Križevčanin Igor Galaš, koji je lani od deset tisuća prijavljenih kandidata uspio ući među trideset finalista natjecanja za najbolje mlade dizajnere u svijetu Hempel Award, vratio se ovih dana iz Pekinga, gdje je održan finalni izbor, s čak tri vrijedna priznanja. Stručni žiri, čiji su članovi bili profesori vodećih svjetskih škola, poput Esmoda iz Barcelone, Lyona i Pariza, te glasovitog Bunka koledža iz Tokija na kojem je studirao i dizajner svjetskog glasa Yohji Yamamoto, dodijelio mu je nagradu za najbolju ilustraciju, brončanu nagradu za kolekciju te posebnu nagradu za studenta koji je najbolje povezao tematiku svoje kolekcije sa zemljom iz koje dolazi.
– Najviše me obradovala zlatna plaketa za najbolju ilustraciju jer sam se tog dijela natjecanja najviše bojao – kaže 26-godišnji student zagrebačkog Tekstilno- tehnološkog fakulteta, koji se u Pekingu predstavio kolekcijom od pet ručno pletenih haljina.
– Trebali smo, sjedeći pred žirijem, u 15 minuta nacrtati modnu ilustraciju. Bilo mi se vrlo teško usredotočiti na taj rad jer su oko nas neprekidno bljeskali blicevi fotoaparata i snimale nas kamere. No, nekako sam ipak uspio pokazati što sam htio i u isto vrijeme biti poseban, za što me žiri jednoglasno nagradio najvećim priznanjem. Haljine voluminoznih ovratnika-kapuljača, od mješavine vune i poliamida, s dodatkom kašmira ili svile, kao i vunene čizmice, dizajner je sam ispleo. A dio te kolekcije već je lani pokazao na natjecanju u Berlinu, kao i na Quelle Fashion Weeku u Varaždinu. Igor Galaš ne srami se reći da ga je plesti naučila mama. I to kad mu je bilo 12 godina, jer mu se svidjelo kako ona barata pletaćim iglama “brojeći” poluglasno krive-prave očice dok je njemu i njegovom pet godina starijem bratu plela pulovere.
Najbolji mamin učenik
– Danas ja pletem mnogo više, i stoga mnogo brže, od mame, ali kad me stisnu rokovi, ona mi rado priskoči u pomoć. No, haljine od krupnog pletiva koje sam poslao na ovo natjecanje, sam sam ispleo. Pletene su debelim iglama koje su vrlo nepraktične za manevriranje, u komadu, a teške su i desetak kilograma. To bi mami ipak bilo preteško. Jer ponekad i ja od pletenja dobijem “muskulfiber”. Jednu haljinu pletem i tjedan dana, pa kad je dovršim, osjećam se kao slomljen. Mladog dizajnera dijeli još samo ispit do diplome na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, pa će malo morati zagrijati stolac da i taj započeti posao odradi do kraja, a zacijelo će se još koji put vratiti u Kinu, gdje je ostavio velik trag. Naime, organizatori natječaja Hempel Award bili su toliko oduševljeni njegovim pletenim haljinama da su ih nakon natjecanja zadržali da bi ih predstavili na kineskom Tjednu mode, a zatim su ih izložili u staklenim vitrinama muzeja s radovima pobjednika natjecanja.
– Članovi žirija iz Španjolske predložili su mi da dođem u modnu školu Esmod u Barceloni, gdje bih usavršavao mušku modu. Profesori iste škole iz Pariza ponudili su mi da kod njih usavršavan visoku modu. A svakako ću prihvatiti ponudu Hempela, udruge koja mi je i dodijelila tri spomenute nagrade, da se vratim u Peking i da za Hempel odradim kolekciju za jesen i zimu 2010./2011. za kinesko tržište. Veselim se još jednom dolasku u Kinu jer me ta zemlja oduševila. Problema sam imao jedino s hranom: polužive škorpione koji migolje u posudici ili male pečene štakore pržene u dubokom ulju koje trgovci besplatno nude kušati strancima, doista nisam mogao jesti. Toliko gladan ipak nisam bio.
Helena Štahan