Beogradski glumac Aleksandar Srećković (37) ponovno je na privremenom radu u Hrvatskoj. Tri godine nakon što je u povijesnom serijalu “Ponos Ratkajevih” utjelovio lik srpskog oficira i zavodnika Nemanje Lazarevića, gdje ga je naša javnost prvi put upoznala, dobio je jednu od glavnih uloga u sapunici “Pod sretnom zvijezdom”, koja se prikazuje na Novoj TV.
Glumi Mikija Kovača, bogatog povratnika iz Njemačke, te je još jednom glavni srcolomac. Doputovao je početkom veljače, trebao bi ostati do lipnja, a u tom razdoblju svoju će godinu dana mlađu suprugu Mariju , profesoricu tjelesnog odgoja, instruktoricu fitnessa i višestruku prvakinju bivše države u toj disciplini, kao i njihovog 15-godišnjeg sina Aleksu, viđati tri-četiri dana u tjednu po nekoliko sati. Možda i manje, ovisno o rasporedu snimanja u Zagrebu i obvezama u Beogradu.
– Prije tri godine imao sam u Zagrebu unajmljen stan, ali ovaj put to nije moguće. U Beogradu, naime, snimam serijal “Bela lađa”, a u svojoj matičnoj kući, beogradskom Narodnom pozorištu, pripremam predstavu “Zli dusi”, prema romanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, pa naprosto moram balansirati između dvaju gradova. Desi se da sam od sedam ujutro do dva popodne na snimanju u studiju u Tvornici olovaka Zagreb, nakon toga sjedam u automobil i krećem za Beograd, jer u osam na večer moram biti u kazalištu. I čim završi predstava, opet sjedam u auto i jurim da bih stigao u Zagreb do tri ujutro i barem malo odspavao prije novog seta za serijal “Pod sretnom zvijezdom”. Stvarno je naporno, ali nisam mogao odbiti taj angažman znajući da redatelj Nikola Ivanda , s kojim sam surađivao i u “Ratkajevima”, ima odličnu ulogu za mene. Osim toga, smatram da je razmjena ljudi i ideja na prostorima bivše države pozitivna stvar – objašnjava Aleksandar Srećković, kojem je vrlo izazovno i to što prvi put glumi na hrvatskom jeziku.
– U počeku sam znao nekoliko puta pogriješiti, a sad mi se to desi eventualno jednom dnevno. Čak i “č” izgovaram mekše, onako kako to čine purgeri. Prijatelji u Srbiji se, pak, iznenade kad im SMS slučajno pošaljem na ijekavici.
Aleksandar Srećković kaže da se prilično lako “prešaltao” na ijekavicu, jer je u Hrvatskoj često i kad ne glumi. Njegova su strast, naime, cigare, i kao potpredsjednik srpske udruge uživatelja kubanskih cigara, koja surađuje s hrvatskim kolegama, našu je zemlju, kaže, proputovao uzduž i poprijeko.
– Čim bi se pojavila neka nova cigara, sjeli bismo u auto i doputovali u Hrvatsku. A obišli bismo i istarske maslinare i vinare, s kojima dijelim iste hedonističke strasti. Oduševili su me i kutjevački vinski podrumi, bio sam i na Špancirfestu, popeo se na Sljeme… Neka od tih mjesta svakako bih volio pokazati supruzi kad u svibnju, nadam se, dođe u Zagreb.
Nakon 15 godina braka Aleksandar Srećković i njegova supruga Marija ne prave problema oko povremene razdvojenosti. Od početka braka znali su da njega gluma može odvesti na stotinu strana, a i njezin sportski angažman zahtijevao je određena zajednička odricanja. Posebno otkako je lani otvorila vlastiti fitness studio.
– Čujemo se mobitelom i skypeom i ne smatramo da treba dramatizirati zbog naše razdvojenosti. Uostalom, ja ću svaki čas biti u Beogradu, a vjerujem da će i moja supruga imati malo slobodniji raspored u svibnju pa ćemo i u Zagrebu neko vrijeme provesti zajedno. Nisam samo siguran hoće li s njom doći i naš sin Aleksa. On je u pubertetu i nije više u “fazonu” kad ga zanima druženje s roditeljima.
Aleksandar Srećković ne skriva ponos što je Aleksa upisao Matematičku gimnaziju u Beogradu, koja slovi za najelitniju u Srbiji. A i velika je nada rukometnog kluba Partizan.
– Supruga i ja navijamo za Crvenu zvezdu, ali drago nam je da nam se sin bavi sportom, pa makar igrao i za Partizan. Odličan je rukometaš i veselimo se svakoj njegovoj pobjedi.
Aleksa Srećković se okušao i na filmskom platnu. Glumio je u filmu “Zajedno”, koji je producirala Srećkovićeva producentska kuća Starhill, a čija je premijera održana prije mjesec dana na Festu, međunarodnom filmskom festivalu u Beogradu.
– Trebali smo nekog tko bi glumio mog sina, a kako nismo uspjeli pronaći nikoga tko bi nam odgovarao, redatelj Mladen Matičević je predložio da angažiramo Aleksu. Odlično je odradio svoju ulogu, čak i emotivno tešku scenu rastanka, ali se nije “zakačio” za glumu. Samo me stalno pita za honorar, jer ga još jedino njemu i sebi nisam isplatio – otkriva Srećković, koji u listopadu film namjerava predstaviti i hrvatskoj publici.
Damir Leljak