Tatjana Jurić , koja će uskoro postati magistrica politologije, u razgovoru za Studio, prilog Jutarnjeg lista iskreno priča zbog čega je završila njezina ljubavna priča s glumcem Ivanom Hercegom, ali i otkriva da je sreću našla u naručju novog izabranika, poduzetnika Darija Periškića.
Naveliko se priča o vašem povratku na televiziju. Je li točno da se vraćate na TV ekrane?
– Otkako sam otišla s televizije, govore mi da je samo pitanje vremena kad ću joj se vratiti. Istina je da je neopisivo volim i da uživam u tom poslu, no radio kao medij trenutačno me ispunjava, a moj povratak na ekrane ovisi o puno stvari. Nekoliko sam godina skupljala hrabrost otići s RTL-a, prije svega zbog želje da se nađem u situaciji da radim nešto novo i ponovno učim, stječem nova iskustva. Osim toga, nakon 10-ak godina rada u medijima dobro znam kako se mora i treba raditi, a u današnja vremena komercijalizacije, senzacija i hiperprodukcije mogućnosti za to vrlo su skučene. Zato je radio trenutačno moj izbor. Ako se ukaže prilika i sve se posloži, nitko sretniji od mene! Radite kao voditeljica na radiju Hit FM. I na tom su mediju najavljene određene promjene.
Kakve?
– Hit FM je relativno mlad projekt koji ima ozbiljne planove. Nedavno smo postali dio velike slovenske radijske korporacije, a to nam je omogućilo da u vlastitu proizvodnju uložimo još i više. Kroz svakodnevne radionice i edukacije okupili smo jaku ekipu, a neke od promjena naši slušatelji već ovih dana u programu mogu primijetiti. Posao je tek na početku, a osobno mi je zadovoljstvo biti dijelom projekta u nastajanju. Sjeti me to na početke RTL-a kada su tek stigli na naše tržište.
U kojoj je fazi vaš studij na Fakultetu političkih znanosti?
– Pred obranom! Konačno sam gotova, titulu magistrice politologije dobit ću nakon što i službeno obranim radnju kod profesora Skoke. Uz njegove savjete i smjernice, radnju upravo finiširam i nadam se žigu fakulteta već za koji tjedan.
Koja je tema vaše diplomske radnje?
– ‘Tržišna prepoznatljivost komercijalnih medija posredstvom izgradnje personalnih brendova’. Ukratko, odlučila sam od svoga posla i sebe same, odnosno kolega napraviti svojevrsni eksperiment – koliko televizijski djelatnici ispred kamera, takozvana zaštitna lica, pridonose uspjehu određene TV kuće. Život piše romane
Ove godine navršili ste tridesetu. Jesu li se ulaskom u novo desetljeće dogodile kakve drastične promjene?
– Itekako. Na pragu 30-ih promijenilo se sve što se promijeniti moglo i iz sadašnje perspektive, sretna sam da je tako. I privatno i poslovno u novo sam životno desetljeće zakoračila kao da krećem posve ispočetka. Izašlo je na dobro, ali moram priznati, u jednom mi trenutku uopće tako nije izgledalo. Ipak, izgleda da se sve događa s dobrim razlogom! Čak i ono za što sam mislila da je svojevrsna kazna ispala je nagrada. Čudan je taj život, stvarno piše romane!
Bojite li se starosti?
– Starosti ne. Pribojavam se svega onoga što starost donosi. Sjetim se svoje bake s kojom sam bila jako bliska, a koja je bila žena zmaj… A onda, dođe bolest i shvatiš koliko je život krhak… Tih i takvih stvari se bojim: bore i sijede me ne plaše previše.
Biste li, da odgodite proces starenja, posegnuli za botoksom, estetskim operacijama ili nečim sličnim?
– Rano sam ozlijedila kralježnicu, zaradila diskus herniju, znam što znači živjeti s boli i zato se ne opterećujem trendovima koje nam nameće industrija ljepote. Sve u svoje vrijeme, nemam ništa protiv onih koji se odluče i na estetske zahvate te vrste, no nekako mi ne miriše da bih i sama posegnula za njima. Barem ne zasad.
Kako biste samu sebe opisali u dvadesetim godinama?
– Moje su dvadesete bile udarničke. Fakultet, prva radna iskustva, desetak godina televizije, odrastanje i poslovno sazrijevanje pod lupom javnosti, zahvalnost što sam uopće dobila priliku raditi posao o kojem sam oduvijek sanjala, potreba za dokazivanjam da mogu više, bolje, jače, a zatim i lagani odmak i shvaćanje da je vrijeme, u poslovnom smislu, za promjene. Imala sam dojam da nisam tamo gdje sam krenula. Sretna sam da u 30. imam već deset godina radnog iskustva, ali još sretnija što sam i formalno obrazovanje privela kraju. Mogu reći da u 20-ima nisam gubila vrijeme.
Medijska ste ličnost ili, kako to novinari vole reći, zvijezda. Osjećate li se zvjezdano?
– Ni najmanje. Niti se tako osjećam niti bih si dopustila takvo nešto. Reći će netko da je to samo poza, no smatrati sebe zvijedom samo zato što obavljaš posao koji ti garantira određenu prepoznatljivost u javnosti i sve to na ovom našem skromnom tržištu, bilo bi stvarno pretenciozno. Iako određeni mediji preuzimaju dio zapadnjačkih celebrity metoda, ipak se mi svega toga samo igramo. A ponekad nije zabavno.
Zahvaljujući svojoj ljubavnoj vezi s Dariom Periškićem, prošlog ste tjedna završili na novinskim naslovnicama. Kako se žena osjeća kad svoj ljubavni život ima prilike pratiti u medijima?
– Nimalo ugodno. Pomalo je suludo kada nepoznatim ljudima morate polagati račune o stvarima koje se tiču samo vas i vašeg odabranika. Komentirati odnos koji je tek počeo u najmanju je ruku smiješno, no mediji imaju neke svoje zakonitosti i neka im bude.
Koliko je medijsko praćenje vašeg odnosa s Ivanom Hercegom kumovalo tome što ste danas “samo” prijatelji?
– Navikla sam na pažnju medija, odrasla sam pod lupom javnosti, no na određene se stvari teško naviknuti. Medijsko praćenje naše priče možda nam je otežalo samo utoliko što se pisalo o stvarima koje se među nama još nisu bile dogodile. Stvarno luda situacija! No, stalno mi je tako. Izađem s nekim prvi put na kavu, još nije ni pala prva pusa, a već čitam o zarukama, trudnoći i svadbi. Pokušavam to ignorirati koliko god mogu.
Čime vas je privukao Dario?
– Eh, to je već jedna posebna priča koja mi je, kada se dogodila, objasnila mnoge stvari. Naše se životne priče, u nekim sitnicama, isprepliću već dulje od pet godina, a sve ostalo bih ipak, ako mi dopustite, zadržala za sebe. Jednostavno imam dojam da sam točno tamo gdje trebam biti i to mi je zasad dovoljno.
Što mislite, čime vi osvajate muškarce?
– E, to ipak morate pitati njih. Ovako bi ispalo neskromno…
