiju Dobro jutro, Hrvatska, imala sam 63 kilograma, a sada mi se težina ustalila na 50 kilograma.
Jesu li vaši roditelji zadovoljni vama? – Zadovoljni su kako je sve ispalo sa mnom i mojom sestrom i mislim da imaju razloga biti zadovoljni: dobro smo odgojene, poštene i vrijedne. Doduše, kad sam počela studirati novinarstvo, moj je otac rekao da je to čisto traćenje mojih ocjena i moje pameti. Sve sam bliže spoznaji da je možda bio u pravu.
Kako reagiraju kad čuju neki trač o vama, primjerice, da ste zaveli Slavena Bilića? – Smiju se, kao i svi koji me poznaju. Zaista ne znam zašto javnost ima potrebu stalno me spajati s nekim. Ljudi, polako! Kad kažem da živim sama, da nemam nikog i da rijetko izlazim, to je istina. Možda je to većini čudno s obzirom na trendove i moje godine, ali moj privatni život je takav. Oduvijek sam, zbog životnih okolnosti, po načinu ponašanja bila ispred svoje generacije, starija u glavi, kako se to kaže. U životu sam imala samo dvije ozbiljne veze koje su potrajale godinu-dvije. Nikad nisam skakala iz veze u vezu jer kod mene nema površnosti i brljanja. Takva sam u svemu, pa i u emotivnom životu. U ljubavi sam konzervativna i time se ponosim.
Nives Celzijus tvrdi da ste joj svojedobno konkurirali za naklonost Dine Drpića. Je li i to trač? – Nikad se nisam morala boriti za naklonost muškaraca, pa ni Dine Drpića, kojeg poznajem iz neke sasvim druge priče, još dok je bio “običan” dečko iz kvarta. Bili smo dio istog društva, i to je sve. A Nives Celzijus nikad nisam upoznala pa ne mogu ulaziti u motive njezinih istupa u javnosti.
Jeste li čuli da u Zagrebu postoji neformalni klub “mrziteljica Mile Horvat”? – Izdaju li članske iskaznice? Ne bih se začudila da takav klub zaista postoji jer sa ženama sam uvijek teže pronalazila zajednički jezik nego s muškarcima. Zapravo, imam samo dvije prijateljice, svi ostali moji prijatelji su muškarci. Uopće se ne osjećam ženom u klasičnom smislu: ne volim tračati niti razgovarati o tuđim životima, shopping mrzim, kavu ne pijem, ne šminkam se, i na večer mi je draže ostati doma i glačati nego obilaziti kafiće. Svoje slobodno vrijeme provodim znatno kreativnije. Više volim s bratićima i dečkima otići na utakmicu nego s curama u grad.
Kad ste zadnji put plakali? – Plačem relativno često, ne zbog samosažaljenja nego zato što mi je to izvrstan ispušni ventil. Naravno, plačem samo kad sam sama.
Što vam je najgora navika? – Povremeno grizem nokte, to mi je ostalo još iz djetinjstva.
Što je najveća zabluda o vama? – Da sam bila na estetskim operacijama i na tretmanu botoxom.
Zbog čega vas prijatelji najčešće zafrkavaju? – U zadnje vrijeme najviše zbog toga što nemam dečka, jer strahuju da se nikad neću udati i da ću postati, kako kažu, stara, čangrizava baba.
A strahujete li vi da biste to mogli postati? – Ne, jer sigurna sam u sebe i ne treba mi nitko da bih se osjećala bolje. Ja sam solo-igrač, baš imam potrebu biti sama i trenutačno mi je nezamislivo da s nekim dijelim svoj životni prostor i slobodu. Hoće li to potrajati, time se uopće ne zamaram. Danas i neudane, žene bez partnera, mogu imati djecu. Ne bih imala ništa protiv toga da budem samohrana majka.
Nevio Pintar
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 721 ili se pretplatite na PDF izdanje.